One Million Bones Srebrenica: Mir se ne može graditi ako se ne ide na mjesta gdje se zločin desio

Stravični razmjeri genocida počinjenog u Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo, Somaliji i Burmi istaknuti su u umjetničkoj instalaciji One Million Bones 2013. godine u SAD-u. Milijun kostiju bilo je poredano ispred travnjaka vašingtonskog nacionalnog parka između memorijalnog centra Abraham Lincoln s jedne, i Kapitola s druge strane.

Dvanaest tona materijala odnosno 100 000 kostiju dopremljeno je u Srebrenicu gdje je dočekalo mlade volontere na svojevrsnu umjetničku akciju. Milijun kostiju/Obični heroji partnerski je projekt Centra za postkonfliktna instraživanja iz Bosne i Hercegovine i Umjetnosti revolucije iz USA nastao kao zajednički napor da se postavka keramičkih kostiju koja je 2013. godine bila postavljena u Washingtonu postavi za 20. godišnjicu srebreničkog genocida u Memorijalnom muzeju.

Naime, iako je etničko čišćenje 1990-ih vršeno u mnogim gradovima u Bosni i Hercegovini, sama Srebrenica postala je simbol svojevrsnog zla gdje je sistematski pogubljeno više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Srebreničku enklavu je 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo zaštićenom zonom, ali to nije pomoglo da Vojska Republike Srpske i paravojne formacije ne učine svirepe zločine i protjeraju na tisuće ljudi. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, Europski parlament i Ured visokog predstavnika za BIH, okarakterizirali su pokolj u Srebrenici kao genocid i time stavili točku na “i” svim pokušajima negiranja istoga.

Kako ističe Velma Šarić, direktorica Centra za postkonfliktna instraživanja (PCRC), cilj akcije je bio okupiti oko 100 mladih ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije i cijelog svijeta kako bismo zajedničkim naporima ukazali na strahote koje rat i genocid donosi. To je globalni projekt koji ima za cilj vizulno predstaviti razmjere genocida, ali i educirati mlade ljude o prevenciji u izgradnji mira i dijaloga. Odlučeno je da postavka zajedno s Memorijalnim muzejom srebreničkog genocida trajno ostane u Potočarima generacijama koje dolaze. Ona će objediniti i dokaze Haaškog tribunala, Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP), Državne komisije itd.

Umjetnička instalacija One Million Bones dio je petodnevnog multidisciplinarskog događaja za mlade koji se u Srebrenici održao od 8. do 12. srpnja, a koji je također uključivao i predavanja i panel diskusije na temu izgradnje mira, memorijalizacije i socijalne promjene.

Postavljanje instalacije održalo se 9. srpnja ispred Tvornice akumulatora u kojoj je sudjelovalo oko 100 volontera iz BIH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, SAD-a, UK-a, Nizozemske, Francuske, Kostarike, Slovenije itd. Gotovo 100 000 kostiju bilo je poredano nakon cjelodnevnog rada uz cirkulaciju raznih umjetnika, novinara i policajaca.

Na mjestu dešavanja našla se i Joanne Teasdale, multimedijalna umjetnica rodom iz Kanade, koja je svojom fotografijom bila dijelom i vašingtonske akcije.

– Bila sam jedna od fotografkinja projekta Milijun kostiju u Washingtonu i također sam prijateljica Naomi Natale, umjetnice čija je to ideja. Ona mi je rekla da šalje 100 000 kostiju u Bosnu i Hercegovinu u Centar za postkonfliktna istraživanja za komemoraciju u Srebrenicu i s obzirom da je znala da sam bila u Sarajevu radeći na svom projektu pitala me jesam li zainteresirana otići u Srebrenicu fotografirati polaganje kostiju. Primila sam puno poruka podrške ljudi iz Sjeverne Amerike i Europe o bitnosti obilježavanja 20 godina od masakra u Srebrenici i na ovakav, pomalo drugačiji način – ističe ona.

Teasdale navodi kako je njeno poznavanje domaće kulture ograničeno i nije bila sigurna u utjecaj same instalacije u bosanskohercegovačkom društvu, ali je razgovarajući s volonterima uočila da je njima to izrazito važno i da su duboko motivirani i inspirirani instalacijom. Isto smatra i Blerim Iseni, kamerman i montažer na Radio-televiziji Bujanovci, ističući poruku da nove generacije kroz ovakve akcije trebaju činiti ono što je izostalo onima prije nas.

