Kebra (Obojeni program): “Dosta novog ima kod nas, nadam se da ćemo to najbolje prezentovati u Močvari”

Nakon čekanja od zadnjeg nastupa na INMusicu 2007., fanovi kultnog benda napokon će doći na svoje! Obojeni program 2. listopada nastupa u zagrebačkoj Močvari zajedno s zagrebačkom post-punk četvorkom Šlagvort na kraju. Novosadski Bend iz više razloga zaslužuje i opravdava status kultnosti. Osnovani još početkom osamdesetih zajedno s bendovima Boye, La Strada i Luna, smatraju se prvacima nezavisne scene Novog Sada i drugačijeg zvuka u tadašnjoj Jugoslaviji. Prepoznatljivost su uspjeli zadržati prvenstveno zahvaljujući pjevaču Branislavu Babiću- Kebri, jedinom originalnom članu bendu. S Kebrom smo u intervjuu popričali o budućim planovima Obojenog programa, očekivanjima sutrašnjeg koncerta i o generacijama fanova koji se izmjenjuju, vjerno prateći djelo ovog legendarnog benda.

Nakon dugo godina, ponovno ste u Zagrebu. Radujete li se zagrebačkoj publici i što očekujete od nadolazećeg koncerta? Što novo Obojeni program nudi Zagrebu s kojim druguje već više od 30 godina?

Kebra: Živimo u nekom vremenu gde se stvari menjanju na dnevnom nivou, i tako gledajući desetak godina je večnost. Naravno da se radujemo, Zagreb je grad koji je bitan za našu karijeru, diskografski smo iz njega krenuli i uvek ćemo se njemu vraćati s tom posebnom emocijom. A samim tim što dugo nismo bili ovdje, u bendu se uobičajno dosta toga promenilo, od same postave  do našeg poslednjeg albuma kojeg koncertno nismo predstavili u Zagrebu. U svakom slučaju, dosta toga novog ima kod nas i nadam se da ćemo to na najbolji mogući način prezentovati u petak u Močvari.

Od objavljivanja posljednjeg albuma “Kako to misliš: Mi?” prošlo je tri godine. Na čemu radite u zadnje vrijeme i planirate li možda objavljivanje novog albuma. Koliko je razvoj diskografije ostavio utjecaj na Vaš rad i da li je Obojenom programu format dugosvirajućeg albuma i dalje zanimljiv?

Kebra: Počeli smo da radimo nove pesme, dve-tri. Nazire se u kom smeru će to ići i za sada je ok. E sada, kako će to do kraja ići, to još ne znamo. Dugosvirajući album, haha, zanimljivo zvuči. Videćemo…

Posljednje ste albume ustupili na besplatan download. Smatrate li da je za glazbu dobro da je dostupna svima besplatno? U kakvom je to odnosu sa autorima koji “proizvodnju” te glazbe ipak na neki način trebaju platiti?

Kebra: Mislim da diskografske kuće gube bitku s razvojem tehnologije. To su prosto globalni procesi, to je vreme u kome živimo. Sve oko nas se menja, pa tako i način prezentacije muzike. Ja lično nemam ništa protiv da ko želi ponudi publici svoju muziku besplatno, a ko ne zeli da za to traži pare. To je izbor samih izvođača.

S velikim pravom vas krasi status kultnog benda kroz koji je prošlo mnogo kvalitetnih i različitih glazbenika ali ste uvijek uspjeli zadržati vaš prepoznatljivi zvuk. Kako vi gledate na to kao jedini koji ste ostali kroz sve ove godine uporište u obliku prepoznatljivog frontmena i vokala? Niste odustali niti nakon 35 godina 🙂

Kebra: Mi smo sve vreme samo radili ono što volimo i uživali u tome, nismo razmišljali u šta se to može pretvoriti ili koliko će trajati, po tom pitanju i dan danas to doživljavamo tako.

Još 2005. ste albumom “Da li je to čovek ili je mašina” zatvorili akronim Novog Sada. Ima li simbolike u tome za bend obzirom da ste nakon tog albuma počeli raditi u novoj postavi sa dva basa, a bez gitare? Otvarate neki novi akronim?

Kebra: Ta priča je zavrsena, krenuli smo dalje što uopšte ne znači da se time gubi prostor za nove priče.

Nekoć ste nastupali okrenuti leđima publici ili pak u bijelom čime ste očito slali poruke publici, iako vaši izravni životni tekstovi šalju mnogo poruka sami po sebi. Kako mislite da danas najbolje dopirete do publike i kako danas gledate na scenske nastupe?

Kebra: Nisam preterani ljubitelj pretencioznosti bendova u odnosu na publiku, kako muzičke, tako tekstualne pa i scenske. Ako bend poseduje dobru energiju, publika to prosto oseti. To je neki vid stvaralaštva pa je i nekada ta pretencioznost konstruktivna, ali ipak mislim da je sam bend  ta energija i da je to suštinska stvar kod publike.

Obojeni program postoji već 35 godina. Što je ono što Vas i dalje drži svježim i zbog čega i dalje gurate naprijed. Interesantno je da u publici imate i stare fanove još iz osamdesetih ali i mlade koji im mogu biti djeca. Što mlade naraštaje privlači Obojenom programu?

Kebra: Ovo je dosta teško pitanje… Odgovoriću na ono što možda znam. Guramo napred jer prosto volimo to što radimo, a zašto mlađe naraštaje privlači bend, to je pitanje za njih. Možda opet ta energija. Pojma nemam.

U Močvari svirate zajedno s relativno novim zagrebačkim post-punk bendom Šlagvort na kraju. Pratite li recentnu glazbenu scenu i da li bi ste možda nekoga izdvojili?

Kebra: Pratim koliko mogu, sigurno ne dovoljno da bih sada nekog izdvojio. Uvek me je vise zanimala ta alternativnija scena i neafirmisani bendovi od tih nazovi afirmisanih.

Mudrost za kraj. Ostavite poruku našim čitateljima i mlađim naraštajima koji uživaju u vašoj glazbi!

Kebra: Poruka njima, da budu dobro, veseli i nasmejani  i ako imaju vremena i dobre volje neka u petak dođu u Močvaru.