NOVINE: Vrhunac kinematografije prati dno morala
Hrvatska serija Novine nedavnim je finalom treće sezone čini se privela kraju i serijal. Ovaj uspješni komad pod redateljskom palicom Dalibora Matanića privukao je publiku, i domaću i stranu, što je evidentno streamanjem na Netflixu. Osobno sam za seriju čula tek prije koji tjedan, i srećom, jer sam je zato uspjela pogledati bez nepotrebnog presjecanja osobnog gledateljskog iskustva. U početku sam bila slabo zaintrigirana, dapače, kroz prvih nekoliko epizoda sam se provlačila na silu. Zapravo sam htjela samu sebe iznenaditi nekim hrvatskim komadom i izbiti se iz mainstreama američke produkcije. Ubrzo sam to i uspjela, a što se više serija privodila kraju, sve sam je brže upijala.
Što me u ovoj seriji zalijepilo za ekran?
Privlačnih faktora je nekoliko. Prvi je neosporno kvalitetna glumačka postava, uz samo nekolicinu lica koja bih možda zamijenila drugima zbog neuvjerljive glume. Gotovo svako poznato lice naše kazališne i filmske scene imalo je pojavnu ili glavnu ulogu u ovoj seriji. Dapače, iz sezone u sezonu bivalo ih je sve više, pretpostavljam zbog popularnosti serije i potencijalno većeg budžeta. Osobno velika šteta su mi pojavljivanje Krešimira Mikića i Dražena Čučeka tek u trećoj sezoni i tek u nekolicini epizoda. Iako su nosili vrlo važne uloge za radnju, svakako su imali premalo pojavljivanja na ekranu. Od tih lica očekivala bih puno važniju ulogu s obzirom koliko su se kvalitetnima pokazali u svakom djelu koje sam pratila dosad, a i koliko svakako savršeno potkrepljuju baš ovaj žanr. No, svakako, i ovo malo što su imali je holivudski zabljesnulo. O ostalima da ne dužim, jer su me gotovo svi zaintrigirali, ako ne i ugodno iznenadili.
Drugi aspekt, komplementaran prethodnom, svakako je režija, te konkretno umjetnički kadrovi koji se provlače kroz kompleksnu fabulu. Većina serija s ovako zamršenim scenarijem najčešće ne traži neku veću umjetničku vrijednost osim kvalitetne glazbene pratnje i uvodne špice. No, Novine donose kadrove i rezove koji su veliko osvježenje, tempirani taman u onolikoj količini da zagolicaju gledatelja, bez da kompletno preuzmu priču i postanu indie komadom. Igre kutevima, obrnuta slika, brzi pomaci i značajno postupno odstupanje od lika samo su neki od njih, svaki toliko moćan da poželiš više toga, jer razbija dobro nam poznatu monotoniju i gura nas iz neke sive zone. Takvo nešto se rijetko vidi na stranim ‘pozornicama’.
Likovi bez konzistencije
Mana koju bih izdvojila nedovršenost su nekih odnosa. Krajem jedne i početkom druge sezone, međuljudski odnosi likova su se mijenjali, bez konkretne potkrijepljenosti, a svakako i bez neke vrijednosti za priču. Sam odnos, primjerice, Vanje i Marija Karduma (Sandra Lončarić i Aleksandar Cvjetković) iz druge sezone i ponovno pronađene ljubavi u trećoj se sezoni pretvori u donekle neobjašnjivu aferu, a ljubavni žar koji se palio kroz cijelu sezonu uništen je jednom scenom iduće epizode. Iako se u seriji zapravo želi poslati jedna očita poruka – ništa nije stabilno/ne vjeruj nikome – ovakvi otvoreni završeci zapravo narušavaju kvalitetnu koncepciju koja se pokušava uspostaviti kod nekih drugih priča. Drugim riječima, Novine same sebi pokazuju kako dobro i kako loše napisati odnos između dvoje ljudi.
Koja je pouka ovog serijala?
Novine su u trećoj sezoni bez konkretnijeg fokusa, odnosno dviju strana borbe koje su obilježile prethodne dvije sezone (tabor Krsnik-Tomašević u drugoj, odnosno Kardum-Tomašević u prvoj sezoni). U igri je mnogo igrača koji se mogu podijeliti barem na tri politička ugla. No, jedina konzistencija u ovoj priči bila je i ostala – novac i moć. U antiklimatičkoj zadnjoj epizodi, s nezadovoljavajućim krajevima za neke likove, jedina svijetla točka ostaje pretposljednja scena. Jedini lik koji nosi određenu moralnu vertikalu (odnosno, meni konkretnije, jedini lik sa čijim sam se mišljenjem svaki put složila tijekom radnje) skončava priču ubojstvom. Pokazujući da ni moć ne znači puno ako imaš dovoljno jakog neprijatelja. Možda je ovakav kraj, bez puno spoilera, nešto na što nas je ova serija mogla i pripremiti cijelim putem. Blago razočaranje te kompletan kolaps kao posljedica neefikasne trodiobe vlasti, manjka neovisnosti novinarstva te biranje manjeg od dvaju zala u politici.
