Uronite u magičan svijet tajanstvenih oblika Maje Šimunović na izložbi u Galeriji SC
Galerija Studentskog centra u sklopu programa Oni dolaze… nastavlja s realizacijom izložbi mladih umjetnica i umjetnika koji su još na Akademiji likovnih umjetnosti ili su ju netom završili. U tijeku je izložba magistrice kiparstva Maje Šimunović neobičnog naziva Kaldere, što vam, ako niste geograf po struci ili geograf u duši, možda u prvi mah ništa neće značiti. Međutim, nepoznavanje stručne terminologije u ovom slučaju nikako nije otežavajuća okolnost jer će vas postav potaknuti na razvijanje različitih asocijativnih nizova, što potiče i sama autorica, s kojom smo kratko razgovarali o izložbi i njenom promišljanju o umjetnosti te komentirali izazove s kojima se susreću mladi umjetnici danas.
„Sviđa mi se kada netko ima vlastitu interpretaciju mog rada. Ljudi su rekli da ih postav podsjeća na košnice ili tube, a neki su očekivali da će iz kaldera probiti magma u jednom trenutku.“, kaže Maja. Prolaskom kroz crni zastor pri ulasku u galerijski prostor, kada ostavljate dnevnu svjetlost i bjelinu za sobom, ulazite u potpuno novi i začudan svijet koji vas zatekne svojom atmosferičnošću. Site-specific instalacija, namijenjena za prostor Galerije SC i nastala u promišljanju o njemu, sastoji se od naizgled prirodnih struktura različite visine i oblika koje dominiraju prostorom i kao što je spomenuto, neke podsjećaju na košnice ili tube, dok mene asociraju na staništa malih mitskih bića koji će svaki tren proviriti iz pojedine rupe i provjeriti pridošlice.
Asocijacija nije netočna, uzme li se u obzir autoričina namjera da napravljene strukture poveže s elementom prirode, odnosno zemlje, i sugerira vulkanske otvore te njihovo urušavanje, što je objašnjenje pojma kaldera (španj. caldera ili kotao, u značenju geološkog oblika koji stvara vulkan pri urušavanju u sebe, stvarajući poseban oblik vulkanskog kratera). U specifičnom trenutku spajaju se značenje pojma (urušavanje strukture kao dio prirodnog ciklusa) i materijal izrade (gips kao mineral u izvornom obliku koji je pomiješan s vodom) koji zajedno na višoj značenjskoj razini simboliziraju autoričinu preokupaciju zemljom kao prostorom života i sveopće ljudske djelatnosti.
Važno je skrenuti pozornost na element poda kao površine koja je posjetitelju pod nogama te uvidjeti kako se autoričin rad ne sastoji od postamenata i skulptura prirodne veličine koje individualno postoje u prostoru i zauzimaju određen volumen. Čitav postav tvori jednu veliku cjelinu, koju na taj način treba i promatrati: „Ideja je bila ispuniti zadani prostor, napraviti kompoziciju od visina i nizina. Napravila sam 10 glinenih modela i skidala kalupe i multiplicirala, pri čemu se zapravo dogodila čista modelacija prostora i oblici koji su izlazili iz te priče. Nisam se bavila detaljima i zapravo sam promišljala o svim ljudskim osjetilima, osim okusa, tako da mi je bitno da je rad taktilan i da ima specifičan miris. Glavni cilj bio je stvoriti ugođaj.“ To joj je svakako pošlo od ruke, s obzirom na to da se atmosfera tišine i kontemplacije samo pojačava prolaskom kroz postav. Kada ste u svojoj veličini suočeni s malim vulkanima koji su tako krhki i nepomični, a vlastita vas sjena prati s bijelih zidova i opominje kako morate biti pažljivi dok hodate, možete postupno osvijestiti kako treba imati poštovanja i prema galerijskom prostoru u kojemu se nalazite, i prema prirodi koju on metaforički prikazuje.
Autorica je intenzivno radila na ovoj izložbi gotovo šest mjeseci i razumljiv je neobičan osjećaj nakon završetka tog procesa: „Ono što me guralo u radu je činjenica da se uistinu radi o trenutku u vremenu. Izložba traje tjedan dana i to je to. Zatim slijedi trenutak u kojemu tvoj rad gledaju drugi ljudi i u kojemu su umjetnici opterećeni kustosima, kritičarima, publikom i financijama. Smatram da se srž umjetničkog stvaranja sastoji upravo u trenutku. Postojat će samo dokumentacija da je ova izložba postojala. To je ono čime bi se ljudi trebali više baviti i o čemu bi trebali više promišljati. Puno se manje bavi umjetnošću i propitivanjem zašto umjetnik radi ono što radi. Teško je biti umjetnik i trebaš shvatiti zašto si umjetnik. Bitno je baviti se umjetnošću, jer bez volje, nagona i guranja ništa neće nastati. Jednostavno, rad je produkt svega.“
Maja Šimunović podsjetila nas je kako je u umjetnosti, kao i u životu, bitno naći motivacijsku iskru koja će neprestano poticati na osoban rast i razvoj. Podržite rast i razvoj ove talentirane mlade umjetnice i ne propustite posjetiti Galeriju SC i uživati u ovoj izložbi, koja ostaje otvorena do 31. svibnja.