Izvještaj – nuArs Session No.1: Trijumf nuSynergetic Orchestra
Prošle godine u Varaždinu je niknuo jedan originalni i nesvakidašnji glazbeno-multimedijski projekt. Riječ je o nuSynergetic Orchestra, “eksperimentalnom orkestru” koji okuplja 25-28 izvrsnih varaždinskih i regionalnih glazbenika svih generacija, a izvodi autorske skladbe i autorske obrade jazz, soul, funk, R&B i tradicionalne glazbe. Specifičnost njihovih koncerata jest da ih publika prati sa slušalicama jer su sound, audio tehnika i produkcija podjednako važan segment nastupa kao i sama izvedba te aranžmani. Time se naglašava da u projektu ne sudjeluje samo dvadesetak glazbenika koje vidimo na pozornici, već su u njega uključeni i glazbeni producenti, sound inženjeri, aranžeri, ali i fotografi, snimatelji, grafički dizajneri, PR stručnjaci i svi koji su doprinijeli realizaciji nuSynergetic projekata.
A sami se projekti, barem zasad, vrte oko napuštenih prostora u Varaždinu. Prošle je godine održan nulti nuArs Session u praznoj tvorničkoj hali Varteksa, a zahvaljujući ogromnom odjeku i pozitivnim dojmovima članovi inicijative nuSynergetic odlučili su nuArs Session No.1 održati 2. i 3. studenog u varaždinskoj sinagogi. Sinagoga je davnih dana bila jedna od tri varaždinske gradske kino dvorane. Danas funkcionira samo jedna od njih, kino Galerija, dok su preostale dvije napuštene i u lošem stanju. Sinagoga već dugo životari pod upravom Galerijskog centra Varaždin i na toj su se lokaciji zadnjih godina igrale kazališne predstave te održavali performansi u sklopu Dana performansa i koncerti u sklopu Varaždinskih baroknih večeri. Proces renovacije zgrade jednom je započeo, no već se godinama ništa nije pomaklo s mrtve točke.
Ističem ove podatke jer je jedan od ciljeva inicijative nuSynergetic “oživljavanje napuštenih prostora grada Varaždina te ukazivanje na mogućnosti i potrebu boljeg iskorištavanja takvih prostora”, zbog čega su se dosadašnji sessioni i odvijali na navedenim lokacijama. Osobno se u potpunosti slažem da postoje i mogućnosti i potrebe boljeg iskorištavanja takvih prostora. Bilo bi predivno za grad Varaždin, tzv. grad kulture, da sinagoga jednog dana postane galerija suvremene umjetnosti, da kino Galerija doživi toliko zasluženu obnovu, a da nekadašnje kino Dom u Kukuljevićevoj ulici postane kulturni centar sa scenom za izvedbene umjetnosti, od dramskog i lutkarskog kazališta preko suvremenog plesa do folklora. Riječ je o tri zapostavljena prostora u uskoj starogradskoj jezgri čija bi obnova varaždinskim kulturnjacima otvorila mnoge mogućnosti djelovanja.
Dok čekamo takvo čudo, ostaje nam da vrijeme kratimo uz glazbu, a uz nuSynergetic Orchestra to prođe u tren oka. Ulaz u sinagogu otvorio se u 20 sati, a već u 20:15 publika je popunila većinu sjedala, čekajući uz slušalice na ušima. Orkestar je izašao u minutu točno u 20:30. Pozornicu je zauzelo 13 puhača, troje klavijaturista, basist, gitarist, violinist, troje bubnjara/udaraljkaša te gitarist/trubač Marko Prepelić kao vođa puhačke sekcije. Nekoliko se glazbenika neprestano mijenjalo, a nakon tri instrumentala pridružili su im se vokali Martina Friščić i Neven Stipčić, tako da je u konačnici u sinagogi nastupilo 28 izvođača. Valja napomenuti da je u cijelom projektu sudjelovalo više od 50 ljudi, kao što sam u uvodu već spomenuo. Koncert su pratili vizuali preko cijelog stražnjeg zida sinagoge, scenografi su uredili prostor pozornice i gledalište, a posjetitelji su kući mogli otići i s originalnom nuSynergetic majicom.
