Komentar: Trilogija Igre gladi – više od trilogije o ljubavnom trokutu
Gdje ima dima, ima i vatre, a tko ima zavidan broj obožavatelja, vjerojatno ima isto toliko – ako ne i više – hejtera. Sve su to blagodati i prokletstva koja dolaze uz pompu i medijsku pozornost. Onaj tko želi da se o njemu priča mora podnijeti i poneku (ne)osnovanu špekulaciju. Tako se na meti brojnih korisnika Interneta, od blogera do Facebookovaca, našla trilogija Igre gladi.
Dok čekamo filmsku realizaciju finala trećeg romana Igara gladi Suzanne Collins, Internet vrvi komentarima kako su Igre gladi samo još jedna ljubavna priča pretočena u tri dijela. Svi vi koji mislite isto, dopustite da vas uvjerim u suprotno.
Građa knjiga trilogije je, vjerujem, većini poznata. Od kolijevke demokracije, SAD-a, nakon apokalipse ostala je samo država Panem. Ona je ustrojena od trinaest okruga – od kojih je trinaesti sravnjen sa zemljom – i Kapitola, prijestolnice kiča i šunda. Čak i u ovih dvanaest okruga koji su u funkciji postoji hijerarhija između onih koji su u milosti Kapitola i onih koji služe samo za privređivanje. Naši glavni junaci dolaze upravo iz takvog okruga, Dvanaestice. Katniss Everdeen, Peeta Mellark i Gale Hawthorne ujedno su i glavna tema spomenutih komentara.
Galea u prvom dijelu upoznajemo samo površno, kroz scene lova u šumi s Katniss i u dramatičnim trenutcima kada se Katniss, umjesto svoje dvanaestogodišnje sestre Prim, dobrovoljno javi za Posvećenicu. Nakon nesreće u rudniku, kada su i njegov i njezin otac poginuli, Gale i Katniss su primorani skrbiti se za svoje obitelji. I tu se stvara njihova povezanost, u nesreći. Pronašli su oslonac jedno u drugome kada im je to najviše trebalo. Gale je osoba kojoj Katniss povjeri brigu o sestri i majci kada ona ode sudjelovati u Igrama. Naravski da se tu javljaju osjećaji, ali čisto platonski i prijateljski, barem s njezine strane. Katniss čak odbije njegov otvoren prijedlog da povedu obitelji i pobjegnu iz tog kapitolskog pakla. Ona je osoba koja sa svojih šesnaest godina nije imala vremena za romantične osjećaje prema nekome zbog prevelikih obaveza i odgovornosti, i to ostaje do samoga kraja. Naime, čak i trenutak kada Katniss poljubi Galea se mora pomno analizirati. To nije jedan čarobni trenutak u kojem sve sjeda na svoje mjesto, jer su jedno drugome bili tiha patnja. Njih su dvoje slomljeni. Dok on umire na njenim rukama, poljubac je nešto što dođe prirodno. Poljubac kao pozdrav, poljubac kao oproštaj, kao znak ljubavi na koncu – čak i one prijateljske. Kako on njoj sve transparentnije pokazuje svoju sve-samo-ne-prijateljsku ljubav, tako ona njemu sve očitije predočuje svoj nedostatak interesa. Jer, Katniss Everdeen mora spasiti obitelj, živu glavu, Galea, Peetu i ostatak Panema!
Peeta – dječak s kruhom; pekarov sin koji je Katniss u doba najveće bijede doslovno dobacio kruh. Zlatan momak. Samo zahvaljujući njemu, njegovoj dovitljivosti i šarmu su njih dvoje izvukli žive glave kao dvostruki pobjednici Igara gladi. Njihova ljubav iz prvog dijela trilogije u potpunosti je inscenirana: on prizna da je u nju zaljubljen, ona dobije na popularnosti, medijska pompa se pojača nakon objave o trudnoći i zarukama i svi ih ostave na miru. Samo što se on u nju zaljubio do preko ušiju, a ona nije znala što bi sa sobom od silnih briga; ta ipak je ona bila Šojka Rugalica, simbol pobune. Neporeciva je njezina briga za Peetu u posljednjem dijelu trilogije, ili u posljednjeizašlom filmu. No, zar vi ne biste učinili sve da spasite čovjeka koji je spasio ne samo vaš život, već egzistenciju cijele vaše obitelji, i to više nego jednom?
Ono što ljudi zaboravljaju je činjenica da su odnosi između Katniss i Galea ili Katniss i Peete potpuno u knjizi marginalizirani. Na koncu svega, sve do samog kraja trilogije, do pretposljednje stranice knjige, čitatelj ne saznaje hoće li i koga će Katniss zavoljeti. Sve to je stavljeno pozadi, a u prvi plan nam upada Kapitol sa svojim Igrama gladi, javnim ubojstvima i hedonističkim večerama na kojima se sile na povraćanje kako bi mogli nastaviti s gozbom dok ostatak Panema gladuje. Ne prikazuju prvi i drugi dio trilogije džaba same Igre gladi. Opisi ubojstava su strahoviti. Ne znam može li si itko zamisliti 24 osobe u dobi od dvanaest do osamnaest godina kako kolju jedni druge. Malena Rue, sa samo dvanaest godina, primorana je ubiti ako želi preživjeti. Suzanne Collins to na više mjesta ističe, to Katnissino gađenje spram svega toga, mučninu koju proživljava jer će svoj život platiti tuđim. I to je radnja trilogije, a ne ‘ljubavni trokut’.
Mene posebno bode u oči sličnost između Katniss predstavljene u javnosti i glavne junakinje Sumraka. Kao da pokušavaju jednu poistovijetiti s drugom, a radi se o potpuno različitim ličnostima. Katniss Everdeen, koju je tako savršeno utjelovila Jennifer Lawrence, mogla bi nas žene ponešto i naučiti; kako biti hrabra, odvažna, sigurna i nezaustavljiva. Osoba u zrcalu, sa svojom nepravilnom kožom i umornim očima izgleda nesavršeno, ali to sam ja. Ovo je Katniss Everdeen.
Ako promislite malo dublje od svega ovoga, ako zaboravite da se radi o fantasy trilogiji, o postapokaliptičnom svijetu, gotovo biste mogli zamisliti da se radi o trenutnom stanju u svijetu. Moćnici drže konce u rukama dok ostatak svijeta glumi marionete koje se trude poslušno igrati kako bi se dodvorili lutkaru, a ne završili poput Trinaestice – sravnjeni sa zemljom. Postapokaliptična slika društva, ili ipak ne?
