Istaknuto
16.10.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Ove srijede Nova glazba donosi sedam glazbenih noviteta za koje možete glasati do one sljedeće i pet stranih prijedloga za slušanje.

14.10.2019.

Vrijeme čitanja: 11 minute Nismo se htjeli amaterski pozabaviti memom u rekreativne svrhe, nego analizirati memski potencijal sa stručnjakinjom za verbalnu i neverbalnu komunikaciju.

Glazba

Svijet poezije i bajki Maje Posavec u Vintageu

23.11.2018. Anamaria MaričićFoto: Maja Posavec
Vrijeme čitanja: 6 minute

DJ Vintagea prekinuo je atmosferi prikladnu pjesmu suptilno najavivši da je vrijeme za koncert. Bend se počeo smještati na svima dobro poznatu pozornicu Vintagea, ali u pogonu je i dalje stajalo svega desetak ljudi. Trebali su se dovršiti razgovori, ispiti zadnje kapi pića kako bi se s novim rundom oboružali makar za prvu polovicu koncerta; standardna priča koncerata pa je nekako trebalo i dozvati ljude prema pozornici. Članovi benda zgodno su se jedan po jedan svojim instrumentima priključivali u blago-napetu melodioznu misiju pozivanja ljudi u prostor oko pozornice.

Četvorica momaka u finim crnim košuljama/sakoima/prslucima na pozornici su  svojom pojavom donijeli atmosferu ozbiljnosti, svečanosti i važnosti trenutka na pozornicu. A onda je ušetala i Maja, na štiklama u crvenoj haljini japanskog kimono stila, samim izborom boje ističući se pored ostatka benda. Kao da je željela dati do znanja da je ovo njezina večer – čekala je godinama da pred publikom izvodi svoje pjesme, na svoj način, s glazbenicima koje ona želi oko sebe (jer upravo je ona ta koja je okupila svoj prateći bend, bend Hotel). I iako se na prvu izbor odjeće ne čini tipično njezinim – crvena uska haljina i štikle s visokom petom – definitivno nisu nešto u čemu bismo prvo zamisliti Maju Posavec. A s druge strane odabir je i logičan jer ju pokazuje kao samouvjerenu, hrabru i drugačiju – kakva Maja i je u svojoj glazbi. Situacija gdje jedan introvert na suptilan način, izborom jake crvene boje, skreće pažnju ljudskoga oka na sebe; što inače toliko dobro radi njezin glas.

Svijet kroz ružičaste naočale

Stavila je ružičaste naočale na oči i utonula u svijet svojih emocija i svoje glazbe, svijet koji je na pozornici Vintagea iznijela pred nas i pozvala malobrojnu publiku da utone s njom.

Foto: Maja Posavec

Koncert je otvorila baladama Dok držiš me za ruku i Dlan o dlan. I od početka je bend bio odlično uštiman, odličnog zvuka, na visokom nivou dajući čvrstu i sigurnu pratnju Majinom glasu. Zanimljivo je da back vokal Maji pjeva njezin klavijaturist, Franjo Klinar, gdje je njegov vokal većinom pjevao lagu višu od Majine što je u gotovo svakom trenutku zvučalo skladno i harmonično (naravno, Maja je na kraju otkrila da se za klavijaturama krije visoko školovani glazbenik, dirigent, profesor glazbe i što sve ne – so it makes sense). Na albumu pratnja je ženski glas pa je zanimljivo bilo čuti da jedan muški glas može tako dobro pratiti njezin, u visinama i dubinama.

Mnogostruki talenti Maje Posavec

Nakon pjesme Prazan hod započela je Maja naraciju koja je označila uvod u pjesmu Bog svemir. Maja je glumica, ali je radila i na sinkronizaciji brojnih crtanih filmova za djecu, što i ako niste znali, javi vam se ta ideja momentalno kada ju čujete kako priča – da bila bi savršena za to. Slušajući njezinu naraciju dobivate osjećaj da ispijate toplu šalicu čaja s medom na hladan zimski dan. No, ispijanje te iste šalica zahtjeva mir i tišinu koju je, naravno, gotovo nemoguće očekivati od prostora kao što je Vintage (a opet nekako je za primjetiti da je to opći problem koncerata koji u nekim trenucima zahtjevaju tišinu i koncentriranost publike). Maja je koliko-toliko bila uspješna u tome, a predivna priča o dječaku i Bogu svemiru napokon je sinoć u Vintageu dobila i svoj nastavak gdje Maja uz akustičnu gitaru, i povremeno ubacivanje električne i Ivana Kepeca, progovara iz perspektive Boga svemira. Desetak minuta koliko je trajala ova priča, Maja nas je sve uspjela uvući u svoj svijet bajki – tekstom, melodijom, svojim glasom.

A iz svijeta bajki nas je gotovo neprimjetno vratila u svijet surovih ljudskih emocija s pjesmom My song koja je sinoć dobila puno moćniju izvedbu od one koja se nalazi na albumu.

