Istaknuto
23.09.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Uz strane preporuke za slušanje, Nova glazba i ovog tjedna donosi devet novih domaćih i regionalnih glazbenih noviteta u borbi za singl tjedna.

14.09.2020.

Vrijeme čitanja: 7 minute Koliko vam je dobar bio godišnji na skali od 1 do 'Ziherung od svibnja izlazi u rujnu'?

Intervju

pocket palma: “Pohvala inozemnih glazbenika bolja je od bilo kakvih Porina”

28.02.2020. Vedran GrizbaherFoto: Press
Vrijeme čitanja: 7 minute

Povodom koncerta pocket palme ove subote 29. veljače u Tvornici, gdje će nam predstaviti svoj album “Godišnji”, odlučili smo ih izrešetati pitanjima te saznati zašto bismo radije večer trebali provesti s njima nego uz izbor hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije.

Njihov album izdan na 4 medija među kojima je i revitalizirana kaseta za sve one koji još uvijek imaju klasične linije na kojima su se često i mogli čuti zvuci koji su i njih inspirirali. Prije nego što izvučete stare šarene trenirke i uskočite u najudobniju plesnu obuću, pročitajte što Luka i Anja imaju za reći.

Kako je Side Project odlučio propričati hrvatski i postati pocket palma? Često kažu da je teško pisati na hrvatskom i da sve ljepše zvuči na engleskom. Vi ste učinili upravo suprotan korak, možete li nam malo to pojasniti?

Luka: Oduvijek nam je bilo lakše pisati na engleskom jer smo većinski slušali stranu glazbu na engleskom, ali to da sve ljepše zvuči na engleskom je zabluda. Mislili smo to dok smo bili mlađi, ali slušajući domaću i regionalnu glazbu i iz osamdesetih i noviju glazbu, shvatili smo da smo u krivu.

Anja: Sad nam je čak i lakše pisati na hrvatskom kad smo se već navikli. O nekim temama je lakše pisati na engleskom, ali o nekima je lakše na hrvatskom. Osim toga ova kombinacija synthwavea i hrvatskog je pun pogodak, ljudima se to jako sviđa, a tekstovi na hrvatskom jednostavno lakše dopiru do publike bez obzira na to što svi danas znaju i razumiju engleski. Ipak nam je sad hrvatski neki comfort zone. Odmah kad smo izbacili prve stvari na hrvatskom shvatili smo da bolje prolaze nego pjesme na engleskom. Ali to ne isključuje činjenicu da ćemo se možda u jednom trenu i vratiti na engleski. Jezik stvarno nije bitan, tekst si uvijek možeš prevesti, ako baš želiš, s bilo kojeg jezika, bitna je glazba i sentiment kojeg želiš prenijeti ljudima. Zato i mi sami više od strane glazbe ne slušamo samo glazbu na engleskom već i na turskom, francuskom, korejskom, nebitno.

Hoće li Side Project uskoro uskrsnuti ili ostaje doslovno side project?

Anja: Side Project je na pauzi, nije u potpunosti ugašen jer i to je naša beba.

Luka: Naša inspiracija je dosta nepredvidljiva i ako nam možda dođe da nastavimo s cijelim Side Project konceptom, to će se i dogoditi. Stvarno ne razmišljamo previše o tome već radimo ono što nam se radi. Tko zna, možda nam baš za koji mjesec dođe da opet radimo na Side Projectu, a možda se to dogodi za koju godinu. A možda i nikad. U ovom trenutku se jednostavno ugodnije osjećamo uz pocket palmu.

Na Valentinovo je izašao novi singl sa spotom koji nas vremeplovom vraća u 80-e. Kako je bilo na snimanju spota za Kako izgleda kraj?

Anja: Na snimanju je bilo jako zabavno, možda je to čak bilo jedno od najzabavnijih snimanja spota koje smo imali do sad. Ekipa koja nam je došla pomoći je bila genijalna. Bilo je jako puno smijeha i zabave.

Luka: Philatz i Renata Lučić stvarno znaju što rade, a i sami su blesavi kao Anja i ja. Kad se to spoji stvarno nastane tulum. Surađujemo s njima već godinama, a čak i na snimanjima ozbiljnijih spotova bilo je jako smiješno i zabavno. Uvijek nam je ugodno raditi s njima.

Kako ste proveli subotu iza Valentinova?

Luka: Radno.

Anja: Na snimanjima i na poslu, više nemamo vremena za prekide na subotu nakon Valentinova.

Na tren zamislite da ste Jacques pa nam kratko prokomentirajte nominacije za Porin? Bez lažne skromnosti, smatrate li da ste ipak zaslužili biti spomenuti u jednoj od kategorija?

Luka: Već danima se sprdamo s nominacijama za Porin kao i svake godine. Ovaj put je ipak  nekako posebnije jer je gospodin Žakues sve zapaprio i dao nam još više razloga da se smijemo. Na Instagram smo objavljivali stvari vezano za Porin i nekolicina ljudi nam se javljala s pitanjima „Zar vam je stvarno to toliko bitno?“, ali smo zaboravili da ljudi još možda ne shvaćaju da smo i Anja i ja dosta neozbiljni što se toga tiče. Bilo bi lijepo dobiti priznanje za naš rad, ali Porin to u suštini nije. Jedne godine, kad među nominiranima budu svi oni koji stvarno zaslužuju biti nominirani, onda ćemo htjeti biti i mi. Sad trenutno ta nagrada jednostavno nema previše smisla.

Anja: Jako nam je drago zbog kolega Porto Morto, J.R. Augusta i Chui, stvarno je uvijek lijepo vidjeti ljude koji se možda od strane većine publike smatraju ”underground” izvođačima, a definitivno zaslužuju biti prepoznati. Međutim, ako Porin nastavi u ovom tonu, imamo osjećaj da ćemo 2027. biti nominirani za najbolju klapu ili nešto slično. Sve dok nagrade u Hrvatskoj ne dođu k sebi, nemamo baš potrebu biti nominirani.

Standard se u Hrvatskoj godinama ne mijenja i nikad neće doći na svjetsku razinu dok se uprava ne promijeni. Uprava koja ne zna da postoji hip hop i rap kao žanr pa sve to baca u rubriku ”klupske glazbe” što je totalno suludo, uprava koja generalno ne zna koje izvođače smjestiti u alternativu, a koje u rock. Uprava koja uporno gura Opću Opasnost i neke druge albume s kojih nitko kog znamo u posljednjih godinu dana nije čuo ni jednu pjesmu. Nikoga ne želimo diskreditirati, sve su to glazbenici koji očito imaju publiku i koje kritičari cijene, koji ulažu puno truda u to što rade, a i ne može se poreći da su talentirani, u to ne možemo ulaziti niti pričati o kvaliteti te glazbe. Ipak možda je vrijeme da se više pažnje skrene na druge, manje izvođače kojih je hrvatska prepuna, ali zbog situacije s nagradama kao što je Porin i zbog nedostatka medijskog prostora kojeg zauzimaju ljudi koji su bili aktualni prije 30 godina šira publika ne može ni čuti druge izvođače.

Luka: Možemo reći da se situacija definitivno mijenja. Kad smo tek počeli s glazbom prije nekih 7 godina jedini mediji koji bi pratili nas i nama slične izvođače bili su mediji koji prate isključivo glazbenu scenu. Sad ipak možemo doći do nekih drugih, primjerice lifestyle ili beauty magazina. Ljudi su postali otvoreniji za sve i vjerojatno je i njima dosta gledanja jednih te istih faca. Ukratko, nominacija za Porin nam trenutno ne bi nešto previše značila s obzirom na to kako funkcionira. Jedino nam je žao što nismo nominirani za novog izvođača jer smo sad propustili priliku da nas Žakues malo prokomentira. Kakav bi to bio exposure!

Izašli ste na četiri medija. Era CD-ova je već pri kraju, a vi ste se odlučili izdati ploči i kasetu. Jeste li zadovoljni s prodajom ovih endemskih izdanja?

Luka: CD je danas klasika, makar već lagano umire. Anja i ja uživamo u slušanju ploča i umiremo za vlastitom već godinama, ali uvijek nam je bilo preskupo napraviti ju tako da smo jako zadovoljni što napokon imamo svoju. Priča s kasetom je ipak malo zanimljivija i slađa. Naime Aquarius Records ove godine slavi 25 rođendan, a i Anja i ja ćemo navršiti 25 ove godine. To nam se svima činilo kao odlična prilika za nešto posebno pa smo odlučili album izdati i na kaseti. To je prva kaseta koja je pod Aquariusom izašla u posljednjih 15 godina pa se osjećamo poprilično posebno!

Anja: Kasete jednostavno idu uz naš trenutni koncept. Ljudi nas godinama ispituju za ploče pa smo mislili da će biti najuzbuđeniji zbog njih, ali i sami smo se iznenadili kolika je zapravo potražnja za kasetama. Ali jednostavno je činjenica da izgledaju jako kul, a još su i roze, pa čak i ako ih nemaš na čemu poslušati, sigurno ju želiš imati na polici.

Luka: Još jedna dobra fora je to što smo na svakom od medija uvrstili nešto posebno. Na cd-u se nalaze još dva remixa kao bonus trake, na ploči jedna sasvim nova neobjavljena pjesma, a na kaseti čak 5 novih neobjavljenih instrumentala. Kakav dobar trik da natjeramo ljude da nam daju novac… (smijeh)

Koji je bio vaš prvi susret s ovim žanrom? Jesu li vas uveli u tu glazbu, roditelji, stariji braće, sestre? Čije ste kasete slušali? Tko su uzori?

Luka: Naravno, za prvi susret su bili krivi naši roditelji koji su slušali sve od popa do rocka osamdesetih, što stranog što domaćeg. Puno crpimo inspiraciju iz toga oduvijek, čak i za Side Project, ali pocket palma je ipak više toga povukla iz novog retrowave pokreta.

Anja: Prije nekoliko godina naišla sam na stvar koja mi je totalno promijenila način na koji želim raditi glazbu. Bila je to Star Fighter of Wicea. Cijelo ljeto te godine vrtjela sam i pjesmu i spot i kliknula sam s tim. Nakon toga sam samo nailazila na milijun sličnih izvođača i apsolutno se zaljubila. Pokušala sam Luku uvući, ali on se nikako nije dao, po običaju. Ali znam da je uvijek lakše zaljubiti se u nešto kad to sam otkriješ.

Luka: To se i dogodilo. Nakon nekog vremena sam i sam naletio na jednog od tih milijun izvođača i skroz sam se tome prepustio. To je bio The Midnight. Cijeli taj zvuk nostalgije i ti prekrasni vizuali te jednostavno ne puštaju jednom kad upadneš u njih. Smiješno je to što je Anja i prije znala za The Midnight, ali ih nije previše doživljavala pa sam joj ih iznova otkrio. Oni su nam sada stvarno najveći uzori jer to što Tim McEwan i Tyler Lyle rade skupa je jednostavno nevjerojatno. Mislim da ni meni ni Anji ne postoji njihova pjesma koja nam nije dobra. Bili smo na njihovom koncertu u Beču i kupio sam sav merch koji su imali, što inače vrlo rijetko radim. Ali teško je odoljeti kad su im ploče tako prekrasne. Moramo se i pohvaliti da je Tyler čuo naše stvari i javio nam da su mu super.

Anja: Eto, takvo priznanje je ipak bolje od bilo kakvih Porina.

Kako stojite s usporedbama s drugim izvođačima primjerice s Nipplepeople ili “hrvatski The XX”?

Anja: Svjesni smo toga da publika i novinari uvijek imaju potrebu bacati usporedbe i sad smo već otupili na to, i ne smeta nam. Uvijek su to usporedbe s izvođačima koje volimo i cijenimo, ali u većini slučajeva to su mali promašaji. Nipplepeople volimo već dugo, ali po meni oni s nama nemaju veze, osim što ih je dvoje. Frka je jedna dobra synthwave-asta stvar, ali to je gotovo jedina takva pjesma koju imaju, ostale su im klupska pop elektronika.

Luka: S The XX je bila slična situacija, dvoje nas je, njih je troje, ali svi uvijek Jamieja ignoriraju bez obzira na to što je on ključni dio benda. Mislimo da je zvuk Side Projecta bio totalno nešto drugačije od onoga što donose The XX. Ali to je jednostavno način na koji ljudski mozak valjda funkcionira. I mi se često nađemo u situaciji da slušamo nove pjesme određenih izvođača i onda se desi rečenica tipa „Ovo je totalno Foals meets Bjork meets Bon Iver meets Dua Lipa meets Metallica“. Ne možemo si pomoći, no drago nam je bar da nas uspoređuju s jako kvalitetnim izvođačima. Uzimamo to kao kompliment.

Ne gledamo vas na Dori, ali zbog vašeg koncerta ju nećemo ni gledati jer ste u istom terminu. Od koga očekujete da bi mogao rasturiti?

Anja: Nama je malo žao što ne možemo gledati jer se isto smijemo tome svake godine, a bez obzira na to tko pobijedi, Euroviziju NEĆEMO propustiti.

Luka: Vrhunac zabave za odmoriti mozak.

Anja: Iskreno, doslovno ni nemamo pojma tko nastupa.

Luka: Znamo jedino da nam Aklea Neon ide pa nas baš zanima kako će se predstaviti. Ona je jedan dosta netipičan izvođač za jednu takvu emisiju, bit će fora vidjeti na koji način će to isfurati.

Što očekujete od koncerta i što bismo mi trebali očekivati od vas?

Anja: Očekujemo puno ljudi, tako da tko ne dođe… Izdajnik!

Luka: Očekujemo da ćemo se stvarno zabaviti. Do koncerta je ostalo još jako malo, a mi uopće nismo nervozni i jedva čekamo. I sami na probama uživamo u tome što smo pripremili, tako da se stvarno veselimo. Nadamo se da će svi doći zaplesati malo s nama. To je također vrhunac zabave za odmoriti mozak. Možda i bolji od Dore.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

(Visited 328 times, 5 visits today)

Komentari