Jonathan raspametio Tvornicu kulture: Senzacija iz Rijeke u strelovitom usponu
U Malom pogonu Tvornice kulture prvi je službeni koncert u svojoj karijeri održala riječka senzacija Jonathan. Dosad su jedino svirali kratki set u sklopu jednog festivala u Buzetu, tako da oni sami ističu ovo kao prvu pravu samostalnu svirku. Ali ekipa iz Jonathana svakako ima kilometražu iskustva s koncertnim svirkama, jer su momci prijašnja iskustva stekli u Salionu, Pasima, Mandrilima, Let3 i drugim bendovima.
Jonathan se pojavio niotkuda, ali u trenutku kad su svoj istoimeni debitantski EP podijelili s javnošću, u Rijeci i ostatku Hrvatske nastao je neviđeni hype i oduševljenje. Glavna rečenica u svakoj raspravi o njima bila je: „svjetski, a naše“. Stoga je posve razumljivo da je Tvornica bila krcata. Publika je četiri pjesme sa spomenutog EP-a poprilično dobro poznavala, Maggie bismo mogli kandidirati za hit godine, a ostatak setliste popunili su sa 6-7 pjesama koje bi se trebale naći na njihovom dugosvirajućem prvijencu.
Prema onome što smo čuli od tog neobjavljenog materijala, dečki imaju dovoljno riffova, akorda i stihova za još nekoliko zaraznih hitova u budućnosti, a album bi mogao bez problema pokupiti pohvale britanskih radio postaja i časopisa. Koliko to prolazi u Hrvatskoj i regiji tek ćemo vidjeti, ali ako smo optimisti, a pritom ne sanjarimo, već vrjednujemo samo dosadašnje rezultate – a to je rasprodani prvi koncert u karijeri u malom pogonu Tvornice – od njih se očekuju velike stvari.
Što se glazbenog dijela tiče, mogli bi tu nabrajati bezbroj utjecaja i sličnosti u zvuku – od Interpola, Strokesi, Franz Ferdinanda, Kaiser Chiefs, QOTSA-e, a mene su malo i na Pulp i Suede podsjetili. U konačnici dolazimo do toga da se svi ti utjecaji stapaju u jedinstvenu cjelinu, te na kraju ne zvuče „više kao ovi, manje kao oni“, nego zvuče kao Jonathan. Odnosno, već sada imaju prepoznatljiv zvuk, bio on malo žešći u School, više indie u Maggie, ili pomalo post-punk u Pictures.
Kad sam ih prvi put čuo (bilo je riječ o pjesmi Maggie), mislio sam da su to još jedni klinci koji se furaju na britanski rock, ali ovi su napokon pogodili notu. Moram priznati da me iznenadilo kad sam otkrio da je to starije društvo s gomilom glazbenog iskustva jer zvuče iznimno svježe i poletno. Očito su to iskustvo odlično iskoristili i stvorili zvuk i bend prvenstveno po svojim preferencijama i svom ukusu. Drugim riječima, sviraju glazbu kakvu i sami žele slušati, a priznaju da su svojim pjesmama i zvukom veoma zadovoljni. Pjesme pišu zajednički, tj. nastaju spontano na probama, a kreativnosti i inspiracije im pritom očito ne nedostaje. Ako tome pridodamo veliku dozu entuzijazma, dobre volje i želje za uspjehom (ne skrivaju ambicije za proboj u inozemstvu), nakon što odgledate tako dobar koncert jednostavno morate biti uvjereni da će uspjeti u svojim naumima.
