„Madame Web”: Koliko god snizili očekivanja za ovaj film, nije dovoljno

“Someone, maybe it was Pauline Kael, once wrote that “we all love good movies but a true cinephile is someone who totally digs talking about the worst movies they’ve seen.” (Michael Adams)

Mlada bolničarka Cassandra „Cassie” Webb mora se suočiti s demonom iz svoje tajanstvene prošlosti koji želi uništiti njenu sadašnjost i spriječiti ju da zaštiti tri djevojke čija je sudbina ubiti njenog neprijatelja.

Dobro došli, ponovno, u 2003. godinu! Vrijeme je to u kojem izlaze fantastični filmovi kao što su „Gospodar prstenova: Povratak kralja”, „Pirati s Kariba: Prokletstvo crnog bisera”, „Mistična rijeka” i „Kill Bill”, ali i lošiji filmovi kao što su „Družba pravih džentlmena”, „Hulk”, „Daredevil” i drugi.

Koja je poveznica tih loših pa i groznih filmova? Svi su superherojski! Upravo je 2003. godina važna jer se u nju, doduše samo radnjom, smjestio superherojski film „Madame Web”.

Kao da je nostalgija za tim godinama prije „Iron Mana” i renesanse superherojskih filmova toliko prevladala da je sam film postao nalik superherojskim filmovima tog vremena – predvidljiv, tehnički nevješt, pun očajnih dijaloga i monologa, s nerazvijenim protagonistima i još nerazvijenijim antagonistima… Jednom riječju, cringe! Što bi rekli mladi. Bar sam tako čuo.

Kako je još jedan superherojski film našeg doba potpuno podbacio, i kod kritičara i kod publike?

Pridružite mi se, dragi moji čitatelji, na ovom dugom i bjesomučnom putovanju dok otkrivamo koji je točno razlog neuspje… Aha, scenarij su pisali scenaristi „Morbiusa”. To objašnjava puno toga.

Najgore iz svijeta Spider-Mana

„Morbius” (2022.) je primjer filma koji bismo dobili da Tommy Wiseau, redatelj najlošijeg filma ikad napravljenog, zloglasnog „The Room”, dobije u ruke budžet koji bi mu omogućio da radi superherojski film. Osim što dijele scenaristički tim, „Morbius” i „Madame Web” imaju još nekoliko nimalo zapanjujućih sličnosti – oba filma dio su Sonyjevog svemira likova iz svijeta Spider-Mana, najgoreg filmskog svemira još od DCEU-a, pokoj mu duši.

Oba filma predvode glumci koji ne čitaju dovoljno pažljivo scenarije koje im ponude agenti. Jared Leto je, na neki način, bio dio gotovo svakog lošijeg filma posljednjih godina, od „Odreda otpisanih” preko „Malih stvari” pa sve do „Haunted Mansion”. Dakota Johnson je glumila u franšizi epsko loših filmova znanoj kao „Pedeset nijansi sive”.

I dok je Leto glumio kao da sutra ne postoji i otišao u jednu krajnost svojim uznemirujućim pristupom method acting, Johnson je otišla u drugu krajnost – ona pak glumi kao da je netko koga su pozvali s ulice da odglumi jednu scenu i da će za to dobiti nevjerojatno veliku svotu, na primjer 500 dolara. Ne znači to pak da Johnson ne zna glumiti – glumila je u „Društvenoj mreži”, „Loša vremena u motelu El Royale” i drugim sjajnim filmovima, no vidi se da se od ovog projekta dislocirala i da pokazuje razinu energiju za koju bi i Ben Affleck rekao da je premala.

Kao i „Morbius”, jedini razlog zašto se o ovom filmu toliko priča da je čak postao tema na 96. dodjeli nagrada Oscar jest taj da je film toliko loš da je došao kao budali šamar, odnosno postao hrana za meme-makere. Od famozne rečenice „On je bio s mojom majkom u amazonskoj džungli dok je istraživala pauke” do urnebesno lošeg sinkroniziranja zlikovčevih rečenica (usta mu se ne miču dok govori!), svaki dio filma postao je internetski fenomen.

Barbieheimer je postao ljudima omiljen zbog toga što su oba filma na svoj način više-manje dobro napravljeni („Barbie” je osrednja dok je „Oppenheimer” izvrstan). Podigli su zaradu na kino-blagajnama te na nekoliko mjeseci ujedinili često razjedinjeni filmski svijet. S druge strane „Madame Web” i „Morbius” primjeri su filmova koji su internetsku javnost ujedinili u jednom – toliko su loši da ih moraš pogledati!

Kao što smo i mi u svojoj mladosti gledali neke filmove za koje smo znali da su loši, ali nismo mogli odlijepiti oči od njih, koliko god nas pekle, tako će i generacije poslije nas s neskrivenim osjećajem prijezira, ali i zabave gledati ova dva filma.

Ostaviti svoj trag u filmskoj povijesti koja seže od braće Lumière nije lako, no „Madame Web” je to uspjelo.

Opomene pred otkaz izostale

„Za šišmiše je to fatalno, a za ljude smrtonosno”, ponosno su pisali vješti scenaristi „Morbiusa”, Matt Sazama i Burk Sharpless (not the *sharpest* tool in the shed). I dok je to rečenica koja bi mogla proći samo kod ZAZ-a (scenaristički tim koji je radio brojne parodije kao što su „Ima li pilota u avionu?”, „Goli pištolj”, „Pravi frajeri!” i druge), svi ostali bi morali dobiti opomenu pred otkaz za takvo što.

Iako je iza njih nekoliko tako loše napisanih filmova, koji su ukupno zaradili puno, puno manje od svojih budžeta („Posljednji lovac na vještice”, „Bogovi Egipta”, „Power Rangers” i „Drakula: Neispričana priča”), dvojac Sazama-Sharpless dobio je novi zadatak na kojem su se poslovično iskazali. Veselimo se svakom dobrom trashu i volimo ljude koji zarađuju na tuđoj gluposti tako da se usrdno nadam da će ovaj scenaristički ekvivalent Patu i Matu dobiti što više poslova na pisanju filmova.

Kao što je „Od scenarista i redatelja Christophera Nolana” postalo oznaka kvalitete, tako bi se svaki njihov film mogao reklamirati riječima „Od scenarista ‘Morbiusa’ i ‘Madame Web’” kako bi ih šira publika mogla izbjegavati u širokom luku. A sad, gdje da počnemo s novim žvrljotinama starih žvrljatora?

Ljudi-pauci dolaze

U ovom filmu imamo uvodnu scenu u kojoj ljudi-pauci, koji žive u džunglama Južne Amerike i govore savršeni engleski, spašavaju majku i dijete koje potom šalju, valjda, FedExom u Veliku Jabuku. Imamo usiljeni humor u svakoj iole ozbiljnoj sceni na kojem bi čak i autori sitcoma koji koriste traku za smijanje kolutali očima.

Tu je zlikovac koji se zove Ezekiel Sims i uopće nema pošteno zlikovačko ime (daj mi nešto prijeteće poput Megatron, Darth Vader, Lord Voldemort, a ne ekvivalent Eugena Šimića), ali i Cassie Webb koja ima moć predviđanja budućih događaja pa tako nastoji spriječiti nesreću i zapravo ju svojim radnjama skrivi. Tri djevojke bi trebale ubiti Simsa pa ih on želi spriječiti tako što će ih ujediniti (?!), ali nemojmo ni zažmiriti na bezočno (ne)prikriveno oglašavanje (Calvin Klein i Pepsi) i susramlje od soundtracka… Film je to koji prisebni ljudi mogu gledati jedino ako nisu prisebni, odnosno ako su pijani.

Ne kažemo da se morate napiti da biste pogledali ovaj film, no nije ni da to ne kažemo (ovaj dio nije pod sponzorstvom pivovare u kojoj imamo dionice!).

Osim Johnson, u „Madame Web” glume Tahar Rahim (glumac oskarovskog kalibra sveden na ispraznog zlikovca dubiozne motivacije), Sidney „Svijet je poludio za mnom zbog mog izgleda” Sweeney, Adam Scott (koji nas je oduševio u „Parkovi i zabava”, a koji je ovdje jedina svijetla točka filma), Isabela Merced (koju ćemo uskoro gledati kao Hawkgirl u filmu „Superman” i kojoj je ovo samo odskočna daska prema boljoj budućnosti), Mike Epps (koji pokazuje da je promašio karijeru stand-up komičara jer mu je komički tajming užasan) i neki drugi ljudi.

I za kraj, ovaj film možete pronaći na svakom boljem odlagalištu otpada! Navali, narode!