novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Krimi kutak: Pjesme inspirirane serijskim ubojicama

Vrijeme čitanja: 7 minute

Serijska ubojstva u posljednjim su desetljećima potaknula interes ne samo struke, već i laika koji neumorno traže odgovor na pitanje što se to krije u umu jednog serijskog ubojice.

Slučajevi serijskih ubojstava postali su svojevrsna inspiracija brojnim umjetnicima, od redatelja, književnika, pa čak do glazbenika. Nije novost da su serijski ubojice u slobodno vrijeme voljeli slušati glazbu, a većina njih imala je i najdraže izvođače. Ted Bundy uživao je u klasičnoj i jazz glazbi jer ju je smatrao simbolom statusa i profinjenosti. Charles Manson volio je The Beatles, a njihova ga je pjesma Helter Skelter nadahnula u razvoju ideje rasnog rata. Jeffrey Dahmer obožavao je slušati Black Sabbath, a njihove pjesme bile su mu motivacija za odvikavanje od pića.

Neki su glazbenici u tekstovima svojih pjesama otkrili inspiraciju serijskim ubojicama ili se referiraju na činove pojedinih zločinaca, svi oni ne bi mogli stati u jedan članak, stoga očekujte nastavak. Krenimo u pregled pjesama koje su inspirirane serijskim ubojicama.


Ed Gein:

Slayer – Dead Skin Mask


Slayer je dobro poznat po tekstovima ispunjenima nasiljem i ratom, stoga ne čudi da su inspiraciju za pjesmu Dark Skin Mask pronašli u jednom od najbrutalnijih američkih serijskih ubojica, Edu Geinu.

Pjesma se nalazi na njihovu petom studijskom albumu „Seasons in the Abyss” koji je objavljen 1990. godine. Kao što i naslov sugerira, Ed Gein poznat je po tome što je svojim žrtvama skidao kožu i kasnije je nosio kao odijelo. Gein se u teoriji ne bi mogao nazvati serijskim ubojicom jer je ubio dvije osobe, no njegova je monstruoznost sezala mnogo dublje. Godine 1945. nakon što mu je majka umrla od infarkta Ed je sve više počeo pokazivati svoju nastranost.

Opsesija smrću započela je najprije čitanjem knjiga, no kasnije je sve naučeno Ed želio primijeniti i u praksi, zbog čega je njegova stalna destinacija postalo groblje gdje je iskopavao leševe, proučavao ih, dodirivao i naposljetku nad njima masturbirao.

Seksualne fantazije ovdje ne staju te je Ed iskopane leševe odlučio ponijeti kući i izrađivati čudne predmete od njihovih dijelova, a njegovu je fascinaciju osobito zaokupila ljudska koža. Kako je najčešće iskopavao ženska trupla, od njihove je kože izradio odoru na koju je prišio ženske grudi te ju je odijevao kad god bi ponovno navratio do groblja.

Graze the skin with my finger tips
The brush of dead cold flesh appeases the means
Provoking images delicate features so smooth
A pleasant fragrance in the light of the moon.


Jack Trbosjek:

Motörhead  – Jack The Ripper


Jack Trbosjek oduvijek je plijenio pažnju publike, a iako se u posljednjih nekoliko godina nastojao utvrditi njegov identitet, nikad u potpunosti nećemo biti sigurni tko se krio iza pseudonima jednog od najintrigantnijih serijskih ubojica koji je krajem 19. stoljeća ordinirao ulicama londonskog predgrađa Whitechapela.

Njega su do sad opjevali brojni poznati izvođači, poput Judas Priesta i Nicka Cavea, no jedna od najpoznatijih verzija upravo je Motörheadova iz 1992. godine. Pjesma se nalazi na njihovu desetom studijskom albumu „March ör Die” koji je postigao veliki uspjeh. Frontmen Motörheada, danas pokojni Lemmy, u to je vrijeme surađivao s Ozzyjem Osbourneom te se smatra da je to uvelike utjecalo na njegovu karijeru u bendu.

He’ll be at your side, with a smile and a knife
It’s seems like dreaming, moving in the dance
The last embrace you’ll ever know, The violence of romance.


Ted Bundy:

Jane’s Addiction – Ted, Just Admit It


Godine 1988. američki bend Jane’s Addiction iz Los Angelesa na svom je prvom albumu „Nothing’s Shocking” objavio pjesmu Ted, Just Admit It, koja se referira na najpoznatijeg serijskog ubojicu svih vremena, Teda Bundyja.

Javnosti već dobro poznat zbog svojih zločina Ted Bundy postao je svojevrsna inspiracija brojnim umjetnicima, a njegova je priča već nekoliko puta ekranizirana. Bundy  je svoje žrtve vrlo lako namamio zbog karizme i šarma kojim je zračio te je činjenicu da je ubio čak 30 žena mnogima bilo nemoguće prihvatiti.

Bundy je svoje žrtve najprije silovao, a zatim ubio. Prakticirao je posmrtne rituale tako što se vraćao na mjesto zločina i masturbirao nad truplima.
S obzirom na zločine koje je Bundy počinio pjesma ne zvuči agresivno i mračno, na početku možemo čuti Bundyjev glas iz intervjua neposredno prije egzekucije, što ostavlja dojam uznemirenosti. Pjesma odiše određenom napetošću zbog vrlo moćnih instrumenata u pozadini.

Zanimljiv je i naziv pjesme koja se odnosi na Bundyjevo priznanje zločina. Budući da je bio vrhunski manipulator, njegova priznanja policiji često su bila nedorečena. Priznao je zločine, no u svakoj je izjavi mijenjao broj žrtava te nikada nećemo znati koliko je žena Bundy ubio.

Camera got them images
Camera got them all
Nothing’s shocking
Showed me everybody
Naked and disfigured
Nothing’s shocking.


John Wayne Gacy:

Sufjan Stevens – John Wayne Gacy, Jr.


John Wayne Gacy poznat je kao klaun ubojica jer je prije ubojstava bio društveno angažiran kao klaun zabavljač na dječjim zabavama i humanitarnim proslavama. Zbog prividnog dobročinstva njegovi su zločini uvelike uzdrmali stanovnike rodnog mu Chicaga.

Ubojstva je počinio u svojoj kući na ranču u blizini Norridgea. Njegove su žrtve bili najčešće dječaci koje je namamio pod izgovorom da će im pokazati magični trik. Stavio im je lisice te ih je silovao i prije gušenja ili davljenja, mučio. Osuđen je za 33 ubojstava, no kako to i obično biva, broj žrtava teško je precizno utvrditi. U to je vrijeme ova brojka bila najveća u cjelokupnoj povijesti SAD-a (ako se u obzir uzima jedan počinitelj) te je osuđen na smrtnu kaznu smrtonosnom injekcijom.

Pjesma američkog glazbenika Sufjana Stevensa objavljena je 2005. godine na petom studijskom albumu „Illinois”. Ne sluša li se uopće tekst, teško se može shvatiti da je riječ o pjesmi inspiriranoj serijskim ubojicom.

And in my best behavior
I am really just like him
Look beneath the floorboards
For the secrets I have hid.

Poistovjećivanje vlastitog ponašanja s ponašanjem ubojice vrlo je kontroverzno, no Stevens nije pokušao opravdati Gacyjeva zlodjela već pokazati da nas ljudi, za koje ni u ludilu ne bismo pomislili da su u stanju počiniti zločin, mogu itekako iznenaditi.

Štoviše, jedno psihološko istraživanje zanimalo se za to hoće li ljudi kažnjavati druge ako se to od njih traži. Rezultati su pokazali da su osobe na zahtjev istraživača zaista kažnjavale druge ljude. Dakle, vidljivo je da se u svakome od nas krije zla krv koju većina nas uspijeva kontrolirati, no kod nekih ona eskalira i dovede do masovnih ubojstava.


Charles Manson:

System of a Down – ATWA


Skraćenica ATWA u sebi krije riječi zrak, drveća, voda i životinje (Air, Tress, Water and Animals), što je naziv ekološkog pokreta koji je pokrenuo Charles Manson.

Manson se razlikuje od dosadašnjih serijskih ubojica jer on nikoga nije ubio, već su to za njega činili njegovi sljedbenici, pripadnici Mansonove Obitelji. Manson je prije nego što je postao vođa kulta bio glazbenik te je surađivao s bendom The Beach Boys. Iza sebe ostavio je album „Lie: The Love and Terror Cult”, objavljen 1970. godine.

Cilj Mansonova ekološkog pokreta bio je imati skupinu žena seksualnih robinja u zabačenoj pustinji koje bi se financirale krađom, a zbog uporabe droga za ispiranje mozga mu se i u potpunosti pokoravale. Pripovijedanje o rasnom ratu i muziciranje bile su samo popratne teme kojima se Manson bavio.

Gitarist kalifornijskog glazbenog sastava System of a Down Daron Malakian zainteresirao se za Mansonove ideje, posebno one vezane uz okoliš te je smatrao da su ih mediji izobličili.


Myra Hindley i Ian Brady:

Sex Pistols – No One Is Innocent


Pjesma No One Is Innocent objavljena je 30. lipnja 1978. kao peta po redu britanskog punk rock sastava Sex Pistols. Svaki stih započinje s God save the.., što se referira na God Save The Queen, nacionalnu himnu Ujedinjenog Kraljevstva. Pjesmu su snimili članovi grupe Paul Cook i Steve Jones, a vokalni je dio preuzeo Ronnie Biggs, britanski kriminalac koji je imao značajnu ulogu u operaciji „Velika pljački vlaka” 1963. godine.

Osim samog Biggsa, u pjesmi se spominju Bill Grundy, televizijski voditelj s kojim Steve nije ostao u najboljim odnosima, bivši ugandski predsjednik i vojni diktator Idi Amin te ljubavni par Myra Hindley i Ian Brady koji su silovali i ubili petero djece u dobi od 10 do 17 godina. Myra i Ian upoznali su se već kada je Ian iza sebe imao nekoliko optužbi za krađu i napade. Zaljubili su se i provodili vrijeme čitajući priče o nacističkim zlodjelima. Ian je otišao toliko daleko da je čak i drogirao Myru te ju u tome stanju silovao, što je kod nje potaknulo još veću ljubav prema njemu.

God save Myra Hindley God save Ian Brady
Even though he’s horrible and she ain’t what you call a lady.


Melvins – Zodiac


Identitet serijskog ubojice koji se skrivao pod pseudonimom Zodiac još uvijek nije otkriven, a do sada njegov je slučaj poslužio kao inspiracija ne samo redateljima, već i glazbenicima.

Osim Electric Wizarda i Slayera, američki rock sastav Melvins također je odlučio izreći pokoju riječ o misterioznom ubojici. Pjesma snimljena 1991. godine dio je njihova trećeg studijskog albuma „Bullhead”. Zodiac je ordinirao ulicama sjeverne Kalifornije u kasnim 60-im godinama prošloga stoljeća, a javnosti je odmah privukao pažnju pismima koje je slao lokalnim novinama najavljujući krvavi pokolj i bombardiranje.

Većina pisama u sebi je sadržavala kriptograme i šifre čije je dekodiranje zahtijevalo pomoć stručnjaka.


Jeffrey Dahmer:

At The Drive-In – Arcarsenal


Pjesma pisana iz perspektive subjektivnog pripovjedača američkog post-hardcore sastava At The Drive-In kao uvod u album „Relationship Of Command” iz 2004. donosi nam uvid u izopačen um američkog serijskog ubojice Jeffreyja Dahmera.

Iz stihova Have you ever tasted skin? Sink your, sink your teeth in it može se naslutiti da je Dahmer volio ne samo hladnokrvno ubijati svoje žrtve već i poslužiti se dijelovima njihovih tijela. Poznat je kao kanibal iz Milwaukeeja gdje se kretao u razdoblju od 1987. do 1992. kada je ubio oko 15 mladih muškaraca, najčešće afroameričkog i azijskog porijekla. Osim kanibalizma, Dahmer je prakticirao nekrofiliju.


Talking Heads – Psycho Killer


Jedina pjesma na ovom popisu koja nije povezana sa stvarnim serijskim ubojicom upravo je Psycho Killer, prvijenac američke grupe Talking Heads iz 1977. godine. Pjesma nam prikazuje um čovjeka koji je postao serijski ubojica te nas u tekstu upozorava da se udaljimo od njega.

Zanimljivo je da je frontmen sastava David Byrne u početku želio snimiti dio u kojem djevojka govori japanski, no nije bio oduševljen rezultatom. Olakotna je okolnost bila ta  što je bubnjareva djevojka Tina Weymouth govorila francuski te je napisala tekst. Pjesmu su uvelike inspirirali Alice Cooper i film „Psiho”, a rezultat je jedna od najpoznatijih priča o serijskom ubojici. Kao i Normanu Batesu iz Psiha, i fiktivnom je ubojici ciljana meta njegova supruga.

Byrne je u početku pjesmu smatrao nedovoljno dobrom, no činjenica da ju je publika pozitivno prihvatila odbacuje njegove pretpostavke. Premda nije trebala biti povezana sa stvarnom osobom, u vrijeme snimanja pjesme i nekoliko mjeseci prije njena objavljivanja na slobodi je bio David Berkowitz, poznatiji kao Son of Sam, koji je tvrdio da mu je pas naredio da ubija. Postojale su spekulacije da pjesma aludira na njega, no kako je napisana puno prije negoli je uhićen, riječ je o slučajnosti.

 

Ovaj sadržaj kreiran je isključivo u edukativne svrhe te nikako ne služi promoviranju nasilnog ponašanja i kriminalnih radnji.

 


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari