Izvještaj – Suuns (Tvornica kulture): Eksperimentalna noise žurka
Kišni tmurni petak ipak je uspio prikupiti stilski i dobno raznoliku publiku da ugodno popuni Mali pogon Tvornice kako bi ponovno ugostili Suunse, nakon jučerašnjeg nastupa u Rijeci (Impulse festival) i drugog puta u Zagrebu nakon koncerta u Močvari. Početak koncerta je navodno malo pomican te je započeo nešto kasnije nego što je planirano, a predgrupa je po novom planu nastupila nešto prije 21 sati. Koncert su otvorili post-apokaliptični Kanađani Scattered Clouds.
Scattered Clouds – grupa koja zaslužuje vašu pažnju
Ovaj dvojac sačinjen od gitare i bubnja naizgled je jednostavan bendovski postav, pogotovo ako je za uspoređivati s kompleksnošću svakog pojedinačnog člana benda u Suunsima koji su uslijedili, svaki sa svojim posebnim dodacima na instrumentima koji služe kao noise mašine, ali o tome nešto malo poslije.
Scattered Clouds slažu svoje kompleksne zvučne kulise koje kombiniraju s bubnjevima. TI zvukovi secirani su s preciznošću vrsnog bubnjara, čije je lice simpatično odalo svaki trzaj usađen u ovu zanimljivu buku. Spretno su isprekidali glazbu zanimljivim melodičnim momentima i neprepoznatljivim riječima zapakiranim u skladan vokal.
Vokal frontmena poveo je publiku svojim mračnim tonom koji zvuči kao verzija Editorsa onečišćenih grobnom atmosferom surovosti. Međutim, na trenutke tu tmurnost izvlače svježi zvukovi raznih pedala zbog kojih je gitara često zvučala neprepoznatljivo, a vjerojatno je s loopera dopiralo ono što je zvučalo kao synthevi. I to ne bilo kakvi, baš oni koji su potrebni da probude žar ljubavi prema ovom ekspresivnom dvojcu. Zvučalo je to kao kombinacija mračnih darkwave synth strojeva u borbi sa snažnim bubnjevima.
Cover za kraj predgrupe, oduševljenje pred malobrojnom publikom
Za kraj, dečki su nas odlučili počastiti coverom, iako iz usta pjevača nisam uspjela razumjeti o čemu se radi, čvrsto pretpostavljam da se radilo o nasilno-dramatičnoj obradi Intrudera (Peter Gabriel) koji je izvrsno poslužio za zatvaranje te čak progibao prisutnu, statičnu, tada malobrojniju publiku. Naša publika rado propušta predgrupe koje su nerijetko bolje od glavnih izvođača i u svakom slučaju vrijedni pažnje.
Uz to, frontmen je stalno pozivao sramežljivu publiku da se približi pozornici, a oni se nisu baš dali pa je to sve izgledalo malo čudno i pasivno s druge strane pozornice iako je ovaj dvojac zaslužio više pažnje. Baš i zbog činjenice da je njihova glazba pozivala na buntovničko trzanje, a bend je oduševio kombinacijom plesno nelagodne buke. Tako su se od nas skromno oprostili riječima “Thank you for your patience!” Rado bi ih ponovno čula negdje uživo, a njihov zvuk se izvrsno uklapa u glazbenu uvertiru zvijezda večeri.
Suuns i njihova ljepota sumornosti
Kanadska petorka Suuns na scenu stupa snažno s glavnom bučnom porukom na početku koja će definirati cijeli eksperimentalno-plesni pristup koncertu. Mistični frontmen Ben Shemie, čovjek iz sjene, predvodi bend zarobljen u isključivost “tame” i obavijen u zagonetno crveno svijetlo koje stvara sumornu atmosferu.
Koncert započinje njegovim surfanjem s gitarom ispred pojačala za stvaranje slojeva buke i kaosa. Iz tehničkog aspekta koncert vodi bubnjar (Liam O’Neill) koji izvrsnim multitaskingom među efektima, pa ponegdje i kicku koji zvuči elektronički obavijen, zajedno s napucanim energičnim bubnjanjem zadaje ritam. Ugodno je iznenadio spektar zvukova od psihodeličnih razlijevanja iz buke u elektroniku (sve to pod bubnjarevom palicom i prstom na knobovima kao pokretaču začudnosti), pa sve do zvukova nalik snake hissingu.
Uigrani ostatak benda skladno stapa prijelaze iz jednog hita u drugi. Redovi publike se zgušnjavaju, svi su se okupili čuti ovu začudnost i spektakl koji su pripremili. Koncert je zadržao konstantu energičnosti radilo se o njenoj mračnijoj varijanti ili pred kraj više elektro-plesnoj. Ipak bend ostavlja dojam povučenosti i ne pokazuje previše kontakta s publikom koja ovaj put, za razliku nedovoljne podrške za predgrupu, sada reagira s više emocije. Unatoč poteškoćama na koje je bend naišao na otvaranju Impulse festivala (pročitajte Ziherov izvještaj iz Rijeke), možda su umorni od puta i spleta nesretnih okolnosti pa malo izgubili volju za animacijom, ali s glazbene strane nije nedostajalo oduševljenja.
Nazdravimo eksperimentalnom kaosu
Nakon što je negdje prije sredine koncerta bendu napunjena čašica, slijedilo je nazdravljanje s publikom kao moment zbližavanja. Pružanje čaša i zdravica – bubnjar podiže čašu prema publici što je uz tiho Benovo “Hvala” pred kraj koncerta bilo više-manje to, što se tiče komunikacije s publikom.
Simpatičan moment dogodio se kada je frontmen pružio ruku prema publici, a samo je jedna ruka iz drugog reda krenula natrag prema njegovoj u znak časti i poštovanja. Oduševila su bučna stapanja pjesama u poznate strukture kao kod Instrument, a oko 22:20 svirali su mega-hit (plesna ekstravagancija uz oduševljenje publike) 2020. Proučavajući prijašnje set liste začudilo me da ova stvar nije uslijedila na bisu ili više pred kraj koncerta. Svojim poletnim, ali tmurnom žestinom okaljanim gitarama i efektima koji razgrađuju solažu oduševila je i Translate.
Kako je koncert tekao, gradacija je skladno funkcionirala. Publika je izgledala oduševljeno. Bend je i dalje bio distanciran, tehnički ispravan, glasan i kao u nekom mračnom snu. Ovo je sigurno bend koji treba čuti uživo jer koncertnom izdanju pokazuju svoju mračnu, eksperimentalnu stranu time govoreći isti tajni glazbeni jezik kao i publika.
Možda su moja očekivanja bila malo veća što se tiče koncertnog prostora (iznenađena što nisu zauzeli veliku pozornicu), ali i osvjetljenja koje je izrazito razočaralo kod benda kao što su Suunsi. Ako ste pogledali barem jedan njihov video spot, mogli ste primijetiti koliko su i vizualno eksperimentalni te zanimljivi, a uživo na svirci serviran nam je apsolutno nikakav light-show, niti jedna zraka svjetla niti boja nisu promijenjene.
Možda je to bio njihov zahtjev – biti pasivno pod mrakom crvenog svijetla kao neko upozorenje, međutim mislim da bi se tim dodatnim efektom postiglo više doživljaja. Ipak uspjeli su skladno zaokružiti ovu večer mnogim hitovima, a ne samo kako to uobičajeno biva prilikom promocije novog albuma (“Felt”) kojeg žele približiti publici.
Spleli su dobru mrežu buke iz koje su se rađale i pretapale pjesme, publika se prepustila sve više tresući se u mnoštvu zvukova, efekata. Bend je sve više djelovao uživljeno kako se koncert približavao kraju. Njihov pristup na živoj svirci ima drugačiji, mračan okus koji vrijedi kušati pa makar dotakli te mračne odaje koje možda na prvu niste očekivali.