Majstor lirske apstrakcije na izložbi u Modernoj galeriji
U okviru ciklusa Slikarske retrospektive Moderne galerije u tijeku je kritička retrospektiva slikarskog opusa Dalibora Jelavića u Modernoj galeriji u Zagrebu. Predstavljeno je više od stotinu ulja i enkaustika na platnu i crteža nastalih u razdoblju od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća do danas. Jelavić se tijekom umjetničkog formiranja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1973.-1977.) bavio asamblažem, što je na izložbi predstavljeno u radovima kao što su Hommage à Alan Davie i Hommage à Joseph Beuys. Zanimala ga je tadašnja praksa „proširenih medija“, odnosno konceptualna umjetnost i fenomeni poput Nove umjetničke prakse koji su obuzeli sedamdesete. U tom kontekstu zanimljive su Crna slika i Bijela slika, koje su zapravo monokromna platna, ispunjena crnim saharskim i bijelim mramornim pijeskom. Ona se, ovisno o vašem položaju i kretanju pred platnom, lagano i gotovo hipnotizirajuće svjetlucaju.
Nakon sedamdesetih, u osamdesetima se Jelavićev umjetnički fokus vraća na bavljenje slikarstvom. Tonko Maroević u predgovoru izložbe ističe kako njegovo slikarstvo tog razdoblja karakterizira užitak u slikanju i prepuštanje slobodi i mašti te dodaje kako se u našoj sredini u ranom slikarstvu Jelavić mogao osloniti na iskustva Ede Murtića i Ive Šebalja, a u europskom kontekstu nadovezati na primjere Miróa, Alechinskog i neoekspresionističku grupaciju COBRA. Slikarske odlike ovog razdoblja, ali i začetka Jelavićeva rukopisa koji će razvijati u budućnosti, možda su najbolje vidljive u najreprezentativnijem primjeru Universal picture (Hommage à D. Attenborought) iz 1984. godine. Čudna bića sa životinjskim karakteristikama nastanjuju nedefiniran prostor koji je naglašen žarkim kolorizmom i pokazuje svojevrsnu autorovu ekspresionističku viziju. Potrebno je naglasiti kako Maroevićevi dijelovi teksta odlično prate postav izložbe i pružaju vrlo korisne smjernice za razumijevanje Jelavićevih slikarskih faza.
Devedesetih godina autorov se potez kista još više oslobađa i začudna bića se rasplinjuju u apstraktne oblike i površine žarkih boja. Zanimljiva je slikarska tehnika enkaustike na platnu (Crocodail, 1995. i Svirač, 1995.) u kojoj se boje vežu voskom i postavljaju se najčešće metalnim štapićem na podlogu (u ovom slučaju na platno), što objašnjava reljefnost platna i nakupine boja koje su grube i protežu se platnom. Upravo ta reljefnost i nanos boje koja zadobiva pomalo kiparsku kvalitetu može podsjetiti na Jelavićevo bavljenje tehnikom asamblaža u počecima na Akademiji. Novije razdoblje Jelavićeva slikarstva uključuje dva velika ciklusa slika: Svemirski teatar (The Space Theatre, 1997.-2002.) i Veliki Prasak (Big Bang), u kojima u tehnici ulja i enkaustike radi u domeni ekspresivne apstrakcije.
U ciklusu Svemirski teatar autor raskida s tradicionalnim priborom poput slikarskog kista i izražava se unošenjem pigmenta pomoću lopatice, krpice i spužvice. U središnjoj ovalnoj prostoriji na katu Moderne galerije nalazi se 6 kompozicija koje se vizualno izmjenjuju s danjim svjetlom koje se nazire kroz prozore i tako čine zanimljivu igru stvarne i kolorističke svjetlosti kojom isijavaju platna. Ovdje vam je potreban trenutak da se osvrnete oko sebe i nakratko zaustavite u jednoj točki simuliranog svemirskog prostranstva u slikama.
Još jedna pohvala za postav izložbe i kontekstualizaciju umjetnikova stvaralaštva, koju potpisuju akademik Tonko Maroević i viši kustos Moderne galerije Željko Marciuš, zbog stvaranja posebno zanimljive dinamike kretanja u ostatku galerijskog prostora. Nakon prolaska središnjim ovalnim dijelom, niz idućih prostorija vizualno završava u jednoj točki u obliku križa u krajnjoj prostoriji, tako da vam se čini kao hodate prema oltaru i nalazite se u prostoru gotovo sakralnog karaktera, okruženi naelektriziranim apstrakcijama koje pršte bojom i energijom. Kada se približite točki koja vas vuče, odjednom ste pred platnom križnog oblika naziva Rog izobilja/Crucifix (2016.) koja je zapravo i logična završna točka kojom se poentira Jelavićevo stvaralaštvo.
Ova izložba odlično sažima četrdesetak godina Jelavićeve umjetničke djelatnosti u Hrvatskoj i omogućuje posjetitelju vrlo jasan pregled kontinuiteta u njegovu radu. Jedan od nastavnika na Akademiji, v.as.dr.sc. Enes Quien naglašava kako su Vatroslav Kuliš i Dalibor Jelavić najkvalitetniji slikari generacije koja je nastavila tradiciju lirske apstrakcije u Hrvatskoj, što ga uvrštava u najznačajnije predstavnike hrvatskog suvremenog slikarstva. Izložba je otvorena do 29. svibnja i opsežan katalog bit će publiciran u suradnji s Galerijom Kula iz Splita gdje će izložba biti reprizirana tijekom jeseni.