Što se same glazbene izvedbe tiče, bilo je naprosto sjajno. Ovo je bio koncert za istinske glazbene sladokusce, mjesta za usputne slušatelje na ovakvim događajima nema. Izvedba nuSynergetic Orchestra posve će vas uvući u svoj svijet, ako im to dopustite. U suprotnom se vjerojatno dosađujete i cijelu svirku komentirate kako vam je hladno. No sumnjam da je na prvom koncertu 2. studenog u sinagogi bilo takvih. nuSynergetic Orchestra odsvirao je svega 13 skladbi, no kada sam na kraju koncerta pogledao na sat iznenadilo me što je već 22:10. Vrijeme uz dobru glazbu zaista proleti. Spomenuo sam da je svirka počela uz nekoliko instrumentala, među kojima me najviše oduševila obrada tradicionalne međimurske popevke Vuprem oči (profesionalna deformacija kada se bavite folklorom). Aranžman potpisuje Marko Prepelić, a napravljen je kao tema s varijacijama za nekoliko solista (truba, violina, klavijature i saksofon), a to je nešto što bi se moglo prozvati zajedničkom stavkom većine izvedenih skladbi.
Naime, nuSynergetic Orchestra čini raznolika postava, od studenata muzičkih akademija i profesora Glazbene škole u Varaždinu do srednjoškolaca i samoukih glazbenih entuzijasta. Mlađi članovi orkestra uglavnom su svirali prateće dionice, dok su iskusniji igrači dobili prilike da svoje vještine pokažu u prvom planu, ovisno o aranžmanima pojedinih skladbi. Nemoguće je sve nabrojati, no dojmljivi su bili Mario Jagec na bass saksofonu, Vedran Vujec na vibrafonu (koji je cijeli koncert lagano cupkao i izgledao kao da se odlično zabavlja), Maasej Kovačević čiji su prsti letjeli preko klavijatura, Marin Kereša (jedan od osnivača projekta) koji se igrao analognim sintesajzerom te spomenuti Prepelić koji se istaknuo vještinama i na gitari i trubi.
Na sedam pjesama orkestru su se pridružili već spomenuti Friščić i Stipčić. Martina Friščić na pozornici isijava samopouzdanje, istovremeno djelujući posve neopterećeno i flegmatično. Njen alt odlično pristaje soul zvuku orkestra i publiku hvata u začaranu mrežu njene izvedbe i pojave, dok nas iz te sanjivosti budi izravan i konkretan tenor Nevena Stipčića koji najbolje funkcionira u visokim i falsetto dionicama te u funk ritmovima. Jedan od vrhunaca koncerta nesumnjivo je bila izvedba autorske pjesme nuSynergetic Orchestra My Instabilities čiju glazbu potpisuje gitarist Rene Coner, a tekst Friščić. Pjesma uživo zvuči iznimno uvjerljivo, zaigrano, zavodljivo, i definitivno se nameće kao jedna od najboljih domaćih pjesama 2016. godine. Nadam se da će nam nuSynergetic Orchestra podariti još autorskih stvari, a bilo bi lijepo jednog dana doživjeti i njihov album.
Na My Instabilities nadovezala se Always There koju su Friščić i Stipčić naprosto rasturili, i kada pomisliš da ne može bolje od toga, javi se Marinko Marcijuš i usred pjesme odvali jedan virtuozni solo na bubnjevima koji je izazvao ogromne ovacije. Nakon još nekoliko instrumentala, koncert su zatvorili s brzom i plesnom verzijom R&B klasika Just the Two Of Us uz koji su mnogi poželjeli zaplesati te kultnom skladbom Massive Attacka Safe From Harm s njihovog legendarnog albuma prvijenca „Blue Lines“. Nećete mi vjerovati, ali negdje na sredini koncerta pomislio sam kako bi bilo genijalno da nuSynergetic idući put obradi nešto od Massive Attacka ili s posljednjeg albuma Davida Bowieja “Blackstar”. Želja mi se uslišala za manje od sat vremena.
Bila je ovo u svakom slučaju odlična glazbena večer u Varaždinu, a vjerujem da su podjednako uživali oni na pozornici i oni u publici. Oba koncerta u sklopu ovog Sessiona unaprijed su rasprodana, a ne sumnjam da bi idući put nuSynergetic mogao održati i tri ili četiri rasprodana koncerta. Ali ovaj bi projekt uskoro mogao i prerasti lokalne okvire. Ne zato što će im u Varaždinu ponestati napuštenih prostora za svirke, nego zato što bi sessione mogli organizirati i u napuštenim halama u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Ljubljani i drugim gradovima Hrvatske i regije. nuSynergetic mogao bi, ako ovako nastavi i dopuni repertoar s još nekoliko kvalitetnih autorskih stvari, svoje sessione odvesti i na europsku turneju. No prije svega toga predlažem da jedan od idućih sessiona bude sljedeće ljeto negdje na otvorenom (recimo dvorište palače Sermage ili atrij Županijske palače) pa da uz nuSynergetic napokon možemo i zaplesati.
