Istaknuto
16.09.2020.

Vrijeme čitanja: 2 minute Uz strane preporuke za slušanje, Nova glazba i ovog tjedna donosi sedam novih domaćih i regionalnih glazbenih noviteta u borbi za singl tjedna.

14.09.2020.

Vrijeme čitanja: 7 minute Koliko vam je dobar bio godišnji na skali od 1 do 'Ziherung od svibnja izlazi u rujnu'?

Glazba

White on White (Rijeka): Uvod u jednu (kantautorsku) priču

20.10.2018. Filip KušterFoto: Kristina Nežić
Vrijeme čitanja: 4 minute

Kada dođete u Rijeku, od prijatelja i poznanika možete dobiti nekoliko prijedloga za kafić u koji možete otići na kavu, u kojem ćete slušati dobru glazbu, a sveukupna atmosfera odgovarat će vašim afinitetima. Takvih mjesta baš i nema bogzna kako puno, a ako vam, u ovom slučaju imaginarni prijatelji preporuče Dnevni boravak, onda se u njih možete pouzdati na duge staze. Vlasnik tog prekrasnog i dragog zdanja iz studentskih mi dana je Marko Rogić koji je jučer, u sklopu Impulse Festivala, održao promociju svog debitantskog albuma “Out Of Nowhere”.

Rogić nije ‘samac’ u toj priči koja se, po riječima kantautora, razvija već gotovo dvije godine, a cijeli projekt nazvao je White on White, oko sebe okupivši glazbenike koji su na ovaj ili onaj način već duže godina sudionici riječke scene. Osobno sam prvi put upoznat s njegovim radom prije nešto manje od godinu dana kada je počelo polagano izlaženje u javnost i puštanje spota za pjesmu Mirage.

Prvijenac “Out Of Nowhere” kao da je i došao iz autorovih dubina, razmišljanja, nadanja i teških situacija u kojima se nalazio. Stilske varijacije i asocijacije polaze od kantautorskih prvaka poput The Tallest Man On Earth i Bena Howarda, dok se uživo situacija mijenja, polazeći od čvrste bendovske baze s bubnjevima, basom, solo gitarom i akustičnom, koju drži sam Rogić.

white on white

Foto: Kristina Nežić

Uljuljkani brod

Mjesto događaja bio je Botel Marina, što u ovom slučaju znači svirku na brodu koji je smješten u riječkoj luci, praktički u centru grada. Organizatori su već dan prije javili da je koncert rasprodan tako da je interes prema autoru iskazan s najvećim poštovanjem. Nažalost, boljka tih koncerata u kojima kantautor na nježan, tih i intiman način želi publici pružiti dio sebe često je upropašten pričanjem za vrijeme koncerta pa više čujete publiku nego glazbenika.

White on White počeli su s tri pjesme sporijeg tempa – singl Mirage, I’ll Be True i Old Picker – koje se odlikuju čvrstom podlogom akustične gitare te direktnim osjećajem solo gitare Darka Terlevića (Morso, The Siids), koja se tijekom koncerta nekoliko puta ‘zapalila’ te zaista energetski podigla sve prisutne. Od početka bili su prisutni i problemi sa zvukom, točnije glavnim Rogićevim vokalom koji kao da je bio ‘zamućen’, ali kako je koncert prolazio tako se i stanje s vremenom popravilo pa se prije sredine koncerta cjelokupni zvuk iskristalizirao.

Terlević je na neki način kao drugi dio White on Whitea, i kao producent albuma, odlično se razumije s Rogićem. Korelacija Radoslava Tičića na basu i Edina Botića na bubnju vrlo dobro je odgovarala, uhvatila se kemija i ritam sekcija činila se uvježbanom, a pogotovo se to čulo na pjesmama jačeg i bržeg tempa gdje su svi djelovali izuzetno opušteno i uživljeno u svirku.

Gosti i pričalice

U ranoj fazi koncerta, na pjesmi No Return, bendu se pridružio Luka Benčić iz My Buddy Moose, prijatelj koji ih podržava od početka, a ovaj put u ruke je uzeo harmoniku. Vrlo jednostavan ulazak na pozornicu koja nema backstage pokazuje da nema ni granica između njih na pozornici i nas u publici, iako je već na trenutke atmosfera počela odisati da su mnogi došli na promociju popričati s poznanicima koje nisu dugo vidjeli.

Vjerojatno je to kod publike u Hrvatskoj normalno da se prilikom izvođenja Miki’s Song ili Blindfolded Mind više čuo žamor od izvođača, ali White on White to ne mora brinuti jer je i trip-hop pionir Tricky prije dvije godine imao sličan tretman baš u Rijeci, a u Splitu je i otišao s pozornice.

Energetski skok

Situacija se ubrzo promijenila i to kao da su shvatili svi, bez riječi koje su mogle doći s pozornice. Na pjesmi Freedom pridružio se drugi član The Siidsa Stanislav Grdaković koji je unio prijeko potrebnu energiju, dodatno opustio ostatak benda svojim ležernim pristupom i gardom te su nam svi zajedno pružili nekoliko minuta Markovih recitacija, finih bubnjarskih dionica preko kojih se pjesma razvijala u nepredviđenom smjeru. Grdakovićev dublji glas u kombinaciji Rogićevim djelovao je i na publiku koja se napokon počela micati u ritmu glazbe, a ne međusobnog nadglasavanja.

Nakon toga kao da se nastavilo u odličnom tonu i visokom tempu s This War i Danse Macabre gdje smo iskusili blues Darka Terlevića, koja je potaknula ljude i na dovikivanje i traženje još igre između akustične i električne gitare. Hvala ti svemire na Fenderu, što tako lijepo zvuči i oživi određene vijuge kod svih pa se igra akustične i električne mogla bez problema nazvati vrhuncem večeri.

Neka teče

Sramežljivost s početka potpuno je isparila te smo do kraja vidjeli još jednog gosta – Borisa Mohorića iz Gustafa na trubi – s kojim je odsvirana Grey Hair, posvećena kapetanu, pomalo tužnog prizvuka nekih starih vremena, morskih strujanja, dalekih obala i nevidljivih gradova. Službeni dio završio je s plesnom You, a na bisu smo dobili još The Broken One i Soulmate koje zaista predstavljaju ono što White on White jesu – intimni, osjećajni, prirodni, pomalo tužni, a opet ugodni za poslušati.

Valja napomenuti kako je koncert trajao nešto više od sat i trideset minuta, što je za promociju jednog albuma od dvanaest pjesama, s nešto dodatnih aranžmana zaista respektabilno, ali da se i kompaktnost, dinamika i veća sigurnost mogu dobiti s nešto manjim pauzama i bržim prelaženjem iz pjesme u pjesmu. No, ovo je kao što je u naslovu navedeno, početak jedne priče, i nema tih stvari koje se po putu ne mogu ispraviti i učiniti još primamljivijima.

Iz ove kože se ne može, barem tako kažu i momci iz TBF-a, a Marko Rogić upriličio je svima ono što je osjećao, mislio i znao, pretvorivši tekstove u glazbu, uz pomoć prijatelja i suradnika te vrhunskih glazbenika koje Rijeka itekako ima. Ovo je još jedna priča u nastajanju u „gradu koji teče“ koja bi mogla dobiti puno širi opseg, a nama je izuzetno drago da smo mogli prisustvovati nečemu što je tek u svojem začetku. Jer, život je dug i pun zidova, za koje se nadamo da će White on White imati svoje ljestve da ih preskoči ili čak da ih povremeno i ruši.

(Visited 291 times, 4 visits today)
Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(11 votes, average: 4.545 out of 5)

Komentari