Komentar: Filmsko-glazbene migracije
Ogromna mašina showbiza pogodna je različitim varijacijama. Glumci postaju glazbenici, glazbenici režiraju filmove, pjevači glume, redatelji stvaraju electro glazbu…A ja čekam da neki tonac, kranski tehničar, drugi pomoćnik asistenta specijalnih efekata ili mali u cateringu zabljesnu genijalnom glazbenom karijerom. No za sada vam donosimo uspješne filmsko-glazbene migracije. Jer je općepoznato da prelazak filmaša, osobito glumaca, u glazbene vode može biti jako traumatično iskustvo. I za publiku. I za dotične izvođače.
Juliette and The Licks – Death of a Whore
Ona je kao jako ljuta Patti Smith iz Hollywooda, iako nitko nije Patti Smith osim Patti Smith.
Danger Mouse & Sparklehorse ft. David Lynch – Dark Night of the Soul
Kada ne snima filmove niti ne režira moje snove i noćne more, David Lynch slika, dizajnira pokućstvo, pjeva i svira gitaru opsesivno se koristeći razno raznim efektima i pedalama. Uz soundtrackove za filmove, snimio je i rock album BlueBob, začudni Dark Night Of The Soul te, njegovim riječima, “elektro-blues album” Crazy Clown Time. Čovjek je usto osnovao i vlastitu izdavačku kuću David Lynch MC, tako da mu se nitko ne miješa u kreativne procese. Uvrnuto nadrealna glazba kao i njegovi filmovi, kreacija kojoj je primarni cilj da se u njoj čovjek izgubi. Bend s kojim je svirao zove se Sparklehorse, a prvi album dotičnog Sparklehorsea iz 1995. zvao se Vivadixiesubmarinetransmissionplot. Da, to su upravo 34 slova bez razmaka. Mislim da to govori puno.
30 Seconds to Mars – Kings and Queens
Nakon što ga je Edward Norton premlatio u Fight Clubu, a Darren Aronofsky mu rekao da apstinira od šećera i seksa za vrijeme snimanja filma Requiem for a Dream (kako bi glumac bolje razumio ovisnost), Jared Leto je sa svojim bendom 30 Seconds to Mars napravio solidnu glazbenu karijeru. Makar svirali američki stadionski rock. Koji nije baš moja preferencija.
Steven Seagal & Thunderbox – Alligator Ass
Iako Stevica Seagal i bend mu Thunderbox imaju istančani ukus u biranju naslova za svoje pjesme, kao što je ova, hm, Krokodilova Stražnjica, ne može se osporiti da nam opaki Stevica ima jedan dosta zanimljiv, country glas, a ni na gitari nije loš. Iako je Štef i dok pjeva opaki tough guy koji između redaka poručuje kritičarima da će ih elegantno zašamarati u svom urednom odijelu ako itko išta kaže kontra njegovog muziciranja. Ništa kontra Seagala. I Krokodilove Pozadine.
Hugh Laurie –Tipitina
Dr.House pjeva, svira gitaru, klavir i zna okupiti glazbenu ekipu. Ne znam što je to s glumcima i bluesom, vjerojatno nešto tragično proizlazi iz glume same, no blues album Let Them Talk Hugha Lauriea iz 2011. zasigurno nema lupus.
Za kraj samo informacija da Laure ne snima samo srcedrapateljske, ozbiljne blues pjesme. Snima on i srcedrapateljske, sofisticirane pjesme.
Hugh Laurie – The Sophisticated Song
Javite mi ako sam izostavila koju filmsku zvijezdu. Ili još bolje, ako tko zna kojeg kranskog tehničara na rubu slave…