Strah vs šala

Uslijedila je priča, odnosno pokušaj šale o ribi koji su pronašli Afrikanci i koji su je izgubili onoga trena kada su je odlučili pokazati Europljanima, priča koja je predstavila pjesmu Između nas je šum. Publika ju je spretno, cupkajući na mjestu, uz nekoliko hrabrijih koji su slobodni prostor u Vintageu odlučili iskoristiti za romantične stiskavce, počela pratiti i osjećati pjesme i atmosferu. No, ipak je prva veća reakcije publike izazvana, očekivano, prvom poznat(ij)om pjesmom – Kada ne bi imao strah.

Dio večeri koji je bio najintimniji i gdje su emocije pjesama osjetno stujale iz i od Maje prema publici bio je kada se bend povukao i kada su ostali samo Maja i njezin klavijaturist gdje su izveli tri pjesme u „ogoljenoj“ verziji: Plešem sama, pjesmu Detoura za koju je Maja dodala da je to pjesme koju će pjevati i izvoditi do kraja života te pjesme Nećemo se naći i Tiho, pjesme koje je posvetila proslavljenom hrvatskom dirigentu i pijanistu Karlu Hubaku koji je napravio aranžman na obje pjesme i kojemu je ovo bila prva prilika čuti ih izvedene uživo.  Ružičaste naočale su ponovno bile na njezinim očima gdje nas je pozvala da zatvorimo oči i sanjamo s njom.

Foto: Maja Posavec

Žamor pokvario moguće čaroban trenutak

Poetski uvod u pjesmu Mediteranska napravila je pročitavši tekst te iste pjesme čime je ogolila tekst, maknula ga iz konteksta glazbe i njezinog glasa, koji su u pjesmama u prvom planu, i publici skrenuti pažnju s  onoga kako ona govori, točnije izvodi, na ono što govori, o čemu priča. Divna zamisao s ponovno gotovo nemogućom realizacijom u ovakvom prostoru. Bend je čak na trenutke tihom pozadinskom harmonijom uspjevao prekriti žamor, ali već činjenica da je žamor postojao nije odgovarala trenutku.

Predstavila je i nekoliko novih pjesama koji pokazuju upravo ono što je i sama naglasila da trenutno radi u glazbi – traži drugačiji zvuk pa su neke pjesme čak i energičnije od očekivanoga, ali je isto tako postalo očito da je Maja spretna i vješta u kombiniranju različitih stilova i prevođenjem istih na svoju unikatan način.

Toliko dobro ih kombinira i toliko dobro ekperimentira njima da je reggae verzija Detourove pjesme Daleko oduševila sve prisutne. Naravno, ponovno je to jedna od najpoznatijih njezinih pjesama pa je vjerojatno i to doprinijelo tome da se sada većina publike puno slobodnije gibala u ritmu, a i svima nam je dobro poznato da reggae ritam to i sam od sebe radi, bez obzira znali pjesmu ili ne.  Ipak, ova se neobična, možda i riskantna kombinacija pokazala jako zanimljivim izborom. A publici se očito svidjela.

Bis za pijane pilote

Kao “zadnju depresivnu pjesmu koncerta”, kako je sama rekla, za koju je dodala da se ta pjesma morala naći na albumu kako bi u potpunosti ogolila svoju dušu, pjesma Juha izvedena je moćno, gdje je nježan Majin vokal u bendu pronašao pravu, mušku emocionalnu podršku.

Posljednjom pjesmom s novoga albuma Budi jak te novom pjesmom Pijani piloti bend je završio svoj koncert da bi se vratio na bis i ponovno izveo pjesmu Nećemo se naći, ovoga puta uz sudjelovanje čitavoga benda.

Foto: Vintage Industrial Bar

Od početka do kraja Maja je vokalno bila na visini zadatka, a dobro uvježban i ufuran bend bio je savršena pratnja.

Njezin svijet ima više dimenzija, i svaka je unikatna

Činjenica je da je Maja Posavec jedan od najunikatnijih vokala hrvatske glazbene scene, a možda i jedan od najpodcjenjenijih. Većina ju još uvijek povezuje s Detourom i sigurno će se još neko vrijeme hrvati s tom ulogom. Ali je isto tako činjenica da je ona nadišla okvire uloge „bivše pjevačice Detoura“ i preuzela na sebe zahtjevnu ulogu kantautora na hrvatskoj sceni.

Vjerujem da šira publika nije svjesna koju moć, a s druge strane emociju ima njezin vokal koji se do sada odlično snalazio u pjesmama drugih autora, a sada svoju puninu doživljava izvodeći vlastite pjesme s kompletnim bendom. Ali ipak svu svoju puninu njezin vokal doživljava uz intrument-dva, u intimnoj, kazališnoj atmosferi gdje se isprepliće pjesma s poezijom i naracijom. Očito je da njezin svijet nije odijeljen na dio kada glumi, a kada pjeva, nego je najvjernije prikazan kada se ta dva svijeta međusobno ispreplepliću, na način na koji se moglo osjetiti u nekoliko trenutaka na sinoćnjem koncertu.  I tu i takvu ju želimo više vidjeti. Jer ima glas koji može i mora “talasati valove” običnosti i ponovljivosti glazbene scene.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

(Visited 177 times, 1 visits today)

Komentari