novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ljeto u MSU – Rundek Cargo Trio dozvao ljeto u grad

Foto: msu.hr
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: Zrinka Kunić/Ziher
Foto: Zrinka Kunić/Ziher

Najkraća noć u godini skraćena je za gotovo dva sata. Toliko je trajao koncert kojim je Rundek Cargo Trio otvorio Ljeto u MSU na terasi na krovu Muzeja suvremene umjetnosti. Iako astronomski već sama po sebi zanimljiva, ove je noći sasvim sigurno u zraku bila neka posebna energija. Energija je to koju može proizvesti malo glazbenika na našoj sceni, a trio Isabel – Rundek – Dušan Vranić definitivno je jedan od tih malobrojnih.

Na pozornicu je stupio bos, odlično raspoložen, taj vječni dječak i već s prvim taktovima Bi mogo da mogu pokazao da može, a sasvim sigurno i da zna raditi ono što tako suvereno radi već više od 35 godina. Publika ga je dočekala pljeskom kakvim se dočekuje samo Darko Rundek – tihim, gracioznim i dostojanstvenim. Cijela je atmosfera odisala intimnošću, što zbog ograničenog broja ulaznica (rekla bih, ovako slobodnom procjenom, da se na krovu MSU okupilo petstotinjak ljudi), što zbog generacijske raznolikosti (u prvim redovima mogli ste vidjeti studente, mlade parove, nešto starije parove, ljude Rundekovih godina, ali i djecu).

Foto: Zrinka Kunić/Ziher
Foto: Zrinka Kunić/Ziher

Iako je svirao U borbi sa silama, srećom nije uspio prizvati kišu pa je tako pod zvjezdanim nebom improvizirao grmljavinu, a publika je u glas pjevala svima dobro znane stihove. Sigurna koraka plešemo zadnji ples, dok spušta se zavjesa između zemlje i neba. No, to nikako nije bio zadnji ples, bio je tek jedan od prvih koji su uslijedili u večeri gdje je Trio razmaknuo sve zavjese između sebe i publike. Već poznatim prisnim pristupom publici, Rundek je izmamio osmjehe na lica prisutnih.

I zaista nisu sanjali da su sretni, uz virtuoznost Isabel na violini ostajali su bez daha, tek kratko prekidajući pjesmu pljeskom nakon solo dionice koja je zaustavila disanje na nekoliko minuta. Nekoliko se puta iz publike mogao čuti uzvik “Isabel kraljica!”. Za sve one koji Rundek Cargo Trio nikada nisu čuli uživo, teško je opisati osebujnost kojom zrači ta dama u najboljim godinama. Od načina na koji se oblači (duga, plava haljina za bal i šešir kakvog se ne bi posramile ni vojvotkinje na vjenčanju obitelji Windsor), do načina na koji svira – teško je bilo skinuti pogled s nje. Na trenutke joj tepajući, a na trenutke u žestokoj svađi i borbenom stavu, svoju je violinu iscrpila, a naše duše obogatila za zvuk kakav se ne čuje često.

S druge strane pozornice, kao na vagi, ravnotežu je držao čovjek koji kao Mary Poppins odnekud vadi instrumente. Na trenutke pomislite da Dušan Vranić ima pomagača u pozadini jer istovremeno svirati bubanj, činele, klavijature, harmoniku, melodiku, ukulele i def, pjevati back vokale i još k tome nonšalantno pušiti cigaretu ne može čovjek koji je s ovoga svijeta. Ali može Dušan Vranić, glazbenik, majstor i Bosanac, kako ga je predstavio Rundek. Brzo se snašao Vranić pa je u veselom tonu pozdravio Europu u publici te pozvao sve da kasnije navijaju za BIH.

Uslijedile su Ruke, a rukama na Rundekovoj gitari glas je dala publika. Pjevušili su gotovo šapatom. Pusti da ti svira, duša gine od tišine. I ne boj se buke, to što svira, to su ruke. 

Nije dugo trebalo da se iz publike čuje uzvik “Apokalipso!” – tri djevojčice s manje godina negoli prstiju na rukama nestrpljivo su zaželjele svoju glazbenu želju. “Eh djeco, tako mladi, a već mislite na kraj svijeta” – dobacio je Rundek. Nije bilo vrijeme za Apokalipso, barem ne još.

Nekoliko brzih (Uzalud pitaš, Ljubav se ne trži, Makedo) rasplesalo je prisutne, a slijedile su ih nešto sporije Znak i Plavi avion. Iako su te sporije bile zamišljene da ti sklope oči, a tijelo zaljuljaju u ekstazu tople prve ljetne noći, doživljaj je malo pokvarila publika kojoj se očito više pričalo negoli prepuštalo dozivanju ljeta koje je Rundek Cargo Trio svojom energijom dovlačio u grad. Očito je to primijetio i sam Rundek te pomislio da ih samo jedno može vratiti u trans. Sad je bilo vrijeme za Apokalipso.

Svi smo ga čuli već stotinu puta, i svih stotinu puta zajedno s Rundekom uzviknuli legendarni “Paganini!”, no ovaj smo puta svi zajedno s pravom umjesto Paganinija dozvali “Isabel!”. I pali u čaroliju još jedne solo dionice istinske virtuozice na violini.

Foto: Zrinka Kunić/Ziher
Foto: Zrinka Kunić/Ziher

Kako je brzo prošlo tih sat i pol nitko očito nije primijetio pa nas je svojim silaskom s pozornice Rundek sve vratio u stvarnost. Kao kad vam netko pucne prstima pred očima dok zamišljeno gledate u daljinu. Ipak, nekoliko uzvika bilo je dovoljno da se Trio vrati i odsvira “nešto po želji” – odnekud se čulo “Za šaku rubalja!”. I bi Za šaku rubalja. Bio je dovoljan i jedan poluglasni “Šal od svile!” i ponovno je cijeli krov MSU šapatom pjevao “…Kapi s oboda sada padaju na uže i gun, ja sam slobodan.”

Ako itko zna bolji način za započeti ljeto od pijuckanja hladne čaše vina na krovu pod zvjezdanim nebom uz zvuke istinski kvalitetne glazbe, neka odmah kaže. Ja mislim da je ovo najbolji način. Ljeto u MSU nastavlja dalje sa svojim programom, a mi ćemo poslušati Rundekov savjet uz malu izmjenu: ugasi sve i budi veseo, jer ljeto je za nas tek počelo.

Be social

Komentari