Istaknuto
14.08.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u rubrici Nova glazba donosimo domaće glazbene novitete za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

05.08.2019.

Vrijeme čitanja: 6 minute FILMSKI VREMEPLOV: Vrijeme je da upoznate francuski novi val (nouvelle vague) i saznate zašto i kako je oduševio filmofile i ljubitelje francuske kulture.

Film

Moderni klasik i portret monstruoznog društva (“American Psycho”, M. Harron)

11.01.2019. Dunja IvezićFoto: cineasc.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Godine 2000., kada filmska fascinacija poremećajima osobnosti, kao ni motiv serijskog ubojice, nije novitet logično je da američki psiho mora biti mlad, uspješan i moderan čovjek koji se kreće u novonastalim okolnostima poslovnih, medijskih i modnih brendova. American Psycho (2000.) je američko-kanadska adaptacija istoimenog kontroverznog best sellera Breta Eastona Ellisa iz 1991. godine snimljena u režiji Mary Harron, a žanrovski odgovara satiričnom psihološkom trileru s elementima horora i slashera. Autor je u nekoliko prilika roman nazvao ”nefilmičnim” budući da filmski medij zahtijeva odgovore koje gledatelji nisu nužno dobili.

Apstrakcija osobnosti

U središtu je radnje Patrick Bateman u čijoj je ulozi briljirao Christian Bale. Referirajući se kasnije na samu ulogu, Bale je kao temeljnu inspiraciju naveo gostovanje Toma Cruisea u Late Show with David Letterman opisujući njegovu intenzivnu ljubaznost i pogled iza kojeg nije bilo apsolutno ničega. American Psycho već u uvodnim scenama postavlja temelje problematike vlastite priče, one psihološke i one socijalne. Patrick Bateman pripada privilegiranom i uspješnom kolektivu mladih poslovnjaka čiji se životi vrte oko sitničavih luksuza i okolnostima u kojima se društveni položaj osvaja rezervacijama u skupim restoranima i odijelima koja potpisuju kuće visoke mode.

Sekvenca u noćnom klubu kojim odjekuje New Order sugerira činjenicu da je Patrick Bateman protagonist, odnosno antagonist, kojeg je publika u stanju potpuno prezirati zanemarujući činjenicu da je prikazani filmski svijet upravo odraz njegove subjektivnosti. Taj je svijet hiperrealistično zrcalo koje se opire objektivnoj stvarnosti, a manifestira se u narcisoidnom poremećaju ega, opsesivno-kompulzivnim navikama i strogo diktiranim rutinama – poput precizno i detaljno opisane jutarnje rutine u kojoj se proizvodi muške kozmetike redaju kao na pokretnoj traci, a sve u službi njegovanja fizičke maske koja stvara iluziju i ideju osobnosti.

American Psycho

Foto: cineasc.tumblr.com

 „It’s hip to be square“

Scena u kojoj skupina muškaraca uspoređuje svoje posjetnice te raspravlja o tipovima teksta, debljini i kvaliteti papira te završnoj obradi odjekuje rivalstvom i zavišću te odaje društvenu i seksualnu nesigurnost koja se nadoknađuje materijalnim dobrima. U nizu se takvih okolnosti koje su bile okidačem Batemanovog bijesa ističe motiv kupovanja društvenog položaja, premda je apsurdno da on nestane u trenutku kada njegov nositelj napusti prostoriju. Cilj je bio prikazivanje yuppie kulture, mentaliteta poslovne mase u svjetskoj metropoli, u satiričnom svjetlu u kakvom ju je i objektivno promatrati.

American Psycho spaja konzumerizam, materijalizam i jezik medija kojima pokriva komplekse manje vrijednosti, a Patrick Bateman utjelovljuje ispraznost ovakvih društvenih konvencija. Ipak, njegov je lik kompleksan i slojevit, neovisno smatramo li ga donekle dopadljivim ili vrijednim prijezira i svake osude. On je vrhunski poznavatelj popularne kulture i glazbe te posjeduje i očito natprosječne intelektualne sposobnosti, a trenuci u kojima pokazuje volju za intelektualnom raspravom vezani su isključivo uz pomno odabrane bizarne načine manifestacije nasilja i sadizma. Patrick Bateman je spoj psihopatije, sociopatije, fetišizma i bolne sitničavosti. Ipak, konačna krivnja spada na društvenu strukturu budući da se Bateman neće previše razlikovati od svojih kolega koje će, kada ga slučajno presretnu dok preko pločnika za sobom povlači vreću s mrtvim tijelom do prtljažnika, zanimati koja modna kuća potpisuje samu vreću.

American Psycho

Foto: cineasc.tumblr.com

Yuppie culture i problem identiteta

American Psycho nije priča o nasilju ili ubojstvu budući da njegova problematika, osim u psihološke poremećaje, duboko seže i u one društvene. Naime, on je prvenstveno portret novonastalih društvenih okolnosti u ”dog-eat-dog” svijetu u kojem identiteti prelaze u anonimnost uniformiranog kolektiva, a imena postaju neprepoznatljiva i nevažna. Takvo društvo ne bilježi nedostatak, već nepostojanje komunikacije i zanimanja za ljude u vlastitoj okolini budući da, u svijetu u kojem se ljudi uopće ne slušaju, nema smisla govoriti o nedostatku razumijevanja. Naime, Bateman u više navrata priznaje svoju mahnitost i homicidalne impulse koje nitko niti ne registrira, neovisno radi li se o njegovoj zaručnici, odvjetniku ili ljudima koji se slučajno pronađu u njegovu društvu, što u svom apsurdu prelazi u ironiju i humor.

Pomalo je apsurdna činjenica da je nekolicina filmske publike Batemenova djela dovela u pitanje, a čitavu radnju svela na razinu sna ili je, pak, pripisala nizu njegovih psiholoških smetnji. Premda je, u pravilu, razumijevanje filmskog medija subjektivno, redateljica je ove interpretacije proglasila vlastitom pogreškom ističući činjenicu da je Patrick Bateman neupitno odgovoran za počinjena ubojstva. Naime, uzmemo li u obzir sveprisutan motiv sebičnosti u čijim su okvirima ljudi isključivo promatrači tuđeg uspjeha i prestiža, a njihova je osobnost gotovo nepoznata točka u masi, potpuno je jasno da Batemanov odvjetnik njegovu ”navodnu” žrtvu s lakoćom zamijenio s drugim ”muškarcem u odijelu”. Ipak, neovisno o interpretaciji samog nasilja, krajnji je cilj bio upravo portret društvenih okolnosti koje pokreću zupčanici zavisti, pohlepe, sebičnosti i borbe za društvenim prestižem, a u kojima se tišina ispunjava ispraznošću i besmislom.

(Visited 317 times, 5 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.667 out of 5)

Komentari