Istaknuto
13.11.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Borba za singl tjedna može početi jer donosimo novu rundu glazbenih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

09.11.2019.

Vrijeme čitanja: 4 minute Fraktura, kao i svake godine, donosi zanimljive naslove od kojih se mnogi nađu na našim policama.

Glazba

“Macro” (Jinjer): Ovo nije album zbog kojeg ću se ukrcati na ‘hype train’

08.11.2019. Josip Kalem"Macro" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Nakon izlaska EP-ja pod nazivom “Micro” u siječnju ove godine, 25. listopada progresivni metal bend Jinjer izbacio je prikladno nazvani četvrti studijski album pod nazivom “Macro”.

Moram priznati da sam prije pisanja ovog članka očito propustio ‘hype train’ na koji se mnogo ljudi ukrcalo kada pričamo o ovom bendu. Inače, Jinjer će 20. prosinca održati koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture.

YouTube još jednom pokazao svoju čar

Prije ulaska u samu recenziju albuma htio bih spomenuti kako sam ja (i vjerojatno većina fanova) otkrio ovu ukrajinsku četvorku. Riječ je o live videu za pjesmu Pisces, koji trenutno ima 28 milijuna pregleda na YouTube-u. U fokus ulazi, naravno, Tatiana Shmaylyuk, pjevačica i vrlo vjerojatno senzacija ovog benda.

Samo nekolicina pjevača i pjevačica (barem onih koje ja znam) uspijeva izvesti s takvom lakoćom što ona može. Slušajući tu dr. Jackyl i mr. Hyde personu koju ona skriva u sebi i pokazuje pjevanjem, bio sam impresioniran. Nemojte me krivo shvatiti, svakog člana tog benda poštujem zbog svoje vještine i talenta. Kao i svaki progresivni metal bend, nisu im strane promjene tempa, mjera i dinamike, pa čak i žanra, ali više o tome kasnije.

Macro kao A.I. produkt

Slušajući “Macro” dvije riječi su mi pale na pamet, a koje su skraćena verzija cijele recenzije – A.I. Da, mislim na umjetnu inteligenciju kao samosvjesnog robota kojeg bi vidjeli u Spielbergovom filmu.

Glazba na ovom albumu je odvažna i precizna. Pokazuju što znači biti progresivan metal bend i to se može vidjeti na pjesmama kao što je Pausing Death, gdje su ukomponirali blast beatove s clean vokalima (što nije toliko česta pojava), na Judgement (& Punishment) gdje su ukomponirali reggae na versu, ili korištenje ukrajinskog jezika u kombinaciji s engleskim na pjesmi Retrospection.

Uvijek postoji ali

Razlog zbog kojeg sam sumirao cijelu recenziju na riječi ‘artificial intelligence’ je taj da se ovaj album ponaša točno tako. Nema nesavršenosti, ne čuju se udasi između tonova i riječi kod vokala, ni najmanja greška ne postoji u instrumentalnom dijelu, ni u produkciji. Znam da se ovaj argument čini besmislenim, ali molit ću za pozornost da se pokušam objasniti. Album nije zbog toga loš, dobar je, ali time je za mene izgubio čar i težinu koju glazba inače nosi.

Ne čuju se osjećaji, ne izlazi ta istinska emocija koja tjera slušatelja da osjeti nešto, da se naježiš, da se smiješ, plačeš ili bilo što drugo. Samo slušaš. I to je to. Ništa dalje od toga. Čak ni na pjesmi Retrospection, koja je nastavak i osvrt na Dreadful Moments (s EP-ja “Micro”, govori o zlostavljanju djece) iz Tatianine perspektive, koja u slušatelju ne pobuđuje ništa. Pit Of Consciousness pokušava dočarati stanje i um mentalno oboljele osobe, ali ne uspijeva im. Time smatram da ovaj album na slušatelja nije uspio prenijeti ono što je bendu bila namjera.

Izreka koja odgovara u ovom kontekstu je ona dobra stara ‘iznimka potvrđuje pravilo’, a u ovom slučaju to se odnosi na pjesmu Home Back koja govori o ratu u Ukrajini s elementima predivno doziranog crnog humora. Home Back je jedina pjesma na albumu koja se može pohvaliti s emocionalnijim pristupom nego na ostalim pjesmama gdje slušatelj može osjetiti što je Jinjer htio postići.

Ako glazbenik planira snimati album koji je krcat temama koje bi trebale natjerati slušatelja da osjeti nešto, takav album treba zračiti (da to tako kažem) ‘humanošću’, biti emotivan, zgrabiti te i ne puštati od prvog do zadnjeg tona. S obzirom na to da su naveli Opeth kao jedan od glavnih uzora, “Watershed“ bi bio savršen primjer takvog albuma u ovom žanru.

Reggae kao dio progresivnog metala

Drugi problem koji imam s ovim albumom, to jest, s pjesmom Judgement (& Punishment) su reggae versevi. U redu, razumijem, progresivni metal bend koji želi eksperimentirati s novim zvukom koji bi htio pridonijeti žanru nešto novo, što još nije napravljeno. Samo što su se zaboravili pitati jedno jako jednostavno pitanje: Treba li nam to? I odgovor je ne. Ne treba. Reggae metal i reggae rock postoje kao žanrovi, zabavni su za slušati, postoje bendovi kao što su Skindred, Dub War, Lionize ili Bad Brains koji su ukomponirali reggae u svoju glazbu na puno elegantniji način, dok je na ovoj pjesmi to bilo samo neukusno.

Da ne duljim, “Macro” nije album zbog kojeg ću se ukrcati na ‘hype train’, a Jinjer ostavljam slušateljima kojima se to sviđa, ali za mene nažalost to nije to.

(Visited 37 times, 4 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari