„Krampus”: Što se dogodi kada se susretnu folklor i Hollywood?
Da su europski i američki običaji povodom božićnih blagdana iznimno drugačiji dokazuje intervju s Austrijskim glumcem Christophom Waltzom, koji je nakon elaboracije blagdana koji svoje korijene vuče iz folklora, bio osupnut šokiranom reakcijom publike (ali i voditelja Jimmyja Fallona) kojoj se pojam Svetog Nikole i Krampusa do tada činio potpuno nepoznat.
Glumac Waltz dodatno je objasnio da se radi o katoličkoj zemlji, čiji običaji su i dalje pod jakim utjecajem kršćanstva na što je voditelj, kako bi malo opustio šokiranu publiku, pokazao patuljka s police (engl. Elf on the Shelf) koji je tradicionalan ornament američkih domova.
Dakako, Krampus je sam po sebi itekako jeziva pojava, stoga nimalo ne čudi da se Hollywood s vremenom odlučio na realizaciju filma u kojemu će antagonist biti ni više ni manje, biće koje ima mnoge filmske oportunitete. Nažalost, ovo je isto tako jedna od rijetkih filmskih realizacija pojave Krampusa, a alternative su uglavnom niskobudžetni trash horor filmovi koji nisu vrijedni gledateljevog vremena, izuzev kratkometražnog slovenskog animiranog filma „Vianočné rozprávanie – Prišiel svätý Mikuláš” (1996), koji na adekvatan nostalgičan način prikazuje priču o Svetom Nikoli i Krampusu.
Tko je u stvari Krampus?
Krampus je antropomorfizirano biće nalik samom Luciferu, koji je svojevrsna pratnja Svetom Nikoli. Krampus, za razliku od sveca koji donosi slatkiše, donosi šibu i onu zločestu djecu kažnjava tako što ih strpa u vreću te odnosi.
Etimologija njegova imena dolazi od Bavarskog krampn što znači mrtav ili od Njemačke riječi kramp/krampen što u prijevodu znači kandža. Njegovi korijeni datiraju još od pretkršćanskog doba, ali prvi čuvani zapisi o Krampusu potječu tek od kraja 16. stoljeća. Ovaj običaj dočekivanja Sv. Nikole i Krampusa očuvao se i do danas, a veže se primarno za Austriju, Bavarski dio Njemačke, Češku, Mađarsku, Slovačku, Hrvatsku i sjevernu Italiju.
Starije generacije, ali i stanovnici manjih hrvatskih mjesta poput Novske su upoznati s tradicijom ugošćivanja osoba koje se maskiraju u Sv. Nikolu i Krampusa te posjećuju kuće i donose djeci darove, što se prigodno naziva još i Krampusnacht, a prigodno je i Krampusu dati čašicu šnapsa, odnosno, voćne rakije.
Neočekivani posjetitelj s papcima, lancima i kozjim rogovima
Premisa filma centrirana je na lika Maxa (Emjay Anthony) i njegovu obitelj, kojima u goste dolazi rodbina s majčine strane netom prije Božića. Međutim, Maxu to nimalo ne odgovara jer njegova teta i tetak te rođaci nisu njegov forte, a njegove antipatije dobivaju na jačini jednom kada njegove sestrične izruguju Maxovo pismo Djeda Mrazu.
To rezultirao Maxovim ispadom kao i drapanjem toga istog pisma koje baca kroz prozor u olujnu noć, unatoč očevim intencijama da ga umiri. Naravno, Max, kao ni njegova uža i šira obitelj, nisu mogli očekivati da će noć donijeti snježnu oluju i neželjenog gosta. On će pokrenuti niz događaja koji će osvijestiti njihovu sumnju u nadrealne pojave.
Jednostavno, ali sablasno zabavno
„Krampus” pati od amerikanizacije cijele legende o samom biću koje tjera strah u kosti djeci već stoljećima, no ne može se osporiti činjenica da je cijeli film prokleto zabavan. Praznog hoda gotovo da ni nema, a narativ je od svojeg početka do kraja dinamičan. Tome dodatno pridaju šaroliki likovi, čiju glumačku postavu predvode velika imena kao što su Adam Scott u ulozi Maxovog oca, Toni Collette kao majka Sarah, Conchata Ferrell (poznatija kao Berta u „Dva i pol muškarca”), David Koechner kao tetak Howard, ali i druga glumačka imena.
Isto tako, cijeli film je decentna simbioza božićnih elemenata i horor ambijenta koji drži svoju publiku u napetosti, ali pritom uspješno žonglira između obje sfere stvarajući nimalo pretjerano stereotipiziran film, koji je mogao otići u kompletnu krajnost. Isto tako, interpretacija Krampusa nije lagan zadatak, ali je u ovom filmu realiziran na dovoljno odiozan i opskuran, a opet respektabilan način, što redatelj filma Michael Dougherty (koji ima iskustva s režiranjem jezivih filmova kao što su „Trick ‘r Treat” iz 2007.), uspješno odrađuje.
Prigodan film za nadolazeći blagdan
U konačnici, kompletni produkt ne polučuje neku pretjerano dublju fabulu, niti likove s eksponiranim pozadinskim pričama, s kojima gledatelj može empatizirati, ali ipak maestralno uspijeva u onome što mu je primarno usmjerenje – izvrsnu zabavu s notom straha prigodnu za nadolazeći blagdan Svetog Nikole i Krampusa.
Ova božićna crna komedija pati od pretjerano amerikanizirane kinematografske realizacije koja jest predvidljiva, a na momente i malo stereotipna, no nepovoljne ocjene na filmskim mrežama nikako ne bi trebale otjerati gledatelja od filma, koji na itekako adekvatan način uprizoruje Krampusa te tako donosi možda i najpoznatiju ekranizaciju bića koje je remetilo snove djeci diljem Europe u noći s 5. na 6. prosinca.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
