Retropetak: Istinski ‘guilty pleasure’ (“Predator“, J. McTiernan)
Vjerovali ili ne, 9. veljače 2018. godine u kina diljem svijeta stići će nastavak kultnog akcijskog filma Predator (1987.). Hrabri filmski stvaratelj Shane Black odlučio se ponovno omogućiti publici da na velikom platnu vidi lik vanzemaljskog stroja za ubijanje. Iako su nakon originala u kina redom dolazili jednako neuspješni Predator 2 (1990.), Alien protiv Predatora (2004.), Alien protiv Predatora 2 (2007.) te Predatori (2010.), nikada nije kasno za još jedno oživljavanje franšize. Nije poznato hoće li se ponovno u glavnoj ulozi pojaviti svojevrsni kralj američkog akcijskog filma i istaknuti političar Arnold Schwarzenegger, ali barem je poznat točan datum premijere. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se priča nastaviti nakon velike eksplozije u šumi, kojom je završio prvi nastavak prije nešto manje od trideset godina. Bez obzira na sve nepotrebne nastavke, originalni uradak nastao u maniri američkog akcijskog filma 80-ih, stekao je kultni status.
Redatelj filma Predator (1987.), John McTiernan nije dobio velika priznanja u svojoj karijeri, ali može se pohvaliti realizacijom kinohitova kao što su Umri muški (1988.) i Lov na Crveni Oktobar (1990.). Svim svojim radovima vješto se uklopio u trendove koji su tada vladali američkim akcijskim filmovima. Ipak, niti jedan uradak toliko mu ne odiše duhom 80-ih kao Predator.
Mnogo je kvalitetnijih akcijskih filmova iz tog razdoblja, kao što su drugi nastavak Aliena nastao godinu dana ranije ili Terminator iz 1984., ali postoji nekoliko specifičnosti vezanih za ovaj film. Radnja je vrlo jednostavna i djelomično plošna, pripadnici specijalnih jedinica američke vojske poslani su na zadatak spašavanja u južnoameričku džunglu. Nakon nekoliko testosteronskih ispada i mnogo golih bicepsa, vojnici polako shvaćaju da akcija spašavanja nije razlog zbog kojeg su poslani u džunglu. Naime, pravi razlog njihovog dolaska u džunglu je sukob s nepoznatim stvorenjem. Stvorenjem koje stvara probleme američkoj vojsci nekoliko tisuća kilometara od njihove granice, samo ovoga puta nije riječ o čovjeku s drugačijom kulturom življenja i vjerovanja, već o stvarnoj opasnosti.
Glas razuma male jedinice vojnika je Arnold Schwarzenegger u ulozi Dutcha – potpuno realno s obzirom na to da ima najveći obujam bicepsa i podlaktice. Također, svojom tjelesnom konstitucijom i nadljudskom sposobnošću rukovanja vatrenim oružjem savršeno odgovara kalupu protagonista radnje u američkom akcijskom filmu iz 1980-ih. Ipak, nasuprot njega i njegove ekipe jednako moćnih vojnika u ovom slučaju stoji dostojan protivnik. Vanzemaljac, vrhunski opremljen najmodernijim oružjem i robotskim softverom. Treba spomenuti i da u slučaju opasnosti može postati nevidljiv ljudskom oku, ali kako se film približava granici od dva sata, ta mogućnost pada u zaborav kako bi nam protagonist herojskim činom omogućio sretan završetak, uz dvadesetak mrtvih.
Predator vjerojatno već neko vrijeme boravi na Zemlji, s obzirom na to da vješto prati sve trendove. Nosi tada popularne ‘dreadove’ i potrudio se isklesati ‘six-pack’ na svom neljudskom tijelu. Njihov sukob je dug i iscrpljujuć za sve uključene, osim gledatelja naravno. Da bi film u potpunosti odgovarao kalupu američkog akcijskog filma 80-ih bilo je potrebno prikazati nejednakost spolova na najgori mogući način. Jedini ženski lik koji se pojavljuje u filmu jest preživjela Južnoamerikanka koja ne govori engleski. Toliko je nebitna da je niti većina likova u filmu ne razumije. Ali Predator je ipak pokazao malo razumijevanja prema usamljenoj djevojci pa je nije ubio kada je imao priliku. U filmu je objašnjeno da ju je poštedio zato što nije bila naoružana, ali u svakom slučaju pokazao je veću količinu tolerancije prema suprotnom spolu nego scenaristi. Možda su ga zato i ubili na kraju filma.
Kultne rečenice ultimativnog guilty pleasure filma
Ostaje samo objasniti zašto se ne radi o još jednom katastrofalnom filmu nego o guilty pleasureu. Kao i mnogima od nas, film se svidio Rogeru Ebertu, velikom filmskom kritičaru, što nije mala stvar. Prije svega tu je jedan od rijetkih aspekata koji objektivno funkcionira, vizualni efekti. Uz malu pomoć kompjutorske animacije, film obiluje pristojnim efektima koji su mu čak donijeli i nominaciju za Oscara. Iako se danas ne čini tako zbog prečeste upotrebe, lik Predatora tada je djelovao vrlo zastrašujuće, bez obzira na to što se pojavio nakon (i po uzoru na) Aliena.
Kao što se to često događalo i u drugim akcijskim filmovima tog razdoblja, Predator obiluje relativno besmislenim ‘one-linerima’ glavnih likova. Nakon što je jedan od likova ranjen, kolega ga obavještava da mu rana krvari, na što mu ovaj odgovara: “I ain’t got time to bleed.”. Također, tu su dvije rado citirane Arnijeve rečenice – nakon što je čovjeka nožem prikovao za zid, dobaci mu “Stick around.”, a ključna rečenica u filmu, naravno je “If it bleeds, we can kill it.”. Nakon svega navedenog ne treba se čuditi što se na komercijalnim televizijama u Hrvatskoj, svakih nekoliko mjeseci odlučuju emitirati ovaj kultni hit. Iako nije na visokoj intelektualnoj razini, film i dan danas ima vrlo široku publiku kod nas. Ukus hrvatske publike za filmove nikada ne razočara.
