Istaknuto
14.08.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u rubrici Nova glazba donosimo domaće glazbene novitete za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

05.08.2019.

Vrijeme čitanja: 6 minute FILMSKI VREMEPLOV: Vrijeme je da upoznate francuski novi val (nouvelle vague) i saznate zašto i kako je oduševio filmofile i ljubitelje francuske kulture.

Intervju

Proveli smo dan na radio Sovi!

18.07.2019. Evelina ŽunićFoto: Facebook.com / radio.rijeka
Vrijeme čitanja: 6 minute

Većina nas svaki dan krati vrijeme slušajući glazbu. Bilo to dok se žurimo u autu na putu za posao, faks ili školu, obavljamo neke sitnice ili kućanske poslove, učimo ili pak nešto treće, glazba nam je vjerni prijatelj u suzbijanju dosade.

Dok neki ovaj izvor zabave nalaze u YouTubeu ili raznim glazbenim aplikacijama, neki malo staromodniji još uvijek posežu za dobrim starim radiom. Često ga i sama odabirem zbog njegove raznovrsnosti te velike brzine serviranja novih informacija.

Iako smo svakodnevno u dodiru s ovim oblikom medija, rijetko tko od nas zapravo zna kako to sve skupa funkcionira. Da utažim svoju, a i vašu znatiželju i malo slikovitije vam prikažem kako izgleda jedan dan na radiju, odlučila sam otići na Radio Sovu.

Male tajne radija

Ovaj riječki studentski radio djeluje skoro pa 10 godina, odnosno od 2010., a uređuje ga i vodi dvadesetak studenata. U emitiranju od 22:30 pa do 1 h ujutro možemo se informirati o različitim vijestima koje se između ostalog tiču riječkih fakulteta, kulture, filma te sporta putem emisija poput Turismus, Sova Presenta, Laganini bauštelica te Studomatika, a sve to je dodatno popraćeno dobrim glazbenim programom. Kako to jedan dan izgleda na frekvencijama 95.1 MHz, 102.7 MHz i 104.7 MHz saznali smo od novinarke Katarine Škrbić i glazbene urednice i tonske realizatorice Matije Zanoškar.

radio

Foto: Facebook.com / radio.sova.rijeka

Za početak reci mi kakvi su bili tvoji prvi koraci na radiju.

Katarina: Svoju ‘radijsku karijeru’ započela sam još u srednjoškolskim danima kao urednica emisije GAMofon koja je bila emitirana u programu Radio Sove. Tada sam upoznala koliko je atmosfera na Radio Sovi prijateljska i koliko sam se zapravo pronašla u ovom obliku novinarstva. Bez ikakve dvojbe, jesen nakon mature, prijavila sam se na audiciju za nove voditelje/novinare, prošla samu ‘traumatičnu’ audiciju i od tada me svakog petka možete pronaći iza mikrofona.

Matija: Na radio sam došla na jesen 2016.godine. Ideja glazbenog uredništva me kopkala duže vrijeme, tako da sam se odmah prijavila na audiciju za Sovu kad su je objavili. Došla sam na audiciju naizgled hladne glave, ali u sebi sam se tresla k’o šiba. Nisam znala kako izgleda taj selektivni proces, mučilo me hoću li zablokirati, nespretno se izraziti. Mislim, u takvim situacijama poznavajući sebe štošta može poći po krivu. Ni dan-danas nisam sigurna kakav sam prvi dojam ostavila, al’ eto, što je tu je moj golube. Prvi koraci su bili strašljivi, ali puni volje i želje da naučim sve što se može. I dalje učim.

Prva šihta će mi ostati u sjećanju zbog količine nervoze, stresa, nesigurnosti. Uletjela sam u program s jako malo predznanja. Srećom, uz sebe sam imala starije kolege s Radio Rijeke koji su mi puno pomogli i ohladili me u startu. Kad dođeš negdje misliš da nešto znaš i razumiješ, pa se ispostavi da to nije tako. Dobro je dobiti ‘pec’ po prstima s vremena na vrijeme, a k tome razumjeti zašto si to zaradio.

Kako izgleda tvoja svakodnevna rutina na radiju?

Katarina: Za primjer ću uzet’ jedan petak iz svojeg ‘radijskog života’. Svakako, raditi na radiju razlikuje se svakoga dana u mnogo pogleda.

Uglavnom se ustajem u ranim jutarnjim satima te uz prvu kavu otvaram naša dva e-mail ‘sandučića’ i pokušavam uskladiti odlazak na teren s rasporedom predavanja fakulteta koji pohađam. Nakon što uzmem izjave na terenu uređujem ih te pišem vijesti. Ovisno o programu te večeri uz to pripremam još i pitanja za intervju te anketu za emisiju Viralno. Na kraju dana vodim program i odlazim kući nešto nakon jedan. Zvuči vrlo naporno no jako volim svoj posao te ga zapravo smatram zabavom. Naravno ima i dana kada mi se ništa od ovoga ne da, ali to su vrlo rijetke iznimke.

Matija: Svakodnevna rutina je takva da dođem par sati prije početka emitiranja programa i biram glazbu za listu. Tu i tamo se desi da imam u glavi što bi puštala, no najčešće se planovi izjalove. To je ta ljepota ovog posla, pogotovo kad si control freak kao ja, pa se onda dese spontani trenutci za vrijeme emitiranja programa i moraš se odmaknuti od nekog početnog smjera i prilagoditi se situaciji. Sreća, pa sam riba u horoskopu. 😊 Ponekad je malo iscrpljujuće zuriti u ekran duže vrijeme, s druge strane naš program se emitira do 01:00 ujutro, a onda se za par sati treba ustati i ići na predavanje ili neka druga obveza. To je muka ježeva. Ne bi bio problem da nisam postala spavalica. 😊

Kako ti je raditi na radiju? Kako ljudi reagiraju kad kažeš da radiš na radiju?

Katarina: Kao što sam već spomenula, rad na radiju je nešto u čemu uživam. Osim tog zabavnog dijela, moglo bi se reći da me rad na radiju potpuno promijenio. Uvijek sam pronalazila teškim ulaziti u konverzacije i izraziti svoje mišljenje govorom. Sada, nakon gotovo 3 i pol godine u ‘vezi’ s radijem nemam niti jedan od tih problema, već nasuprot – riječima mojih prijatelja i profesora ‘ne može te se ugasiti’.

Reakcije kada kažem da radim na radiju stvarno su raznolike. Jako često dobivam pitanja “Ajme, što te nije strah pričati uživo?” i “Kada ti to sve stižeš?”, ali uz ove ima tu i reakcija koje me stvarno iznenade. Od vrlo vrlo negativnih reakcija pojedinih profesora do vrlo motivirajućih riječi studenata, stvarno sam dobila puno različitih reakcija koje me sve podjednako motiviraju.

Matija: Rad na radiju mi je još uvijek zabava. Radioaktivnost ti se brzo zavuče pod kožu. Meni bliski ljudi shvaćaju moju zaljubljenost u glazbu, tako da nema negativnih opaski ili, ne daj Bože, zamjerki na to koliko vremena provodim na poslu. Jednostavno me ispunjava, tu sam se našla i tako mi zasad paše.

radio

Foto: Facebook.com / radio.sova.rijeka

Koji je najteži, a koji najlakši dio posla?

Katarina: Ne vjerujem da postoji najlakši dio posla, zbog toga što, barem koliko to ja doživljavam, skoro svi zadaci imaju podjednaku težinu. Ako bi se morao odabrati najlakši dio onda bi to zasigurno bilo birati temu određenih emisija. S druge strane svakako najteži, moguće i najstresniji, dio posla jest komunikacija s gostima u smislu dogovaranja intervjua. Ne mogu reći da je jednako u svim slučajevima jer sam se susrela puno gostiju koji su bili raspoloženi za ‘pregovore’, a možda čak i uzbuđeni. Na žalost, neki nisu otvoreni za usklađivanje naših rasporeda i ponekad traže nemoguće ili još gore – otkažu intervju last minute.

Matija: Ima dana kad ono što si zacrtam pođe za rukom k’o od šale, a ima dana kad se ne mogu pokrenuti. To je tako i s tim se pomiriš. Najlakši dio radnog vremena je kad odlazim doma, najčešće zadovoljna napravljenim. Najteži dio mi je taj što se trudim držati svoje kolege na okupu. Trudim se biti timski igrač, iako nikad nisam bila za timske sportove. To je još jedna stvar što sam u životu naučila – kompromis i suradnja. Ok, dvije stvari. I ništa ne dolazi preko noći. Dakle, tri. 😊 Rad s ljudima, u velikom kolektivu, a naš broj je oduvijek varirao između 15 i 20, ponekad je naporan. Na kraju dana ako se sve odigra po planu – nastupi zadovoljstvo i olakšanje. Mi smo svi početnici u radijskom svijetu. Kad se dešava nešto uzbudljivo i napeto, treba moći ostati hladne glave i pribrat’ se. To zna biti teško. Nema nekih zamjerki, na kraju ipak svi učimo jedni od drugih.

Vjerujem da je na radiju uvijek zanimljivo i dinamično. Je li ti neka zgoda posebno ostala u sjećanju ( bila loša ili dobra)?

Katarina: Svakako jest uvijek zanimljivo i dinamično i ponekad ni ne znaš što će se dogoditi dok se zapravo ne dogodi. Bilo je tu pomalo ‘ludih’ odgovora pojedinih glazbenika do ponekad i nedostatka odgovora. Sve u svemu, nemoguće je odabrati samo jednu zgodu jer ih je jednostavno previše.

Matija: Na radiju zaista je dinamično. Možda nije zanimljivo svaki dan, ali tu i tamo se dese neke situacije ili ljudi. Ima zabavnih trenutaka. Od spontanih druženja, fešti do žestokih rasprava i koječega. Sastavni dijelovi ljudskih odnosa. Svojevremeno sam radila s dvije kolegice, s kojima sam se u konačnici sprijateljila. Ne znam je li prošla šihta a da im nisam pripremila sačekušu negdje sakrivena. To mi je još jedno veliko zadovoljstvo. Onda se ta epidemija strašenja proširila s njih dvije na cijeli kolektiv. Tu sam tri godine, a ta tortura i dalje traje. Izgleda da me dobro podnose. 😊 Zapravo, toliko dobro, da mi tu i tamo uzvrate. Radimo u studentskom programu, za očekivat’ je da ćemo biti glasni, naporni i šašavi.

(Visited 70 times, 3 visits today)

Komentari