novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Antigona – 2000 godina kasnije” (Teatar Ulysses): Mržnji se sami učimo

Antigona 2000 godina kasnije
Foto: www.ulysses.hr
Vrijeme čitanja: 5 minute

U sklopu 23. Međunarodnog festivala malih scena svi su Riječani imali priliku pogledati predstavu Kazališta Ulysses, Antigona 2000 godina kasnije”, redateljice Lenke Udovički. Baš kao što su i Brijuni, mjesto na kojem je u kolovozu 2015. godine predstava premijerno izvedena, posebno mjesto, na posebnom je mjestu ova predstava bila izvedena i u Rijeci. Naime, dok se većina predstava uvrštenih u ovogodišnji program festivala održavala u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, “Antigona” je bila smještena u skladište riječkoga Kampusa na Trsatu. Premda mi se ideja u teoriji nije svidjela jer skladište nije najpristupačnije mjesto na svijetu (barem pješacima), nakon što sam odgledala predstavu moram priznati da ne mogu zamisliti prikladnije mjesto na kojem je ova, sve samo ne obična dvosatna predstava mogla biti izvedena.

“Antigona” je u verziji Lenke Udovički zadržala osnovnu Sofoklovu tematsku liniju – u centru je žena koja se suprotstavlja odluci vođe te zato biva kažnjena. Ipak, osim što zadržava osnovnu ideju jednog od najvećih grčkih tragičara, moderna „Antigona“ donosi i jednu novu, balkaniziranu dimenziju. Radnja tako uz grčku tragediju donosi i onu jugoslavensku, a kuća u kojoj živi Antigona nije samo njena, već i kuća brojnih obitelji koje su (pre)živjele ratna razdoblja ovih krajeva. Sve je u predstavi simbolično, dvostruko, otvoreno za interpretacije i različita tumačenja. Djelomično je tomu tako zato što Sofoklovo djelo doista samo po sebi ima bezvremensku univerzalnu vrijednost, ali si djelomično zasluge može i treba pripisati i cijeli tim koji je radio na predstavi te promislio o svakom pa i najmanjem detalju. Od dramaturginje Željke Udovičić Pleštine, kostimografkinje Bjanke Adžić Ursulov, scenografkinje Mirne Ler koja je i riječku verziju posložila najefektnije što je mogla, skladatelja Nigela Osbornea te aranžera i dizajnera zvuka Davora Rocca. Uz prilagođene songove koji su rijetko pobjegli u trivijalnosti, izvrsno su posložene koreografije o kojima su ponajviše brinuli koreografkinja Ivana Kalc i Mladen Vasary (scenski pokret), a uspješnosti je cijeloga djela doprinio i dizajn svjetla i videa o kojima su brinuli Andrej Hajdinjak te Martino Šesnić. Dakako, ništa od svega ne bi bilo bez dojmljivih ostvarenja glumaca proniklih iz samoga Kazališta Ulysses i sarajevske Scene MESS, no o tome nešto kasnije.

Foto: http://www.ulysses.hr/
Foto: www.ulysses.hr

Sve počinje masovnom scenom u kojoj skupina forenzičara predvođenih Jelenom Lopatić prebrojava žrtve. Već je s prvim izrečenim rečenicama jasno kako se ne radi o vremenu koje je davno zaboravljeno, već o ne tako dalekoj prošlosti koju još uvijek nismo u potpunosti analizirali, kritički i objektivno sagledali da bismo je mogli pospremiti u ropotarnicu povijesti. Da nije riječ samo o adaptaciji Sofoklove drame jasno je i pri prvoj pojavi obitelji koju čine Antigona, kćer Edipa i Jokaste (Maja Izetbegović), njena sestra Izmena (Dženana Džanić), njihov ujak Kreont, Jokastin brat (Rade Šerbedžija), Hemon, sin Kreonta i Euridike te Antigonin zaručnik (Ermin Bravo) i njegova majka Euridika (Katarina Bistrović-Darvaš) odnosno tim istim redoslijedom glumaca starija kćer, mlađa kćer, otac, sin i majka. Dakle, iste glumce tijekom predstave gledamo u dvostrukim rolama, a jednu temeljnu ideju pratimo kroz prizmu mitske tragedije i surove realne drame koju su doživjele brojne obitelji zahvaćene krvavim ratom.

Udovički u predstavi vješto postulira Antigonu kao ženu koja je manje shvaćena, cijenjena i čije je mišljenje nevažno samo zato što je žena pa „Antigonu“ možemo tumačiti i kao izrazito feministički potkovano djelo. Posebno je tome pridonijela vrlo uvjerljiva rola Maje Izetbegović koja je jednako autentična kada glumi odvažnu i beskompromisnu Antigonu koja je spremna i glavom platiti kako bi dostojno ispratila brata Polinika koji je stradao u borbi protiv drugog brata, Eteokla, ali i kada glumi kćer do kostiju ranjene i ratom iscijeđene najobičnije obitelji koja živi u patrijarhalnom društvu. Ono što je također zanimljivo jest to što se problematici ubojstava i mržnje pristupa vrlo sterilno, matematički, gotovo znanstveno. Naime, tijekom raznih forenzičkih intermezza navode se podaci o postotku gena koje dijele svi ljudi, a čime se zapravo generira ideja o tome kako je svaka mržnja isključivo politički, nacionalistički utemeljena, a svaka međusobna netrpeljivost zapravo stvar neznanja, nedostatka tolerancije i ljubavi koju negdje u sebi svi posjedujemo, ali je prerijetko zapravo i živimo.

Foto: http://www.ulysses.hr/
Foto: www.ulysses.hr

Uz poruku da smo svi u suštini jednaki, najjači su aduti „Antigone“ izvrsne role glumaca. Svakako treba početi s bardom Šerbedžijom koji nevjerojatno vješto dočarava surovost Kreonta, ali i dominantnog oca koji ipak ne skriva tugu jednog roditelja koji je izgubio dijete. Tijekom cijele se dvosatne predstave Šerbedžija (ali i ostali glumci) koriste cijelim scenskim prostorom (skladištem) pa tako na momente ustuknete dok glasno izgovara monolog stojeći na najobičnijim naslaganim daskama, a zatim empatično proživljavate dok u poluglasu izgovara tugaljive replike sjedeći za obiteljskim stolom. „Njegova žena“ Bistrović-Darvaš najviše govori šutnjom čime dodatno doprinosi ocrtavanju patrijarhalnog društva u kojemu žene nisu tu da misle i govore, već da budu u službi obitelji.

Premda vremenski i količinom izgovorenoga teksta nema značajniju ulogu, simbolično je uloga proroka Tiresije koju je donio čovjek-umjetnik-karizmatik Damir Urban itekako bitna. U dugoj crnoj suknji, slijepac-mudrac na scenu dolazi s dječakom (Vedad Suljagić) i sugestivno izgovara originalne rečenice iz djela, ali i nagoviješta Kreontu da će biti teško kažnjen zato što odbija pomoći Antigoni i učiniti ono što je zapravo ispravno. Tiresijine se riječi na kraju i ostvaruju pa Kreont ostaje sam, umiru i Antigona, i Hemon, i njegova žena, Euridika. Scene u kojima se pojavljuju Tiresija i dječak vrlo su upečatljive, a Urban doslovno proždire prostor svojim glasom kada se iznenadno oglasi čas s balkona, a čas usred scene. Općenito je dojmljivo scensko rješenje i smještanje predstave u skladište jer doista ne vjerujem da bi igdje drugdje (osim na Brijunima) bilo izvedivo u predstavi koristiti pravi pravcati bager i istovarivati kamenje.

Foto: http://www.ulysses.hr/
Foto: www.ulysses.hr

Cijelu je priču dodatno zaokružio veliki kor koji više puta tijekom radnje izvodi adaptirane songove. Uigrani, gotovo robotizirani zbor predvodi iskusna Lopatić, a ostatak čine studenti Odsjeka za glumu pri Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo i studija Gluma i mediji Sveučilišta u Rijeci: Darja Badnjević, Mak Čengić, Mirjana Đan, Nika Ivančić, Lovro Ivanković, Aleš Kranjec, Anđela Kusić, Emir Mulačić, Dina Mušanović, Nikola Nedić, Maja Ožegović, Mirta Polanović, Dino Sarija, Tena Antonija Torjanac i Marko Brajić.

Na kraju, “Antigona – 2000 godina kasnije” više je no velika predstava u svakom smislu. Ne samo zato što obrađuje veliko djelo možda i najvećega grčkoga tragičara, već i zato što pokazuje da su teme koje su zaokupljale civilizacije davno prije naše itekako aktualne i prisutne u vremenu u kojem živimo. Koprodukcija Kazališta Ulysses i sarajevskoga MESS-a urodila je zapaženim i hvalevrijednim rezultatom kojemu je podjednako doprinio autorski tim i glumačka postava, koja je pravi dokaz da glumački bardovi i glumačke nade zajedno mogu funkcionirati na sveopće zadovoljstvo. Ništa važnija nije ni ideja koju predstava jasno slika, a koju vrlo jasno izgovara i sama Antigona: svi smo mi rođeni za ljubav, a ne za mržnju. Njoj se sami učimo.

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari