Advent na Ziheru - 2024
2. prosinca 2024.

Vrijeme čitanja: 3 minuteI ove godine Advent na Ziheru donosi nagrade, ali i zanimljive priče i preporuke.

"Bilo je sada" [Dunije - naslovnica albuma]
26. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 5 minuteDugo smo čekali, a nismo ni znali da na to čekamo, na sastav kao što su Dunije. One ne samo što su supergrupa jer su poznate umjetnice koje su svoja znanja i talente sastavile i napravile nešto iznimno, one su prijateljice i žene koje se međusobno vole i poštuju, što se itekako osjeti.

Glazba

Izvještaj – Them Moose Rush i Rens Argoa: Putevi i stranputice snažnih solaža

Foto: Adrijan Žgaljić
Vrijeme čitanja: 3 minute

Kišni četvrtak u Močvari okupio je poštenu šačicu ljudi koji vole žešći zvuk ‘made in Croatia’. Izrazito kvalitetni domaći bendovi koje, koliko sam uspjela primijetiti, dugo nismo imali prilike čuti negdje uživo, upotpunili su tu večer dosta skladno i očekivano su činili izvrsnu kombinaciju.

Koncert je skladno kasnio i stigli smo taman na uigrani dio koprivničkog Rens Argoe u čijim sam instrumetalnim delicijama (poglavito sa zadnjeg “Emerald Way of the Fearless King“) previše puta uživala, nažalost do sada nikada u live izdanju. Iznenadio me za Močvaru pomalo neubičajen, neskladan (neispoliran?) zvuk, bar pri početku koncerta. Možda se radilo samo o setupu kakav treba biti, a u koji ja izgleda nisam bila upućena. Na trenutke prejaki basevi tresli su to pod nogama, a glasni reski zvuk je poticao na delirične iskustvene ‘offroad momente’. Posebno me oduševio bubnjar koji je nemilosrdno ali u pristupu skromno (za razliku od suizvođača) ‘kidao’ bez prestanka. Publika je tad još bila nešto malobrojnija ali se moglo prepoznati da se radi o vjernim fanovima i sugrađanima. Bend koji ne priča puno, a i zašto bi kad njihova glazba vodi i prodire. Nakon kratke zahvale Them Moose Rushovcima što su ih pozvali da sviraju s njima, nastavili su jako sa stalnim zanimljivim, usudila bi se reći progresivno poetičnim pasažama. Pohvalne su bile i prikladne bendovske vizualizacije koje su nažalost na trenutke zbog pretjeranog korištenja bljeskalice i bijelog svijetla, malo manje došle do izražaja ali sve su svemu izvrsno prate zvuk i izričaj benda. Na subjektivnoj razini, za moj koncert Rens Argoe sam poprilično zadovoljna, iako sam možda očekivala malo više. Međutim, možda se radi i o samom koncertnom prostoru i vibri publike. Recimo da bi ih rađe slušala u Akc Attacku i da bih više cijenila kada publika ne bi formirala tužni polukrug udaljenosti od pozornice, i to od dobrih dosta metara.

Foto: Screenshot/ Ziher.hr
Foto: Screenshot/ Ziher.hr

Uslijedio je još energičniji, to jest opasno energični trojac iz Bjelovara sa zagrebačkom adresom – Them Moose Rush. Prvi ‘respect’ ću odati tome da je glavni vokal nosio majicu Rens Argoe čime je iskazao lijepu podršku. Ne moram biti izrazito bistra da zaključim da su vjerojatno svi već povukli poveznicu s Mars Voltastim vokalom (koji naravno i pjeva na engleskom što se za zvuk TMR-a i pretpostavlja), no ako i sve te sličnosti ostavimo po strani ostaje kvalitetan i izrazito snažan izraz i zapravo, ponos da imamo ovakvo što na našoj sceni. Zanimljiv je i nesrazmjer članova benda. Od naizgled umišljenog bubnjara do jako ‘ščilanog’ basiste do apsolutnog pobjednika frontmena. Lik koji izgleda kao umiljati punk rock školarac a praši grčevite solaže, dovodeći sebe i publiku u energični trans. Publika, koja se sada već skoro udvostručila, pratila je cijeli prog-rock show bar minimalnim pokretom micanjem glave gore dole.

Ekipa se i približila pozornici i počela je sigurna interakcija. Zvuk Them Moose Rusha nepredvidljiv je, žestok, na trenutke sjetno rockerski, a na trenutke stonerski. Performans benda na pozornici iskazuje veliku snagu i duge ponekad preduge solaže i zavodljivi bas koji prkosi pameti. Pohvalna je uigranost benda ali i nove stvari koje su svirali. Pogotovo stvar koju su i sami najavili kao novu  koja uz kratak i snažan početak ima pohvalne nabrijane bubnjeve koju su na milisekundu zvučali kao nekakav d’n’b. Makar ispadale palice iz ruku, fokus ostaje. Ipak koncert je za moj ukus trajao malo previše tako da nakon sat vremena svirke dodatni bis je više bio vizualne prirode gdje je glavni pjevač neskromno pokazao torzo. Kakva energična progresivna završnica.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari