novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Nipplepeople: Od reklame za šampon do rasprodane Tvornice kulture

nipplepeople
Foto: facebook.com/Nipplepeople
Vrijeme čitanja: 3 minute

Tko je ove subote, 24. veljače oko 22 sata prolazio pored Tvornice kulture, mogao je svjedočiti dugačkim redovima na oba ulaza u Veliki pogon. Jedna je djevojka prolazeći pored mene prijateljici situaciju prokomentirala riječima: “K’o da se kupuje zadnja knjiga o Harry Potteru!”. Sudeći po poprilično brzoj rasprodanosti koncerta i tome da je vladala pomama za ulaznicama sve do njegovog početka, može se zaključiti da ljudima i u ovome slučaju u životu zaista nedostaje magije i mističnosti kakvu nudi elektropop duo Nipplepeople.

Ipak, na ovome koncertu (za koji će Ona na kraju reći da nije kao i svaki drugi) dvojac nije bio jedini pod maskama. Prije samog početka na pozornicu je stupio čovjek-šiljilo, čija će pojava nešto kasnije biti djelomično demistificirana, te najavio zabavu koja stiže. Netom poslije publiku u energični nastup dvojca uvodi plesač Toni Flego, fanovima dobro poznat iz spota za novu pjesmu Nikada, objavljenu ovog Valentinova, koja je vješto poslužila kao lijepo nabrijavanje za dalje. Uslijedili su poznati singlovi – Tebi (s nešto drugačijim zvukom), Bolji (koji će se tijekom čitavog dvosatnog koncerta isprepletati s ostatkom setliste) te Balkan Express, a zatim izvode Vjetar za koji kažu da će biti objavljen tek oko 2024. te najavljuju pauzu pa ih na pozornici zamjenjuje plesač.

Ubrzo se vraćaju, ali u novim, odnosno starim kostimima uz pitanje: “Sad nas već prepoznajete?”. Naime, koncert su započeli u kostimima u kakvim ih se moglo vidjeti na plakatu koji je najavljivao koncert, zatim se presvukli u prepoznatljivo ruho, da bi u trećem dijelu predstavili potpuno nove kostime.

Nastavili su istim rasplesanim tempom singlovima koje je publika oduševljeno dočekala. Posebnu euforiju redovito je izazivalo plesanje muškog dijela dvojca. Osim Vjetra predstavili su i novi sentiš Tajna koji publika nije dočekala toliko oduševljeno. Naprotiv, tijekom trajanja pjesme nisam mogla ignorirati preintenzivan žamor publike koji je otimao moju koncentraciju i atmosferu ispunio nervozom koja se mogla osjetiti još prilikom prve pauze, a sada se samo pojačala, da bi kulminirala tijekom druge pauze.

Očito publika nije navikla na izvođače koji koncert izvode u činovima jer to se valjda očekuje samo od opera, ne i od elektronskih glazbenika, naročito ako je u pitanju koncert koji se najavljuje kao “zabava”. A kakva je to zabava s prekidima? Zaboravljamo da su glazbenici, bilo da su oni pop izvođači, rokeri, metalci ili što drugo, prvenstveno umjetnici koji stupanjem na pozornicu na sebe, htjeli ili ne htjeli, nabacuju masku – masku izvođača, onoga tko nas zabavlja, nadahnjuje, pročišćava. Potrudi li se netko oko kostimografije i vizualnog identiteta onoliko koliko je to ovdje bio slučaj, možda bi bilo u redu staviti na stranu egoistična očekivanja protočnosti koncerta koji šiba bez stajanja i skinuti kapu inicijativi spajanja glazbe s drugim umjetnostima.

Skromni, komunikativni i (auto)refleksivni

Prava posebnost koncerta za mene je svakako bila akustična izvedba pjesme Sutra uz ukulele. Totalno neočekivano i totalno simpatično, kao i čitav njihov nastup. Lakoća kojom komuniciraju s publikom je skoro pa nestvarna. Čak i samo priznanje kako su imali veliku tremu uoči nastupa bilo je simpatično. Činilo mi se da su Nipplepeople utjelovljenje karizme koja lebdi Tvornicom, unatoč tome što nam ne otkrivaju lica (ili je možda baš u tome štos?). Simpatičnosti dodaje njihov stav spram svega što čuju da ljudi govore o njima. Ona mirno, čak bih rekla i ravnodušno, iznosi kritike uperene protiv njih – od toga da nisu bend jer su samo računalo i “ženska koja pjeva”, do toga da nose cjedila na glavama te ne skriva svoje čuđenje spram toga dokle su došli od reklame za šampon.

Pri kraju bisa s ponosom poimence predstavlja članove njihovog benda koji stoje iza realizacije Nipplepeoplea kakvog poznajemo. Tada saznajemo i da je čovjek-šiljilo Šiljo koji je zaslužan za tekstove svih njihovih pjesama, ali i upoznajemo malu Cvitu koja je uz opasku “zvijezda je rođena” predstavljena kao najmlađa članica benda i koja smiono pleše pozornicom kada Tvornicom sad već drugi put trešti Frka, a publika doživljava vrhunac koncerta čiju posebnost tekst ne može dočarati onome tko mu nije bio prisutan.

Mogu im osporavati da su bend te ih nazivati računalom u pratnji vokala, ne puštati njihovu Frku na radiju zbog prostih riječi, govoriti da su čudaci koji na glavi nose cjedila, no nitko ne može reći da nisu rasprodali Tvornicu i sretnicima koji su se domogli ulaznice na vrijeme priuštili koncert za pamćenje.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari