Istaknuto
14.08.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u rubrici Nova glazba donosimo domaće glazbene novitete za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

05.08.2019.

Vrijeme čitanja: 6 minute FILMSKI VREMEPLOV: Vrijeme je da upoznate francuski novi val (nouvelle vague) i saznate zašto i kako je oduševio filmofile i ljubitelje francuske kulture.

Film

Eksperimentalna reprezentacija realnosti i filma (“Kaleidoskop”, Jean-Luc Godard)

20.12.2018. Dunja IvezićFoto: humanrightsfestival.org/Kaleidoskop
Vrijeme čitanja: 3 minute

Pssst – pronašao/la si Božić na Ziheru! Budući da toliko voliš filmove i Kino Tuškanac, ekipa je odlučila u ovo blagdansko vrijeme pokazati i koliko oni vole tebe. Pripremili su ti poklon kakav se ne odbija – 24 ulaznice za film po izboru u kinu Tuškanac, dvije ulaznice vrijede za jednu projekciju u mjesecu od 2019. godine (jedna za tebe, druga za tvoju pratnju!).

Kako do ulaznica? Pravila našeg ‘Christmas hunta’ pronađi ovdje. Igramo se do nedjelje, 23. prosinca.


Jean-Luc Godard glasi za jednog od najvećih redatelja u povijesti sedme umjetnosti, a već je, kao središnja osobnost francuskog novog vala, šezdesetih godina prošlog stoljeća postao simbol revolucije i radikalizma u filmu. Na iznenađenje je mnogih ova snažna redateljska osobnost i dalje prisutna u europskoj kinematografiji te je, na ipak nešto manje iznenađenje, ponovno korak ispred aktualnih filmskih događanja. Kaleidoskop (The Image Book) je eksperimentalni kolažni esej o sadašnjosti premijerno prikazan na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu gdje mu je dodijeljena prva Special Palme d’Or u povijesti.

„U ratu smo.“

Nakon više od polovinu stoljeća dugog filmskog stvaralaštva Godard se, kao svjedok drastičnih političkih i društvenih izmjena, okrenuo eksperimentalnom filmu kroz čiju formu progovara o stanju u kakvom nove generacije zatiču svijet. The Image Book portretira kaotičnu sadašnjost referirajući se istovremeno na filmsku povijest, a sve to u formi filmskog kolaža u kojem se dokumentaristički fragmenti iz sadašnjosti presijecaju s onima iz povijesti svjetskog filma. Fragmentirane prizore koji se brzinom prebacivanja televizijskih programa izmjenjuju pred očima gledatelja uokviruje pozadinska naracija, a taj dubok i otežan glas pripada upravo redatelju koji u svojoj poetici najavljuje rat.

Prisjetimo li se prilično nedavnih – kada je riječ o ovoliko dugom stvaralaštvu, ova riječ poprima nešto širi opseg od uobičajenog – filmskih ostvarenja koje su među kritikom i publikom iznova potvrđivale Godardovu veličinu, kao što JLG/JLG – Autoportret u prosincu (1994), Film Socialisme (2010) ili Goodbye to Language (2014), Godardove tendencije ka eksperimentalnom i art filmu nisu potpuni noviteti. Autorska je sloboda u ovom slučaju potpuna i ne diktiraju je gotovo nikakve konvencije, a vodi je isključivo naracija koja ne samo da s lakoćom podnosi, već i inzistira na neprekidnim eksperimentima za slikom i zvukom koji jedini i dalje mogu zanimati redatelja koji je na vlastitim ramenima nosio modernistički film.

Upravo ti eksperimenti stvaraju prilično otuđenu i zastrašujuću atmosferu budući da se pred nama odvija nasilje, a posebno su uznemirujući dokumentaristički fragmenti prikazima sukoba u istočnim zemljama. Čak i kada ne prikazuju nasilje, takve umetnute snimke izvan vlastitog konteksta djeluju otuđeno, a njihova reprezentacija stvara nelagodu.

The Image Book

Foto: Trailer Screenshot

Svijet kroz Godardov kaleidoskop

The Image Book se sastoji od niza izlomljenih prizora koji bi bez poteškoća funkcionirali kao dio svojevrsne umjetničke instalacije, premda je njihov spoj dovoljno pristupačan i jasan da bi utjelovio konkretan povijesni trenutak. Godard je postao redatelj audiovizualne poezije kroz čiju prizmu prikazuje i reflektira strahote kakve nas okružuju. Takvi prizori, izvađeni iz svog konteksta, stvaraju intenzivan klaster koji spaja glazbu, nasilje i sadizam – Godard citira i Salò, or the 120 Days of Sodom Piera Paola Pasolinija.

Tematizacija dehumanizacije, ubojstva koje su mediji počinili nad jezikom te fiksacija na ratna zbivanja na Bliskom istoku presvučena je u intenzivno obojene fragmente koji nastoje komunicirati s gledateljem i pitaju se gleda li ih uopće itko. Svijet se pretvorio u mračnu i glasnu reprezentaciju pretjerane želje za moći i rastućih strahova za koju Godard smatra da je glasnija nego ikad. Premda se teško otresti težine ovog filmskog eseja, činjenica da Jean-Luc Godard svakim svojim novim djelom istražuje mogućnosti sedme umjetnosti vraća nam nadu u njihovu neiscrpnost.

Film je pogledan u sklopu Human Rights Film Festivala. 


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

(Visited 152 times, 2 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.800 out of 5)

Komentari