Izvještaj – Rundek Cargo Trio: Novi ‘Mostovi’ uz fragmente starog opusa
Prije nego počnem prepričavati svoje dojmove s jučerašnjeg koncerta Rundek Cargo Trija, imam pitanje za vas! Zašto vi idete na koncerte? Da li uživate u njima? Ponekad imam osjećaj da neki ljudi dolaze samo da budu viđeni i ponašaju se kao da su došli popiti pivu s frendovima i baš u tom trenutku odlučili raspraviti koliko je izbjeglica pridošlo u naše gradove te je kratka čakulica o nogometu neizostavna. Pa eto, nadam se da vas u čakulanju nije omeo prodoran zvuk violine, ukulela, klavijatura, gitare i mučnog muškog glasa − unatoč komešanju i žamoru ljudi, simbiozni trojac nije se dao smesti i odradio je sve profesionalno.
No, da krenemo. Prije svega imam velike, velike pohvale za Isabel. Najveći dio koncerta pratila sam samo nju budući da je nevjerojatno što izvodi s violinom. Ona je majstor svog instrumenta, ona je duša benda. Isabel bez imalo muke svira jazz skladbe, klasične skladbe i odlično improvizira i u pop glazbi s gudalom. Savršenim zatezanjem i otpuštanjem žica violine, skladno je popratila Dušana koji je izvlačio svoja glazbala i šepureći dokazao i pokazao svoje znanje. Desetominutno kašnjenje toleriramo, jer nije da je Rundek Cargo Trio kasnio, već se i dio posjetitelja počeo naknadno skupljati. Tako da smo izjednačeni. Novootvoreni Pogon Kulture nije bio rasprodan što se u početku i primijetilo i odrazilo u manjku guranja i ne prolijevanja piva. Bio je krcat, ali s druge stane prostran. No, velika masa ljudi se usred koncerta odlučila približiti Rundeku − možda su se samo htjeli više uživiti u svirku, možda ih je nečije pričanje potjeralo da odu naprijed − no bilo kako bilo, ljudi nije falilo.
Kao što i većina izvođača za promociju novog albuma odluči započeti koncert s novom skladbom, tako je učinio i Rundek Cargo Trio. Koncertnu izvedbu započeo je sa singlom Džabe. Po meni sasvim solidan izbor za početak. Dinamičan, simpatičan, pozitivan pjesmuljak koji namami čovjeku osmjeh na lice. Prvo obraćanje publici uslijedilo je odmah nakon završetka prve otpjevane pjesme. Na repertoaru su se ponajviše pronašle nove stvari kao što je Vidovi, Don Juan, Mostovi, Ne zaboravi me, Vitamini, Ima ih.
Među dugim pjesmama s novog albuma, jedino su Don Juan i Ima ih dobile odgovarajuću ovaciju publike na kakvu je Rundek navikao. Možda percepcija intenziteta glasa u laganijim, recitirajućim pjesmama nije dovoljno doprla do publike koja se non-stop okretala i pričala. Možda je bio samo problem što nisu znali riječi, a možda ne prihvaćaju s lakoćom nove stvari, nisam sigurna. Međutim, ako zaboravimo na dekoncentriranost publike prilikom izvođenja novog materijala, Rundek Cargo Trio izveo je i svoje stare pjesme, a plesa, podignutih ruku, vriska i smješka nije izostalo kada je zapjevao Ruke, Uzalud pitaš, Ay Carmela, Bi mogao da mogu, Sanjala si da si sretna, Znakovi te Ljubav se ne trži.
Nakon što je rasplesao publiku, odlučio se pozdraviti i otići, no Riječani nisu dopustili i prizvali su ga da se vrati na bis. Koncertnu turneju u našim krajevima zatvorio je s obradom pjesme Ekatarine Velike Kao da je bilo nekad koja je još više rasplamsala doživljaj večeri te već svima poznatom Apokalipsom.
U konačnici, zabave nije nedostajalo. Negodovanja zbog neotpjevanih starijih pjesama uvijek će biti, a set-liste se nikad ne mogu svima jednako svidjeti. Ipak, nadam se da su priušteni fragmenti iz starog bogatog opusa zadovoljili slušatelje.
