novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

PUP + Trophy Jump (Močvara): WIN! WIN! WIN! WIN! WIN!

Foto: Dražen Šarec/Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute

Zadnja dva mjeseca, kao svaki pravi Hrvat, samo čekam godišnji. Strateški je postavljen na početak kolovoza kako bi kulminirao indie emo gigom desetljeća, koncertom PUP-a u Močvari. 10 dana slanog vjetra i blagostanja koji će poroditi bolju, opušteniju i manje zajedljivu verziju mene. Ili ipak ne? Ne. Mislim da ipak ne.

Ne kada godišnji počne selidbom i izletom u beskućništvo, a kulminira s nekoliko infekcija o kojima je malo neugodno pričati. Ne kada vam boravak u Edenu pričinja muku, jer je roleta pukla, ne znaš navigirati komarce, frižider zuji kao demogorgon, susjedi stalno centrifugiraju, a manje izdržljivi od tebe prave jadnika ovisnog o umjetnom hlađenju. Hladovina je dobra, ali puna je ljudi i ipak ostavlja tragove crvenila na vašem zatvorskom tenu. Osim toga njezina je pivska ponuda moralno upitna.

Jedini razlog da tom prizoru s plaže ne date još jednu priliku je dobar punk koncert u mrtvoj metropoli. Jedan veliki screamalong u prostoru u kojem bi AC bio svetogrđe, a jedina slana pojava u zraku je znoj.

Trophy Jump, homeboys to the rescue

Ovaj je koncert bio jedna velika pobjeda za ljeto u Zagrebu, organizatora, punk, Kanadu i lokalnu predgrupu. Komarci su s nasipa potjerali sav život i Močvara je vrvjela ljudima od početka programa. Kupovao se merch, pila se piva, motale su se cigarete, a predgrupa se dočekala s velikim entuzijazmom. Kad su im ruke počele surfati po znojem opranim gitarama, svima je bilo jasno da su Trophy Jump odličan izbor za zagrijavanje pred PUP.

Ova četvorka radi nešto što svi mi volimo – melodični punk uz kojeg možemo pustiti glas. Dano im je dosta vremena s obzirom na standarde, a oni su ga dobro iskoristili. Gotovo su svaku pjesmu predstavili kratkim uvodom koji nije bio iritantan, a imao je smisla s obzirom na to da većina onih koji su došli na gig nisu imali veliko predznanje o njima. Lako je bilo razumjeti da su dosta dobri za jedan lokalni punk bend. No ovako smo, čak i ako nismo uhvatili tekstove pjesama, razumjeli smo da im se opus gradi oko malih tjeskoba i epizoda iz noćnog života, bez velikih pretenzija i s velikim srcem.

Foto: Dražen Šarec/Ziher.hr

Oni su PUP naveli kao jedan od svojih uzora, a oni su ih zauzvrat javno pohvalili. Pjevač Stefan Babcock, čovjek koji u svakom trenutku zna gdje mu je ručnik, rekao je da su lokalne predgrupe koje obično sviraju prije njih uglavnom loše i da je ovo bilo ugodno iznenađenje. Meni je bio prvi put da slušam bend i, baš kao i drugi, lupam im žig “odobreno”. Iako već dugo punk slušam samo u proljeće kad spremam sobu, Trophy Jump bi me mogli natjerati na jedno ljetno spremanje.

PUP, hotter, grittier and meatier than your average punk band

Da, jesam rekla da je bilo vruće? ‘vala Bogu, bilo je. Kad je PUP krenuo bilo je samo to, vruće, kad su završili bilo je vruće, masno, ljepljivo i mokro. Kakav bi to CSI scan bio da je netko išao uzimati uzorke s mjesta zločina! Srećom, na punk koncertima uvijek samo ljubav i zajedništvo. Smrt je tu samo kao motiv (If This Tour Doesn’t Kill You, I Will). Čim su krenuli s naslovnom pjesmom svog novog albuma “Morbid Stuff”, krenuo je screamalong. Nije im bilo posve jasno kako i zašto, ali ubrzo su shvatili da u Zagrebu imaju jaku bazu fanova koji znaju riječi svih pjesama.

Mislim da to do jučer nije bilo jasno ni većini posjetitelja. PUP je od albuma iz 2016., “The Dream is Over”, prepoznat kao bend koji vraća povjerenje u punk glazbu i njezine mogućnosti, ali tko je mogao biti siguran da to zna i zagrebačka publika. Bio je ovo drugi koncert na njihovoj europskoj turneji i već su bili oboreni štrukanim pelinom i predanošću fanova kojoj su svjedočili. Čak tri člana benda vuku slavensko porijeklo koje je čitljivo iz njihovih prezimena (Sladkowski, Mykula, Chumak), ali poštenjak koji zna gdje mu je ručnik nam je objasnio otkud PUP-u čast i slava.

Canadian red fruit punch

On i njegov Les Paul special double cut koji je tako lijepo ishaban da smo gotovo bili spremni pomisliti da je to kozmetički zahvat na gitari. No on jednostavno nije taj tip čovjeka. Čovjek koji prezire biseve i sve one stvari koje se rade reda radi, čovjek je koji iskreno izrabljuje svoju gitaru. Svirali su 12 pjesama, većinom sa zadnjeg albuma, tu i tamo objašnjavajući kako su nastale neke od pjesama i da Bloody Mary, Kate and Ashley ne sviraju live, jer je ne znaju svirati. Ipak, na zahtjev Jakova iz Indie emo naočala, odsvirali su i nju. Bez narušavanja kvalitete giga. Bez obzira na remetilački faktor nesnošljive vrućine, od početka do kraja držali su se na istoj, visokoj razini.

Bilo je jučer u Močvari crowd surfanja, grljenja, hlađenja pivom, paljenja cigaretom, golih, znojnih i dlakavih prsa, uzorci svake od tjelesnih tekućina, ponešto za svakog. I prodalo se dosta mercha. Nakon što nam je naloženo da se odemo napiti vode pa pive, tim redoslijedom, oformili smo red ispred stola s merchom i odlučili prvo zadovoljiti potrebu da im damo svoj novac. Ukratko, koncert je bio čista demonstracija pozitivne energije kakva može izniknuti samo iz pjesama u kojima se prizivaju sprovodi ljudi koji nam smetaju. Malo je morbidno (duh!), ali je na toliko načina dobro za nas. Hvala svima koji su bili dio ovoga!

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari