Glazba

Izvještaj: Morcheeba održala lekciju kako pop-koncert treba izgledati

Foto: Marta Lucić
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: Marta Lučić
Foto: Marta Lučić

U sklopu promocije novog studijskog albuma “Heads Up High” britanska trip-pop atrakcija Morcheeba po četvrti je put navratila u Hrvatsku. Ovom prilikom prvi puta su nastupili u klupskom okruženju, što smo još jedino čekali. Prva dva zagrebačka nastupa sam propustio, ali mogu reći da su na varaždinskom Špancirfestu 2011. godine održali stvarno kvalitetan koncert. No ovaj koncert odveo je priču na sasvim novu razinu te smatram da bi se mnogi složili sa mnom da je ovo bio njihov najbolji hrvatski koncert, a može konkurirati i u kategoriji najboljih ovogodišnjih koncerata na hrvatskom tlu.

Kao predizvođač nastupila je Dunja Ercegović, poznatija kao Lovely Quinces, s kojom sam imao prilike kratko popričati poslije koncerta. Zadnjih mjeseci joj definitivno odlične ide, nakon izdavanja debitantskog EP-a “No room for us” i rasprodanog koncerta u malom pogonu Tvornice (30-ak ljudi ostalo je pred ulazom bez karte), dobila je priliku stati na veliki stage pred gotovo tisuću ljudi. S obzirom na to kako je pjevala i svirala, zasigurno je dobila popriličan broj novih obožavatelja.

Foto: Marta Lučić
Foto: Marta Lučić

U kratkom polusatnom setu pokazala je da je napredovala u vokalnom izričaju od kad sam je imao prilike zadnji put slušati, ovo ljeto na Špancirfestu. Sama je izrazila zadovoljstvo opremom i odličnim razglasom Tvornice, a kaže i da joj nije bilo nelagodno svirati pred tolikom masom jer joj masa daje energije i poticaj, dok se pred malom publikom osjeća ogoljeno.

Morcheeba se na pozornicu popela ubrzo nakon Dunje u šesteročlanoj postavi – gitarist, basist, bubnjar, klavijaturist, DJ za “deck-om” s elektronikom, te Skye u bijeloj pernatoj haljini u kojoj je izgledala poput snježne pahulje. Ona je jednostavno divna, uopće ne odaje dojam svjetske glazbene zvijezde već se drži jednostavno i pristupačno, a iznimno karizmatično. Oko sebe širi pozitivne vibracije u radiovalovima, a dodamo li tome zarazni smiješak i neprestani kontakt s publikom uz simpatične pošalice, nije čudo da je publika od samog početka bila osupnuta i ushićena. Ne valja zapostaviti ni njene vokalne sposobnosti, odnosno njen sanjivo-zavodljivi, ali itekako snažan vokal, koji je vjerojatno zaslužan za pola magije njihove glazbe. Drugi dio zasluga odlazi braći Godfrey koji njenom vokalu stvaraju najprikladniju moguću glazbenu podlogu u obliku „chill“ i nepretencioznih pop pjesama, u kombinaciji bluesa i elektronike na tragu trip-hopa, ali uvijek istaknute melodijske linije, što daje publici priliku da pjevuši s bendom.

Foto: Marta Lučić
Foto: Marta Lučić

Na cijeloj turneji setlista im je ista, pa je tako bilo i u Zagrebu – 15 pjesama, zadnje tri za vrijeme bisa, ukupno sat i pol svirke. S ovogodišnjeg albuma “Heads up high” odsvirali su pet pjesama, a ostalo su sačinjavali hitovi iz prvog dijela karijere te obrada Bowiejeve Let’s dance. Ovo bi mogla biti i jedina zamjerka koncertu, tj. svi bi voljeli da je trajao pjesmu ili dvije duže, iako s ovih 15 vjerojatno nitko nije nezadovoljan. Zvuk je bio savršeno izbalansiran, bilo je dovoljno glasno da ispuni sav prostor, a da se pritom instrumenti međusobno ne „gutaju“, odnosno svi su došli do izražaja. Tko više voli čvrst i snažan bas mogao je uživati u dobrim bas trip-hop dionicama, klavijaturist i DJ doprinijeli su popunivši zvučnu sliku pokraj ritam sekcije, ali najviše prostora dobio je lider benda Ross Godfrey s veoma nadahnutim gitarskim solažama na gotovo svakoj pjesmi, dokazavši se zagrebačkoj publici i kao skladatelj i kao odličan gitarist.

Foto: Marta Lučić
Foto: Marta Lučić

Morcheeba je rasprodanoj Tvornici održala lekciju kako bi pop glazba trebala zvučati, oslobođena ikakvih komercijalnih i marketinških zahtjeva, ili pretencioznih umjetničkih dosega. Bio je to koncert kojem je bilo uistinu ugodno prisustvovati, kojem se ne može uočiti neka zamjerka, a u kojem su poprilično uživali i bend i publika. Ne sjećam se koncerta na kojem sam bio, a na kojem su ovacije između pjesama i prije bisa bile ovako gromoglasne i euforične. Zbog tog oduševljenja publike (uključujući i mene) povjerovao bih i komentaru Rossa Godfreya da smo bili najbolja publika na ovoj turneji.

Be social

Komentari