novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

Komentar: Budućnost Teatra &TD upitna nakon smjene Nataše Rajković

Foto: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute

Sanacijsko vijeće Studentskog centra u Zagrebu 30. srpnja smijenilo je Natašu Rajković s mjesta programske voditeljice Kulture, jedne od četiri djelatnosti SC-a. Unutar Kulture SC-a djeluju Teatar &TD, jedno od najslavnijih i najvažnijih kazališta u hrvatskoj povijesti, zatim Galerija SC, Muzički salon, MM centar, Izlog suvremenog zvuka, Ganz novi festival, Velesajam kulture i brojni drugi programi, a Kultura brine i o prostorima kao što su Francuski paviljon, Kino SC, Kino Forum te dvorana PAUK.

Nataša Rajković od svog je dolaska u SC uspostavila program koji pod nazivom Kultura promjene omogućuje prostor za rad nezavisnoj sceni, kao i mladim te neafirmiranim umjetnicima. Kultura promjene poznata je po interdisciplinarnim, eksperimentalnim i progresivnim projektima koji su hvaljeni i nagrađivani u Hrvatskoj i inozemstvu. Takva Kultura promjene očigledno smeta sanacijskom upravitelju Mirku Bošnjaku koji je već duže vrijeme u javnom sukobu s Natašom Rajković. No njezina smjena nije krajnji cilj; to je destabilizacija cijele Kulture promjene koja nije u skladu s Bošnjakovim i svjetonazorima osoba koje su njega na tu poziciju instalirale. Od samog je početka jasno da se Bošnjak ne bavi sanacijom jer inače ne bi došlo do afere “di su kolači” u kojoj je SC oštećen za stotine tisuća kuna. Drugim riječima, Bošnjakova je misija kao sanacijskog upravitelja isto ono što je bila misija Zlatka Hasanbegovića kao ministra kulture.

O skandaloznoj i pravno upitnoj smjeni Nataše Rajković te budućnosti Teatra &TD upitali smo za komentar istaknute, nagrađivane i cijenjene hrvatske kazališne redatelje koji su tijekom karijere djelovali i u legendarnom kazalištu u Savskoj 25.

Cijela karijera Mirana Kurspahića neraskidivo je povezana s Teatrom &TD. Moglo bi se reći da je Kurspahić postao maskota Teatra &TD, čak ima tetoviran njegov logo. Njegova predstava “Potop” osvojila je 2015. nagrade za najbolju predstavu i za najbolji izvedeni dramski tekst na 25. Marulićevim danima u Splitu te je bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu. Pamtimo i izvrsne predstave “Rasprodaja”, “Žrtve zemljopisa 2: Povratak žrtve” te “Teror tolerancije. Kurspahićev Facebook status o smjeni Nataše Rajković i važnosti Teatra &TD prenosimo u cijelosti:

Kao što slutih, pod okriljem ljeta, festivala i svjetskog prvenstva, kad su mediji poslovično u hibernaciji, nakon nekoliko godina sustavnog opstruiranja i maltretiranja, sanacijska uprava SC-a odlučila je zadati završni udarac Kulturi promjene smjenom Nataše Rajković, čime je postavila kamen temeljac za dekulturizaciju prostora u Savskoj 25, gdje Kultura obitava već preko 55 godina. Bez obzira na to što je ta odluka posve neopravdana i pravno neutemeljena, mislim kako nam je svima dobro poznat modalitet ponašanja i funkcioniranja vodećih struktura te kako bez obzira na izostanak zakonskih osnova, stvari se gase, guše i nestaju principom i metodom jačega, čemu smo svakodnevno svjednoci odlukama od gradske skupštine do Hrvatskog sabora i Vlade.

Plan je ovdje u istoj mjeri primitavn koliko i maliciozan te proračunat – uništiti ovaj bastion nezavisne, alternativne kulture, deurbanizirati taj prostor i transformirati ga u zavičajni rentijerski slivnik. Ugušiti svaki oblik otpora novoj hrvatskoj nacionalnoj agendi, posvemašnjoj ruralizaciji uma. Nekoć naivno mišljah kako postoji neki masterplan, neka borba za zemljište, nekretnine – nema ga. Postoji samo potreba za uništenjem postojećeg, jer ostalo je ionako već u njihovim rukama.

Kulturu promjene je prije 13-ak godina Nataša Rajković osmislila i oformila po uzoru na kvalitetne kulturne modele iz inozemstva te uspješno ih ovdje implementirala. Savska 25 postala je poligon slobode, otvorenosti, istraživanja, hrabrosti, i svih ovih godina niže same uspjehe na kulturnoj domaćoj, ali i međunarodnoj sceni, vežući se tako na najsjajnije epohe tog antologijskog prostora. Postala je generator urbane kulture i čitave alternativne scene Zagreba i Hrvatske. Počela odgajati i kultivirati buduću publiku. Istovremeno je sigurna zona za eksperiment “odbačenih” i mjesto otpora protiv dominantnog diskursa onih u poziciji moći. Mnogi umjetnici kulturnjaci, kreativci svoje su prve, često i jedine prilike dobili upravo u okrilju Kulture promjene i ovdje pronašli svoj drugi dom.

Među njima sam i ja i mogu odgovorno tvrditi kako čitave jedne generacije kazališnih redatelja/ica ne bi bilo da nam Nataša nije pružila priliku i utočište, premda su joj sugerirali da to ne čini. I to ne samo jednu priliku, jer svatko može zajebati. Dobili smo pravu logistiku za rad i potpunu slobodu u odabiru tema, suradnika i načinu rada, koja je bila jedino ograničena produkcijskim uvjetima, sve ostalo je bilo na našem znanju, volji talentu. Upravo zbog tih okolnosti mislim kako svih tih godina Teatar &TD ima najbolje predstave i najzanimljiviji program, premda mu vidljivost baš i nije jača strana, ali to je veća za neku drugu priču.

U &TD-u napravih 10 repertoarnih predstava, čak 11 ako računamo “Fikus je smokva” koja se također tamo izvodila. Bile su to moje najdraže predstave i najljepši procesi, baš zbog svih ljudi uključenih u to, kao i cjelokupnog prostora i atmosfere i mogu doista reći kako se u &TD-u osjećam kao kod kuće te kako je utkan u mene (doslovno).

Na Natašu i njezin program prvi me uputio Frljić još na ADU, ali sam je prvi put upoznao 2006. preko Ivice Buljana dok glumih kod njega u “Bloku”. Odmah mi je dala neki zajedljivi komentar na izbor odjeće, ali mi je odmah i ponudila da donesem neki prijedlog za rad u kazalištu. I tako je, simptomatično, krenula naša suradnja koja je, eto, potrajala duže od desetljeća. Bila je Roni Žulj i meni mentorica na “Žrtvama zemljopisa” s kojima smo se uputili i protutnjali Europom, ali i kritičko oko na mnogim drugim projektima. Nekonvencionalna je, kreativna, izravna, uvredljiva, zaigrana, posjeduje jedan od najbritkijih umova uopće i uz sve to je luda ko šlapa, ali ju zato i volim i kao šeficu i kao osobu. Zadužila me, kao i mnoge, mnoge druge i bio bih pizda kad sad ne bih stao u njezinu obranu, roditelji su me bolje od toga odgojili.

No ne radi se ovdje samo o Nataši, stvar je u širem kontekstu. Godinama se Kultura povlači, uzmiče, iz nekog glupog elitizma, narcisoidnosti ili još gore – neznanja, ustupa prostor glasnim, neartikuliranim primitivcima koji taj prostor naseljavaju – prazninom. Rasutost, frakcionačka razjedinjenost, uzajamni prezir, ogovaranje, zavist, netalasanje, šutnja, šutnja i još malo šutnje te male incestuozne zajednice tvore razbijenu vojsku koja nadlozećima ne predstavlja nikakvu prijetnju. Njima jedino Kultura predstavlja prijetnju.

Koja je točka vrelišta? Što se to točno mora dogoditi da poduzmemo nešto? Da ne uzmičemo?

Mladi kolege/ice, gdje će te se razvijati, gdje ćete raditi? Mi stari konji smo se već kako tako etablirali, a kako ćete vi?

Ključni prostor nezavisne kulture topi se pred nama usred ljetne apatije. Ajmo se sabrati, jer jednom kad nestane, bit će kasno. Neukusu treba reći – NE!

Dragi umjetnici, kreativci, artisti, pogotovo vi s nezavisne scene, draga publiko, konzumenti kulture, ako vam je imalo stalo do opstanka nečeg vrijednog, ne dajte na kulturu, ne dajte na sebe. Branite svoje. Tu se povlači crta. Ovo je naš Alamo, naš Termopilski klanac, ako želite u nacionalnome patosu – naš Vukovar.

Kurspahićev kolega iz studentskih dana, Oliver Frljić, također je povezan s Teatrom &TD u kojem je 2011. režirao autorski projekt “Mrzim istinu“, možda i najbolju hrvatsku predstavu u posljednjih deset godina koja i dalje redovito igra pred rasprodanim gledalištem. Jedna od najnagrađivanijih predstava u povijesti hrvatskog kazališta osvojila je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini i za najboljeg mladog glumca do 28 godina (Filip Križan), nagradu za najbolju predstavu na 26. Gavellinim večerima, 22. Marulićevim danima i 19. Festivalu glumca, Srebrni lovorov vijenac za najbolju predstavu u kategoriji Mittel Europa na 52. MESS-u u Sarajevu te nagradu publike na 52. MESS-u i 46. BITEF-u u Beogradu, kao i još niz nagrada za režiju i glumačka ostvarenja.

Smjena Nataše Rajković nastavak je provođenja kulturocidne politike koju je kao ministar kulture zacrtao Zlatko Hasanbegović, a kojoj je cilj ušutkivanje svakog kritičkog glasa u javnom prostoru i političkih oponenata te monopol desnice nad kulturnim institucijama i javnim novcem kojim se iste financiraju. Postavljanje Jakova Sedlara u Programsko vijeće Studentskog centra bila je uvertira u ovo čemu sada svjedočimo. Time se šalje jasna poruka da je u gradu Zagrebu, a i Hrvatskoj općenito, jedina prihvatljiva kultura ili ona koja podgrijava užegle nacionalne strasti ili pak ona koja se građanski konformira sa svakom političkom opcijom, pa i onom radikalno desnom. Zanima me hoće li se po pitanju ove smjene očitovati ravnatelji drugih zagrebačkih gradskih kazališta i onog nam nacionalnog ili će, po dobrom starom običaju, glavu nojevski poslušno zabiti u pijesak pustinje koja se širi domaćim kulturnim prostorom

Intendantica Dubrovačkih ljetnih igra Dora Ruždjak Podolski dugi niz godina surađuje s Teatrom &TD, nekad kao voditeljica umjetničke organizacije KUFER, danas kao voditeljica umjetničke organizacije RUPER. Godine 2015. u &TD-u režirala je praizvedbu drame “Posljednji dani mira” Ivana Vidića koju je Ziher odabrao kao jednu od najboljih predstava 2015. godine.

Nataša Rajković je doslovno bila spasiteljicom nezavisne zagrebačke scene. Beskopromisnom, mudrom i vizionarskom udomiteljicom svih onih koji imaju što za reći, a nemaju gdje, bilo da je riječ o Ivanu Vidiću, Ivani Sajko ili o posve mladim autorima kojima je prostor ITD-a nudio bezuvjetnu slobodu i u pravom smislu riječi, umjetnički dom. Njezina smjena nedopustivi je poraz hrvatske kulture pred galopirajućim samodostatnim bivanjem u tupilu i neznanju.

Ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Ivica Buljan svoju je redateljsku karijeru devedesetih godina prošloga stoljeća započeo u Teatru &TD. U tom je kazalištu režirao predstave kao što su “Blok” prema tekstovima suvremenih dramatičara Jorisa Lacostea i Fausta Paravidina ili “Kvartet” po dramskom tekstu Heinera Müllera, adaptaciji romana “Opasne veze” Choderlosa de Laclosa. Buljan smatra da bi se cijela kulturna scena trebala ujediniti u znak podrške.

Smjena Nataše Rajković najavljivala se već dulje vrijeme. Kultura promjene u njezinom viđenju uključivala je nezavisnu scenu, autore svih generacija. Kao primjer iz zadnje faze navodim da su u ITD-u prikazani performans doajenke Vlaste Delimar i izvrsna predstava “Katalonac” Ivana Penovića i mladih glumaca. Suradnički tim Nataše Rajković ostvario je tijekom godina izvanredne europske projekte i pomogao afirmaciji mladih umjetnika kojima je Studentski centar mjesto kreacije. Cijela kulturna scena morala bi se ujediniti u znak podrške i pripremiti na radikalne protestne akcije.

Karijeru redatelja, dramaturga i koreografa Saše Božića također je obilježio rad u Teatru &TD u kojem je režirao niz predstava poput autorskih projekata “O prijateljstvu”, “Dezerter” i “born to please” ili “Gloriju” Ranka Marinkovića. Božić smatra da su u ovom slučaju prvenstveno zakazala nadležna tijela, no nada se da se situacija može popraviti prije no što bude prekasno.

Smjena Nataše Rajković opasan je promašaj kulturne politike. Specifičnost položaja Studentskog centra dodatno komplicira situaciju, no odgovornost leži na ministarstvu znanosti i obrazovanja kao nadležnima za očuvanje zakona i poštivanje propisa vezanih uz status SC-a u ( očigledno vječitoj) sanaciji. Druga stvar je dakako još bolnija, a to je da Zagreb gubi jedino mjesto kako studentske, tako i nezavisne kulture. Nadam se samo da će nadležni brzo reagirati, inače ćemo posljedice osjećati dugo.

Kazališna redateljica Anica Tomić također je u &TD-u režirala više predstava, a prošlogodišnji autorski projekt “Magic Evening” nje i dramaturginje Jelene Kovačić jedna je od najboljih predstava u sezoni 2016./17., ali i u cijeloj njezinoj karijeri. Predstava je igrala i u službenoj konkurenciji prošlogodišnjih Dana satire i Gavellinih večeri. Tomić je na svom Facebook profilu podijelila nezadovoljstvo smjenom Nataše Rajković.

Nataša Rajković je zasigurno jedan od stupova naše kulture, žena koja je beskompromisno i uvijek misleći prvo na druge pa tek onda na sebe napravila jako puno za kulturu, a onda i za sve nas. Kad bi joj čovjek rekao hvala, ona bi rekla – a za što? Ja sam ovdje da vas zovem, to je moj posao. I točno je tako bez nepotizma ili veza otvorila SC svima koji su imali što za reći – možda i zadnja oaza kulture i slobode govora bez obzira na rodnu, rasnu, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Demokracija u punoj snazi njenog filozofskog značenja. Ovaj otkaz u sjeni ljeta i ostalih događaja zapravo je dugo smještana svinjarija koja se na razne načine pripremala.

Svega dva tjedna prije ove smjene objavili smo listu najboljih predstava u sezoni 2017./18., a kao najbolju predstavu prošle sezone odabrali smo autorski projekt “Katalonac” dramaturga i redatelja Ivana Penovića u produkciji Teatra &TD. Osim te predstave, na listi se našao i autorski projekt “Kad tad” redateljice Marine Pejnović, također u produkciji Teatar &TD. Riječ je o dvoje mladih redatelja koji su nedavno završili ili još uvijek studiraju na Akademiji dramske umjetnosti. U uvodu te liste istaknuo sam mlada lica koja nagovještavaju sjajnu budućnost hrvatskog kazališta, no te budućnosti neće biti ako nestane jedino mjesto u Hrvatskoj koje im daje priliku da rade, uče, istražuju, razvijaju se.

Na portalu Teatar.hr možete pročitati otvoreno pismo Mirana Kurspahića povodom smjene Nataše Rajković koje će biti upućeno ministricama Divjak i Obuljen Koržinek te premijeru Plenkoviću, a koje i vi možete potpisati, na ovom linku.

Be social

Komentari