novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Komentar: Rezime INmusic festivala 2013.

foto: facebook.com/INmusic.festival/ Vedran Metelko
Vrijeme čitanja: 6 minute
foto: facebook.com/INmusic.festival
foto: facebook.com/INmusic.festival

Blato, kiša, glazba i dobro raspoloženje uz masovnu potražnju za kabanicama (koje su se pokazale nepotrebnima) obilježili su ovogodišnji osmi po redu INmusic festival, održan na zagrebačkom Otoku hrvatske mladeži od 24. do 26. lipnja 2013. U tri dana posjetitelji su mogli vidjeti više od 30 inozemnih i domaćih glazbenih sastava, koji su nastupali na dvije pozornice – ”Main Stage” i ”World Stage”. Također, posjetiteljima festivala bili su dostupni i mnogi drugi popratni sadržaji kao što su ”Psihodelična Šuma Striborova”, engleski ”Double-decker bus” orijentiran na najbolje otočke hitove, Silent party (koji je bio stalno pun!), Balkan party na samome ulazu u festivalski prostor i mnogi drugi sadržaji, koji su se dobro uklopili u čitav program INmusica. Posebna atrakcija koja je privlačila mnoge posjetitelje bio je mađarski ”konj-klackalica” pod imenom RockIN’ horse, koji je bio simpatičan dodatak ovogodišnjem festivalu. Međutim, hladno i na momente kišovito vrijeme nije uspjelo omesti veliki broj posjetitelja koji je odlučio doći na festival, te je sasvim sigurno brojka posjetitelja uspoređujući ga sa prošlogodišnjim izdanjem, nesumnjivo bila veća.

Nulti dan, 24.6.2013.

Foto: Facebook/INmusic/Matej Grgić
Foto: Facebook/INmusic/Matej Grgić

Festival je otvoren u ponedjeljak s nastupom Achromatic Attica na glavnoj pozornici (Main Stageu), dok se prvi puta veći broj publike okupio za vrijeme nastupa australskog sastava Airbourne, kojeg mnogi uspoređuju s australskom institucijom hard rocka AC/DC-em. Unatoč energičnom nastupu i dojmljivim brojem pojačala na pozornici, ostaje dojam da Australcima nedostaje pokoji veći hit, kako bi uistinu prisvojili publiku, koja je došla pogledati njihov set. Između setova Airbourna i Bloc Partya, na World Stageu svoji premijerni nastup u Hrvatskoj održale su cure iz Liverpoola, Stealing Sheep, koje su kombinacijom lo-fia i britanskog indie popa na momente podsjetili na poznatije predstavnike ovog žanra, kao što su Warpaint ili londonski The xx. Prva veća atrakcija nultog dana nesumnjivo su bili Kele i njegova ekipa, odnosno Bloc Party, koji je doputovao u Zagreb, bez bubnjara Matta Tonga za kojeg se šuška da je napustio bend (već unaprijed najavljeni ponovni hiatus samo dodatno dolijeva ulje u vatru ovom ”šuškanju”). Unatoč nedostatku prvog bubnjara, Bloc Party odsvirali su jedan dobar, pomalo rezervirani nastup, koji je bio pun najpoznatijih hitova kao što su Banquet, Song For Clay, Helicopter, Flux, This Modern Love. Svoj rezervirani nastup započeli su sa jednako tako melankoličnom doduše izvrsnom pjesmom So Here We Are. Zagrebačka publika, također je mogla čuti novu pjesmu Ratchet, koja će se naći na već unaprijed najavljenom EP-u. Nedostatak izvođenja pjesma poput Like Eating Glass ili Uniform, razočarao je dio publike, iako se može ustvrditi da je premijerni (nadamo se ne i zadnji nastup) bio dobar, ali dobiva se dojam da su dečki iz Londona, mogli odsvirati još pokoju stvar. Headlineri nultog dana bili su Iggy & The Stooges, koji su održali vrlo dojmljiv nastup, koji je trajao otprilike sat i pol, te su nastup započeli bez najave sa vrlo energičnom izvedbom Raw Power. Iggy Pop, sada već 66-godišnji „djed“, pokazao je veliku dozu energije i komunikacije sa publikom, koja uvelike premašuje energiju njegovih mnogo mlađih kolega, te je sasvim jasno da čovjek uživa u onom što radi. Treba istaknuti da su Iggy & The Stooges, izveli većinom najpoznatije pjesme iz njihovog glazbenog opusa, ali bez izvođenja solo stvari Iggya, čime je set isključivo bio baziran na albumima The Stoogesa, te sa predstavljanjem novog albuma, koji je izašao u travnju ove godine. Publika je imala priliku čuti čak šest pjesama na bisu koje su odsvirali američki rockeri, a jedna od pjesama na bisu je bila cover Louie Louie.

Prvi dan, 25.6.2013.

foto: facebook.com/INmusic.festival/ Vedran Metelko
foto: facebook.com/INmusic.festival/ Vedran Metelko

Službeno prvi, ali zapravo drugi dan INmusica, održan na Dan Državnosti, prošao je u iščekivanju nastupa Sheffieldskih miljenika Arctic Monkeysa, koju su ponovno došli u Hrvatsku, nakon premijernog nastupa održanog u Splitu 2009. godine. Dan su u gotovo istim terminima otvorili Udriground na ”World Stageu” i Mašinko na ”Main Stageu”, ali je Atheist Rap prvi bio taj koji je prikupio veći broj zainteresiranih ljubitelja glazbe. Otprilike oko 21 sat na glavnoj pozornici pojavili su se američki punkeri NOFX, koji su sa svojim karakterističnim kalifornijskim nastupom i kulturom ”brbljanja” testirali strpljenje zagrebačkih posjetitelja, no sasvim je jasno njihov nastup unatoč raznim forama i pričama bio više nego zabavan, prije svega mislim za punkerski dio publike. NOFX set obuhvatio je otprilike 20 pjesama iz različitih albuma njihove glazbene karijere, dok su na svojevrsnom bisu, budući da zapravo i nisu baš napustili pozornicu u onom klasičnom smislu, odsvirali tri pjesme, završavajući nastup sa jednom od najpoznatijih pjesma Kill All White Man. Također, unutar seta našlo se je i mjesta za covere Rancidove stvari Radio, Herp Alpertove What Now Herb?, ali i zanimljive obrade Champs Elysees. Prije nastupa Arctic Monkeysa, svoj nastup je na ”World Stageu” održao islandski sastav Dikta, koji je sa svojim melankoličnim rockom prikazao nešto sasvim drugo tokom prvog dana festivala. Glavne zvijezde večeri, ali općenito i čitavog festivala bili su genijalci iz High Greena (kvart iz Sheffielda, U.K.) Arctic Monkeys. Majmuni su trenutačno na turneji u sklopu promocije svog novog petog po redu albuma ”AM”, koji će izaći u rujnu ove godine, te su tako održali svoj prvi nastup pred zagrebačkom publikom, koji se pokazao punim pogotkom, već sat vremena prije nastupa nije se moglo doći do prvih redova (što je zapravo za INmusic netipična pojava), nesnosna gužva i pritisak vladao je prije samog nastupa Monkeysa. Sheffieldska četvorka, predvođena vjerojatno najtraženijim svjetskim glazbenikom u ovom momentu Alexom Turnerom, samouvjereno je izašla na pozornicu točno u 23:15. Set je započet novim singlom Do I Wanna Know, te je nastavljen sa furioznim Brianstormom. Setlista je također uključivala neke od starijih hitova kao što su Teddy Picker, Fake Tales of San Francisco, Dancing Shoes i I Bet You Look Good On The Dancefloor. Dinamičan set dodatno je dobio na žestini sviranjem uspješnice R U Mine?, te je i predstavljena nova stvar Mad Sounds. Posebno dojmljivo je bilo ponovno vraćanje u set listu, posljednje pjesme iz debitantskog albuma A Certain Romance, stvar koja nije bila svirana na koncertima izvan Britanije još od 2007. godine, koja je posebno razgalila publiku, posebice obožavatelje ranijih stvari. Za bis Arctic Monkeys izveli su dvije polu-akustične stvari Mardy Bum i Cornerstone, nakon čega slijedi brza, dinamična, a vjerojatno i najbolja pjesma sa prvog albuma When The Sun Goes Down. Set od 21 pjesme, zaključen je sa fantastičnom i atmosferičnom 505.Treba istaknuti da je publika sjajno reagirala na hit Flourescent Adolescent, pa se čak pojavila i prva baklja (isto kao što je bilo i u Splitu na točno istoj pjesmi!).

Drugi dan, 26.6.2013.

Foto: Facebook/INmusic/ OliverRuškovič
Foto: Facebook/INmusic/ OliverRuškovič

Zadnji dan osmog INmusica, S.A.R.S. je otvorio dosta neuvjerljivom svirkom, koja je okupila određeni broj posjetitelja, ali je bilo sasvim jasno da je publika čekala nastup Birminghamskih Editorsa, koji su prema rasporedu bili predviđeni za 21:15. Tom Smith i ekipa održali su jedan dobar, disciplinirani nastup, te je njihovo treće gostovanje u Zagrebu (INmusic 2009. Aquarius 2010.) bio prava poslastica za ljubitelje mračnijih i melodičnih pjesama na tragu Joy Divisiona. Odličan set obuhvatio je 18 pjesmama i naravno najveće hitove kao što su Munich, Smokers Outside the Hospital Doors, An End Has a Start, dok je sam nastup završen odličnom izvedbom Papillona. Solo izvedbu Nothing,je zacementirala izniman vokal Tom Smitha na polovici seta  birminghamske grupe. Treba spomenuti da je izvedena i nova stvar A Ton Of Love iz nadolazećeg albuma. Čini se kako je publika došla u većem broju na nastup Editorsa, nego na nastup headlinera zadnje večeri Basment Jaxxa. Britanski sastav imao je tu čast da bude headliner zadnjeg dana i da na simboličan način zatvori ovogodišnji festival. Brixtonski sastav pružio je jedan ”čagerski” zabavni nastup, gdje je želio i na kraju uspio rasplesati zagrebačku publiku, dok njihove pjesme na momente podsjećaju na nešto što bi Parov Stelar (naravno bez etno note) također svirao, ali za plesati je izvrsno. Posebice uspješnica poput Raindropa, izvrsno se uklopila u dinamičan nastup ovog sastava, ali stvara se dojam da publika nije bilo do kraja upoznata sa opusom ovoga sastava, pa je bilo pjesama gdje je publika dosta rezervirano slušala što im nude Jaxxovci, koji su se trudili kombinacijama soula, funka, swinga i ostalih kombinacija pružiti dobru zabavu.

Za kraj:

Osmi po redu INmusic, definitivno je bio korak prema unaprijed naspram prethodnog dosta blijedog INmusica. Izbor izvođača je bio korektan, ali naravno uvijek se može bolje te za dodatni korak bit će potrebno uzeti još nekoliko aktualnih i kvalitetnih izvođača, budući da je festival na momente djelovao glazbeno siromašno, posebno u rupama između nastupa glavnih atrakcija. Povećanje popratnih sadržaja je veliki plus, posebice dodavanja nekoliko novih šatora za glazbu i psihodelične šume, omogućio je veći izbor posjetiteljima nakon prestanka koncertnog dijela programa. Problem sa dugim redovima zbog nespretnog procesa fiskalizacije je bio prvi dan veliki problem, ali su organizatori nadodali nekoliko dodatnih blagajni, pa je problem koliko toliko riješen. Ono što se izdvaja je sasvim smiješna cijena pive od 18 kuna, umjesto da cijenu zaokruže na 15 kuna, kao što je standardna cijena na ostalim festivalima u Hrvatskoj. Također, problem nedostatka većih izvora pitke vode i bolje organiziranih WC-eva se treba čim prije riješiti, budući da infrastruktura još uvijek kaska za nekim drugim hrvatskim festivalima. Sve u svemu ove godine, INmusic je uspio zadovoljiti visoka i stalno kritička mišljenja hrvatskih glazbenih ljubitelja.

Be social

Komentari