Ipak, Agencija za koordinaciju policijskih tijela je uklonila keramičke kosti tako da smo sutradan dolaskom u Memorijalni centar naišli na prazan prostor i pokošenu travu. Iznenađenost sudionika projekta zbog uklonjenih kostiju nije nedostajala iako su se mnogi složili oko istih razloga.

“Pročitala sam izjavu organizatora koji je rekao da je instalacija koju smo mi postavili uklonjena čisto iz razloga jer smeta VIP gostima u prolazu. Smatram da je više razlog jer je ta instalacija moćno izgledala, da je pogađala srž i izazivala neku nelagodu te da se ne bi uzvanici i sama međunarodna zajednica osjećala nelagodno kad vide te silne kosti koje i simboliziraju kosti nađene u masovnim grobnicama u BIH“, izjavila je Asja iz Bosne i Hercegovine.

Vedran, također iz BIH, smatra da je nespremnost nadležnih organa za suradnju razočaravajuća.

“Neću da ulazim u to da li je netko imao odobrenje ili nije, ali zašto nas je policija tek nakon cjelodnevnog rada prekinula? Nemoguće da nitko nije primetio da mi nešto postavljamo jer to nismo postavljali 5 minuta.  Smatram da je problem u lošoj koordinisanosti vlasti s organizatorima projekta i predstavnicima izvršne vlasti u BIH. Možda je došlo do sukoba interesa“, smatra Sofija iz Srbije.

Od direktorice Šarić dobili smo službenu izjavu da je sama instalacija podržana od strane Općine Srebrenica i Memorijalnog muzeja žrtvama Srebrenice, a da je rečeno da je policija morala privremeno skloniti postavku jer je planom predvidjela trasu u blizini postavke za VIP ličnosti koje će prisustovati komemoraciji.

– Poštujući dženazu (pogreb), žrtve i preživjele genocida koji su bili i centralni dio razloga ostavljanja postavke mi smo odlučili da nikako i ni na koji način ne ugrožavamo primarni cilj komemoracije. Centar ima odličnu saradnju s Organizacionim odborom srebreničke komemoracije i želi da očuva te veze kako bismo zajednički radili na trajnoj instalaciji 100 000 kostiju kao svjedoka genocida za buduće generacije – ističe Šarić.

Teodora iz Srbije prvi put je kroz ovaj projekt imala priliku doći u Srebrenicu. Kaže da je svjesna da su ljudi koji rade u nevladinim organizacijama svakodnevno suočeni sa sabotažama.

– U tom smislu meni to ništa nije novo, ali sama činjenica da mi moramo nagađati da li je to bila provokacija ili je to dobronamjerni gest zbog same organizacije govori o tome koliko smo nezdravo društvo. Ja studiram Likovnu akademiju u Beogradu i smatram da ako se angažovana umjetnost ne može realizovati na jedan miran način onda smo u problemu i nema prostora uopće za njeno komentarisanje.

Ako promatramo projekt Milijun kostiju kroz prizmu umjetničke prakse koja tematizira i propituje društvene situacije i odnose koji se javljaju unutar nje, onda možemo reći da je postigao svoju svrhu. Rađeno na volonterskoj bazi uz prisustvo svjetskih medija čak i bez velike donatorske podrške poslao je poruku univerzalnosti. Ovakvi projekti su važni jer povezuju mlade ljude da zajednički djeluju i rade na prevenciji zločina i genocida, kako u regiji tako i u trenutnim mjestima gdje se zločini dešavaju, poput Sirije ili Ukrajine. Također, povezuju mlade ljudi da dok rade na postavci zajednički stvaraju vezu između sebe i drugih s ciljem zajedničkog djelovanja i aktivizma u budućnosti.

– Ova instalacija je po prvi puta u novijoj bosanskohercegovačkoj historiji uključila preko 100 mladih ljudi iz 22 zemlje svijeta da učestvuju u petodnevnim aktivnostima i komemoraciji srebreničkih žrtava. Oni su stvarali noviju i bolju historiju i poslali poruku „prestanimo poricati genocid“. Centar za postkonfliktna istraživanja je ponosan na ono što smo uradili u Srebrenici jer se mir ne može graditi ako se ne ide na mjesta gdje se zločin desio. Također smo ekonomski barem malo podržali opštinu jer smo novac koji je otišao za projekt ostavili u Srebrenici, a ne u Sarajevu ili nekim drugim gradovima BIH – zaključila je Šarić.

Upravo je time i odgovorila na pitanje zašto instalacija nije postavljena na mjesto gdje će ju politički akteri i stanovnici BIH gledati na svakodnevnoj bazi kao kritiku cjelokupnog društva kako se desilo s instalacijom u Washingtonu. Ipak, realizacija stalne umjetničke postavke je naredna faza projekta gdje će se kroz javni poziv raditi sa arhitektima i kustosima koji imaju iskustva u sličnim postavkama u muzejima diljem svijeta uključujući Holocaust Memorial Museum u Washingtonu i Imperial War Museums u Londonu od kojih će organizatori tražiti ekspertizu i pomoć.

U međuvremenu, u Zagrebu u Klovićevim dvorima, otvorena je izložba „Srebrenica“ Tima Lovelessa u povodu 20. obljetnice stradanja više od 8000 srebreničkih muškaraca i dječaka Bošnjaka u suradnji s Centrom za tranzicijsku pravdu Pula – SENSE i Documentom – Centrom za suočavanje s prošlošću.

Zločini koji su u srpnju 1995. godine počinjeni u Srebrenici bili su predmet devet suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Prateći ta suđenja i izvještavajući o tome što je rečeno i viđeno u sudnicama, SENSE je prikupio obimnu dokumentaciju: tisuće sati snimaka svjedočenja preživjelih, očevidaca i počinilaca zločina, dokumentarne snimke, fotografije mjesta zločina i zračne snimke, vojne dokumente zaplijenjene u štabovima jedinica koje su u srpnju 1995. Sudjelovale u napadu na zaštićenu zonu.

U želji da tu živu povijesnu građu vrati tamo gdje pripada, SENSE je u suradnji s Memorijalnim centrom u Potočarima osnovao Dokumentacioni centar Srebrenica. Cilj Centra je da, uz pomoć iskaza svjedoka i dokaza izvedenih na suđenjima, prikaže kako su događaji iz srpnja 1995. Istraženi, rekonstruirani i procesuirani na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.

Srebrenička kronika se u Dokumentacionom centru predstavlja na dva nivoa. Prvi je multiekranska projekcija kronologije događaja iz srpnja 1995. godine praćena s osam video-prezentacija ključnih segmenata „srebreničke priče“, od svjedočenja preživjelih iz masovnih egzekucija do sudskog epiloga.

Na drugom nivou nalazit će se „Srebrenička kolekcija“ baze podataka Dokumentacionog centra s više od tisuću sati snimaka kompletnih iskaza preživjelih sa stratišta, forenzičkih eksperata, članova porodica žrtava, istražitelja uz obilje vojnih dokumenata, mapa i fotografija mjesta zločina.

Izložba Tima Lovelessa otvorena je 10. srpnja i predstavlja svjetsku premijeru dosad još neviđenih fotografija. Kako piše Documenta, Loveless je s istražiteljskim timom Haaškog suda fotografirao iskapanje masovnih grobnica oko Srebrenice dok su prikupljali dokaze za suđenja na Haaškom sudu. Jedini je koji je snimao ono što su istražitelji otkrili. Potresne fotografije prikazuju tijela onakva kako su zatečena u masovnim grobnicama, u grču, s neizgovorenim krikom užasa.

Za popratni tekst bila je zadužena fotografkinja Sandra Vitaljić koja je rečenicom objedinila izložbu koja, uz fotografije, sadrži i audiovizualnu dokumentaciju koju je za vrijeme više od dva desetljeća rada Haaškoga suda prikupila novinska agencija Sense: „Ali ne stavljaju krvnici poveze na oči svojih žrtava zato da bi olakšali njima, nego sebi“.

Izložba je dio ciklusa “Snapshot/Brzo okidanje” u Galeriji Klovićevi dvori i trajat će do 26. srpnja.