Izvještaj – Liima: Odlično otvaranje riječkog Impulse festivala
Uputio sam se ovaj ponedjeljak u Rijeku kako bih vidio nastup iznimnog benda ili kraće – Liime, koji svakim albumom potvrđuje širinu i ljepotu svog talenta. Čim smo došli u Rijeku imao sam osjećaj da će koncert biti odličan. Par sati kasnije taj osjećaj bio je daleko premašen i više puta potvrđen. Treće izdanje Impulse festivala nije moglo poželjeti bolje otvaranje.
Cijeli nastup djelovao je poput živog organizma iako je pomno složen. Pjesme se pretaču jedna u drugu uz sjajne prijelaze i naoko nasumične improvizacije članova. Iako su tek na početku turneje, potvrdili su koliko razmišljaju o publici i prilagođavaju se njihovim reakcijama. Nema praznog hoda, samo sjajna glazba iz minute u minutu.
Otvorili su koncert s laganim tapkanjem Tatua koji je tijekom cijelog koncerta demonstrirao virtuozno vladanje ritmom i improviziranim udaraljkama te su već prvom pjesmom Your Heart potvrdili koliko je dobar potez bio dovođenje njih u Rijeku. Kada Tatu svira sve vibrira, zdjelice po kojima neumoljivo udara padaju na sve strane, stol strpljivo trpi svaki udarac koji je toliko strastven i hipnotičan da nas potpuno obuzima. Lupanje po staklenci ili puštanje sampleova jednako jako odzvanja i urezuje se u pamćenje. Zaista izniman perkusionista koji sve oko sebe tretira kao izvor zvuka, samim time ritma.
Nakon Young Heart odmah kreću s Russians u koju nas uvodi isječak instrumentala himne Ljetnih olimpijskih igara u Rusiji 1980. (Start Dayot Moskva). Cijeli nastup ispunjen je sjajnim efektima i minijaturama iza kojih stoji Mads koji je potpuno uronjen u klavijature i laptop te obogaćuje svaku izvedbu, kao što se i očekuje od ovog talentiranog multiinstrumentalista. Slijedi Woods, instrumental koji nas na trenutak hipnotizira te nas pred kraj Casper melankoličnom vokalnom interpretacijom rastapa i uvodi u Trains in the Dark. Casper i Rasmus u ovom su bendu najdinamičniji članovi te održavaju kontakt s publikom, a ujedno se i najviše kreću dok sviraju. Casperov me vokal oduševio na prvo slušanje prije nekoliko godina te je prilika da ga uživo čujem za mene bila nešto što se ne smije propustiti. U usporedbi s prošlim albumima i drugim projektima, s Liimom najviše eksperimentira sa svojim glasom i efektima te ima tri mikrofona s kojima stvara bogatu zvučnu sliku te smo njegov “čist” i ekspresivan glas doživjeli u najboljem mogućem ruhu. Spomenuta Trains in the Dark atmosferom je potpuno drugačija pjesma od prethodne u kojoj sve osim mirnog Caperovog glasa simulira neprestano kretanje vlaka te nas vode na lagano i plesno putovanje.
Ne znamo gdje idemo, ali nam je svakako drago. Na tom putu neizostavan su dio Rasmusove sjajne dionice pa nas u jednoj pjesmi potiče na ples, dok već u drugoj njegov bas služi više kao buka ili neočekivani izvor zvuka, nego kao dio ritam sekcije. Liima zaista koristi svaki instrument na više načina te ne prestaju eksperimentirati sa zvukom. Slijedi 513 nakon koje nema predaha te nam predstavljaju tri nove pjesme (zasad nama nepoznatih imena), ali kvalitetom na razini prethodnih te savršeno uklopljenih u nastup. Polako se bližimo kraju koncerta uz laganu Change of Time te prvi singl i zasad najprepoznatljiviju pjesmu Liime – Ameriku. Kraj koncerta, kao i svaku priliku za predah prije toga, publika je nagradila dugim i oduševljenim skandiranjem te su se brzo vratili na bis i odsvirali You Stayed in Touch with the Wrong Guy.
Nakon koncerta izašli su u publiku te popričali sa svima i dodatno nas oduševili, kao da već nismo bili presretni. Zaista se ne sjećam kada je jedan koncert izazvao u meni tako dobru i iskrenu emociju. Stanje neopisive sreće vjerojatno poznato samo redovnicima koji prakticiraju budističku sutru uz hip-hop ritmove Kanshou Tagaija.
Prva misao koja ostaje u glavi nakon njihova nastupa (isti osjećaj koji je prije par dana kod publike izazvala Anna Calvi) je prekratko. Prekratko je trajao ovaj nastup, ova predivna demonstracija improvizacije i traženja novih ideja. Prekratko smo gledali četvero ljudi koji su svoju strast podijelili s nama. Prekratko smo uživali u sinergiji tako talentiranih i povezanih ljudi. I to je dobra stvar. Ostavlja nas žednima, željnima čuti još i opet.
Dovođenje Liime bio je pun pogodak te organizatori svakako zaslužuju pohvalu. Pohvalu što su u nama potakli želju za dobrom glazbom, dobrim festivalima, dobrim iskustvima. Impulse festival još traje, a ja ne mogu dočekati sljedeći. I vjerujem svi koji su bili u Palachu ovaj ponedjeljak.