Istaknuto
15.04.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Poslao sam nekoliko bendova upit jesu li spremni platiti mi 50 kuna za iskrenu recenziju. Čekam ponude. Čini se da nije samo jeziku svejedno.

14.04.2021.

Vrijeme čitanja: 3 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Izvedbene umjetnosti

“Pacijent doktora Freuda”: Zadiranje u nesvjesno

08.04.2021. Goran TerzićFoto: teatar-gavran.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Putujemo područjem nesvjesnoga. Mračno je, strašno, neizvjesno. Djeluje uznemirujuće. Opasnost u najavi. Misli, sjećanja, porivi… Sklizak teren. Tragovi represije, potiskivanja, nejasni obrisi. Nedokučive riječi na zidovima uma. Tuneli negativnog iskustva. Olakšavajuća je činjenica da podsvjesno ipak ostaje zaključano negdje duboko u nama. Previše je to mržnje od koje bismo morali strepiti kada bi postojala mogućnost njezina lakog isplovljavanja u javu. Cijela je ta psihoanaliza pomalo zastrašujuća. Pogotovo most. Most kao poveznica, sredstvo prelaska iz nesvjesnoga u svjesno. Krivac. Izdajnik.

S Teatrom Gavran u analizu nesvjesnoga

Nacizam. Hitler. Holokaust. Logori. Shizofrenija. Pokolj. Rat. Bolest. I tako dalje… Neiscrpna horor priča temeljena na stvarnom događaju. Javno spaljene Freudove knjige… Tu ćemo zastati i vratiti se nekih dvadesetak godina unatrag. Kao vremeplov poslužit će nam Teatar Gavran i groteskni komad „Pacijent doktora Freuda“. Sigmund Freud radi na tumačenju snova, opčinjen je nesvjesnim i istražuje metode kojima bi ušao, a zatim i analizirao taj mračni svijet. Jedan je od načina kopanja po nesvjesnom hipnoza. A tko je pacijent? Pa da, Adolf Hitler. Njegov je problem… Oh, pardon… On nema problema, već je problem njegove zaručnice seksualna komunikacija. Kako je to jedno od područja Freudova (Peđa Gvozdić) zanimanja, zaručnica Christine (Katarina Baban/Ana-Marija Percaić) i Adolf (Jakov Gavran) postaju njegovi pacijenti.

Foto: teatar-gavran.hr

Koncepcija je u najmanju ruku zanimljiva. Nedostaje malo akcije, nekog začina koji će izazvati ‘wow’ efekt, nešto pamtljivo i originalno što će odskakati od sličnih kazališnih komada. No, ponekad je ta nedorečenost dobar temelj za stvaranje vlastitog mišljenja, ostavlja prostor mašti pa dobra ideja djela na neki način nadomješta nedostatak bombastičnog vrhunca. Plus za kombinaciju smeđe, bež i bijele boje u izradi scenografije. Te nenapadne, a dominantne boje koje plijene bez puno drečavosti uvijek se dobro uklope u sadržaj bilo čega. Prostrana scena, princip „manje je više“ u dekoraciji ambijenta i promišljen raspored funkcionalnih elemenata pažnju cijelo vrijeme usmjeravaju na centar zbivanja, što gledatelju omogućuju da se lakše koncentrira na glumu i poruku.

Djetinjstvo – uzrok problema u intimnim odnosima

Miro Gavran realno prikazuje lik Hitlera. Hipnoza je prijeloman trenutak u kojemu Freud spoznaje ono što je danas općepoznato, a to je Hitlerova energija ida. Taj divlji, animalni prostor narcisoidne i impulzivne prirode rezultat je iracionalnih stavova poteklih iz problematičnog djetinjstva, neshvaćenosti, a samim time i želje za dokazivanjem što je eskaliralo tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema tome, Hitler kao da nije odrastao. Odnosno, vodi se dječjom silinom, frustriran je te svoje mane projicira na druge pripisujući im vlastitu problematičnost. U ovom slučaju, žrtva je Christine – utjelovljenje romantike, erotike i putenosti.

Foto: teatar-gavran.hr

Postoje razne teorije koje zastupaju oprečna mišljenja po pitanje Hitlerove seksualne orijentacije, no nije važno na koga je usmjeren spolni nagon, već je važan pokretač, tj. ljubav. Ili bar emocija koju bi mogli poistovjetiti s pasioniranošću i privlačnošću. Pacijenta doktora Freuda taj je nedostatak smjestio u okvir impotentnog ili aseksualnog lika, čija nesposobnost za razvijanje, a time i pokazivanje romantike i strasti dovode to sloma svakog intimnog odnosa. On je sposoban voljeti samo sebe, iako se ni ta opsjednutost sobom i vlastitim idealima ne bi mogla svrstati pod kategoriju ljubavi.

Formiranje ličnosti – refleksija iskustva

Ova predstava na komičan način postavlja tabu temu problema u seksualnoj komunikaciji kao ishodište unutarnjih procesa, odnosno psihe. Mješavina je pogrešnih startnih pozicija u rješavanju problema, kočnica ponosa, nagona i odupiranja, istine i zamagljivanja činjenica. Naglašava važnost i utjecaj razvojnih procesa na formiranje ličnosti te razotkriva potisnuto iskustvo. Svojevrsna je podvojenost između pravila, tehničke, hladne postavke identiteta i spontanog, slobodnog djelovanja bez stroge kontrole. Zanimljiva scenska i glumačka rješenja donose poentu u kojoj je pojedinac tvorevina više sila s kojima se susreće od rođenja do zrelosti kada reflektira sve čime je i kako bio tretiran, potencirajući mržnju kao dominantno sredstvo od djetinjstva onemogućenog trenutka poštovanja i podrške.

(Visited 105 times, 21 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.750 out of 5)

Komentari