novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Hybrid Theory” (Linkin Park): Gdje su kritičari Rolling Stonea 20 godina kasnije?

linkin park
Vrijeme čitanja: 4 minute

It staaarts with one thing…

Jeste li znali da je „Hybrid Theory”, album koji slavi 20. rođendan i kojem je časopis The Rolling Stone dao dvije i pol zvjezdice, drugi najuspješniji debi album svih vremena, odmah iza „Appetite for Destruction” Guns N’ Rosesa? Da je s preko 30 milijuna prodanih primjeraka među 50 najprodavanijih albuma na svijetu? Da je Linkin Park za njega jedva našao izdavača, navodno nakon 42 pokušaja? Zajebimo na trenutak brojke – „Hybrid Theory” je s njima i bez njih jedno od najvažnijih glazbenih izdanja zadnjih dvadeset godina.

„Uzaludan pokušaj oponašanja majstora industrijskog rocka”

Po izlasku su mu dijelili svakojake epitete i recenzije, ali valu koji je uzrokovao trebalo je kratko vrijeme da preplavi uši diljem svijeta. „Hybrid Theory” naišao je na loše kritike, krive procjene pa čak i ljubomoru, ali više od ičega, kod ‘stručnjaka’ je izazvao češkanje po glavi – ‘što je sad ovo?’. Nije da su prvi spojili rap i metal i nije da su prvi bili ljuti ili tužni, ali ipak je to bila razina neke više frekvencije. Bilo je teško strpati taj zvuk u žanrovsku ladicu. Metal? Daa, ima ludih riffova! Rock? Ahaa, jašta, glasno je. Elektronika? Check, ima je svuda, a čak je i jedna stvar na albumu instrumentalna! Hip hop? Hardcore? Pop senzibilitet? Mmda, sve od toga. Popularan, a alternativan. Na kraju je smješten u ‘nu metal’, uz Limp Bizkit, Korn i Slipknot, ali po meni je tamo smješten više kronološki nego kategorijski. Gdjegod smjestili ovaj album, on je perfektno univerzalan i savršeno nesmjestiv.

7304 dana poslije još uvijek zvuči svježe, relevantno, glasno i uzbudljivo, a hrpa ljutih i pogubljenih klinaca otprije dva desetljeća, dandanas vrište pri pomisli na „Hybrid Theory”. Možda malo tiše i suptilnije, ali vrište. Od sreće, od tuge, od uspomena, od energije.

Kad smo kod vrištanja, Chester Bennington je mogao vrištati. I pjevati. Pa oboje odjednom. Boja, raspon, dubina, visina i širina njegovog vokala davala je Linkin Parku četiri pjevača odjednom. U kombinaciji s profinjenim i elegantnim repanjem Mikea Shinode može se reći da su se suprotnosti ne samo privukle, već su se primile za ruke i zaplesale. Chester je bio komadić slagalice koju je Linkin Park, točnije Xero, kako se bend prvo zvao, trebao. Xero je nastao dosta prije debi albuma, točnije 1996., a oformila su ga trojica srednjoškolskih prijatelja predvođenih Shinodom, u čijem je studiju (njegovoj sobi) nastala većina njihove glazbe. Nakon nekoliko godina lutanja i frustracija, stigao je Bennington i novonastala kemija je bila strašna.

„U usporedbi s revolucionarnim umjetnicima kao što su Trent Reznor, Marilyn Manson i Tool, Linkin Park ne prolazi”

Od njegova dolaska pa sve do velikog potpisa za izdavačku kuću Warner Bros, zvali su se čak i Hybrid Theory, što je otpalo zbog pretpostavljene zabune s već postojećim bendom imena Hybrid. Chesterov prijedlog za naziv bio je Lincoln Park – jedna verzija kaže da je to park u Los Angelesu pored kojeg je često prolazio autom, a druga kaže kako bi s tim imenom bili dobrodošli na turnejama, pošto je velik broj gradova u Americi imao svoj Lincoln Park. Lincoln postaje Linkin zbog toga što je internetska domena www.lincolnpark.com bila zauzeta, odnosno preskupa. U Warner Brosu su i nakon potpisa bili skeptični, čak do te mjere da su htjeli razdvojiti Chestera i Mikea i napraviti ‘čisti’ rock bend s Benningtonom. On za to nije htio čuti i bend je postao još više determiniran protresti industriju radeći upravo ono što vole i na način na koji žele.

Je li „Hybrid Theory” rezultat savršeno pogođenog tajminga? Muzika za ljute i nabrijane klince? Je. I dandanas je. Hoće li i nove klince obuzeti u istoj mjeri kao tada? Ne znam, ali vjerujem da bi efekt bio sličan. Mnoge uspomene tih MTV školaraca, stvari koje se pamte vječno, vezane su baš za taj album. Za razliku od mnogih zvijezda u to vrijeme, Parkovci su djelovali cool, ali prije svega prisebno, pristupačno i prizemno. Ono o čemu su pjevali i repali bilo je razumljivo svima, primjenjivo na svakog i ipak zeru dublje i emotivnije od drugog megapopularnog sadržaja. Ozbiljna, turobna, nerijetko teška i osjetljiva atmosfera izgubljenosti, bijesa i očaja nije bila depresivna – bila je razumljiva, stvarna, poetična i katarzična – za slušatelja i izvođača.

Znalo se da pjevaju o nečem relevantnom, univerzalnom i zajedničkom svima, s nevjerojatnom zvučnom pozadinom. Zato ovaj album možemo slušati s 15, 20, 30 i 40 godina i dobiti slične rezultate. Objektivno je on obilježen faktorima kao što su snažna produkcija, upečatljivi riffovi, veliki refreni i radiofoničnost, elementi koji su nužni za zaokupljanje velikog broja slušatelja. To je unikatni spoj rocka, hip-hopa i elektronike, s privlačnom iskrenošću, dozom uzvišenosti, industrijskom atmosferom, energetskim nabojem i svevremenskim temama. Dira u mozak, srce i dušu, a istovremeno probija zvučnike. Vrijeme nije ništa od toga promijenilo.

Rezultat savršeno pogođenog tajminga

Dapače, „Hybrid Theory” živi novu mladost – vratio se u top 10 američke Billboard liste prodaje, gdje je zadnji put bio prije 18 godina, a prigodno rođendansko izdanje albuma donosi sa sobom mnogo materijala, b-strana, raritiesa i remikseva – neke stvari po prvi put na fizičkom mediju, na primjer „Hybrid Theory” EP.

Ja osobno ovom albumu dugujem zagrljaj. Hvala mu na nevjerojatnom uvodu u svijet glazbe i još nevjerojatnijem podsjetniku na taj uvod. Gotovo svaka nota, svaka riječ i svaka promjena tempa urezane su duboko u ono što je ostalo od mog srca i mozga. Prolaznost vremena je lakše podnošljiva. Nek’ mi svaki dan bude sviščev dan, ali neka na radio-budilici umjesto I’ve Got You Baby svira Papercut.

Kao i vojnik s krilima koji se nalazi na coveru, „Hybrid Theory” je brutalan i nježan. Hibrid agresije i ljepote, ljutnje i spokoja, i kao komarac u narančastom jantaru, trenutak uhvaćen u vremenu.

The clock ticks life away, it’s so unreal…

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari