Pub kvizovi: Omiljena zabava za sve naraštaje
Pub kvizovi u brojnim su gradovima prerasli u društvena događanja koja se ne propušta samo tako, a mnogima je upravo takva vrsta zabave prerasla u omiljenu. Bilo radnim danom ili vikendom, brojni kvizaši amateri ili oni već potkovani vole kratiti vrijeme uz dobro društvo, zabavu, ali i iskoristiti priliku da nauče nešto novo.
Pub kvizovi nude savršenu kombinaciju zabave i znanja i prava su razonoda za sve one koji vole ispuniti slobodno vrijeme na kvalitetan način. To mogu biti tematski kvizovi (glazbeni, sportski, filmski…), ali i kombinacija različitih područja kao što su, osim navedenih, povijest, geografija, književnost i znanost.
Od Britanije do svijeta
Premda porijeklo vuku iz Ujedinjenog Kraljevstva, pub kvizovi u posljednjim su desetljećima postigli veliku popularnost na globalnoj razini. Na našim prostorima su se pojavili prvi put 2005. godine, i to u zagrebačkom klubu Booksa. Nakon toga, i druge su lokacije u Zagrebu postale rezidencija pub kvizova te je uskoro naša kvizaška scena postala vrlo razvijena.
Brojni danas profesionalni kvizaši i natjecatelji u televizijskim kvizovima kao što su „Potjera” i „Milijunaš” svoje su znanje brusili u lokalnim kafićima, natječući se u timu s prijateljima. Rad na poznatom terenu definitivno može biti odskočna daska za probijanje na kvizašku scenu, koja se može pohvaliti izrazitim rezultatima.
Kvizovi u Hrvatskoj
Vintage Industrial Bar i Močvara poznata su mjesta u Zagrebu za treniranje moždanih vijuga. Osim u glavnome gradu, i u brojnim drugim gradovima diljem Hrvatske redovito se održavaju pub kvizovi. U Varaždinu je poznato okupljalište kvizaša Medina škrinja i Gossip bar. U Čakovcu je to Stari Hrast, gdje se svaki četvrtak održavaju pub kvizovi koje vodi jedan od organizatora Forestlanda, Krešimir Biškup. U Samoboru se pub kvizovi održavaju u Old Nick’s Pubu, a i Zaprešić ima svoju pub kviz scenu. Kvizovi su također popularni i na moru, a poznate su lokacije Omiš, Pula (u Old City Baru, Rock Caffeu i u The Shipyard Pubu), Rovinj, Sinj, Šibenik i drugi.
Osobito su popularni tematski kvizovi u razdoblju božićnih blagdana, pa je tako u Pločniku, u Zagrebu u prosincu održan Božićni popkulturni kviz. U Međimurju je održana Novogodišnja turneja četiri kvizaonice na kojoj je sudjelovalo od 17 do 19 ekipa. Često se organiziraju i pub kvizovi humanitornog karaktera kojima se nastoji pomoći različitim socijalnim skupinama, od onih stradalih u potresu do osoba slabijeg imovinskog statusa. Jedan je od recentnijih primjera humanitarni kviz održan u Slavonskom Brodu u listopadu prošle godine.
Budući da publika sve više gaji interes prema pub kvizovima, odlučili smo razgovarati s već svima dobro poznatim kvizaškim licima, lovcima iz popularnog televizijskog kviza „Potjera”, Moranom Zibar i Krešimirom Sučevićom Međeralom. Možda se uskoro i vi ohrabrite te prijavite ekipu na pub kviz u vašoj okolici. Zapamtite da svako iskustvo u životu dobro dođe!
Kad ste prvi put sudjelovali na kvizu? Što vas je privuklo da se prijavite?
Morana: Kad sam čula da se u zagrebačkom klubu Booksa održava pub kviz, znala sam da je to stvoreno za mene. Dugo mi je trebalo da nagovorim još troje ljudi i oformim ekipu jer kvizovi i nisu baš zanimali meni bliske ljude. Napokon sam uspjela nagovoriti nekoga tko je nagovorio još nekoga i tako smo nas četiri prvi put igrale tamo negdje 2007. ili 2008. Bile smo predzadnje ili pretpredzadnje, ali bila sam oduševljena što nismo zadnje te samim konceptom. Prošla sam nekoliko ekipa i različitih sastava dok se nisam skrasila u svojoj, još uvijek matičnoj, ekipi zvanoj Nižerazredni vratnik. Kao mala obožavala sam Kviskoteku i druge televizijske kvizove, voljela sve igre znanja kao što su Trivial Pursuit ili Sraz, tako da je pub kviz zvučao kao san snova: igram se i natječem u znanju, dok s prijateljima pijuckam pivo.
Počeci u klubu Booksa
Krešimir: Prvi sam put na pub kvizu sudjelovao još davne 2005., kada se taj koncept tek pojavio kod nas, u sklopu knjižare i kluba Booksa. Bio je to dosta neobavezan kviz, a nagrada je bila relativno ozbiljna. Pobjednička ekipa osvojila je iznos kotizacije prikupljen od svih ekipa. Mislim da je bilo deset kuna po članu, tako da smo se od naše prve pobjede čak i solidno počastili u jednom restoranu.
Dotad sam redovito pratio kvizove na televiziji, a u nekima sam i sudjelovao. Međutim, to su bile relativno rijetke prilike, s obzirom na moju želju za nadmetanjem i učenjem novih činjenica, a ovo je bilo gotovo svaki tjedan. Kako nisam imao redovnu ekipu, a i druge su me obaveze sprječavale, redovnije sam se u cijelu priču uključio krajem 2008., početkom 2009., kada je pub kviz u Booksi narastao dovoljno da postane prevelik i za samu Booksu i krene u samostalni život.
Budući da se gledatelji Potjere često pitaju otkud vam toliko znanje, pripremate li se zapravo za kvizove na kojima sudjelujete?
Morana: Nemam neke sustavne, redovite treninge ili tako nešto. Većinu stvari naučila sam čitajući i upijajući ono što me zanima. Zatim preko filmova, novina, stripova, studija, putovanja, prevođenja i sl. Osim toga, igram razne kvizove, iako više ne tako često, a i sastavljam pitanja, što je sve dobra gimnastika za kvizaški mozak. Čak i da nekim čudom poželim sjediti uz enciklopediju i bubati podatke, stvarno nemam vremena za to.
Krešimir: To me često pitaju i moj je odgovor uvijek isti. Danas se pripremam igrajući druge kvizove, a nekada sam se pripremao jednostavno živeći i skupljajući razna životna iskustva. Uvijek su me više zanimale činjenice i informacije, nego ljudi i međuljudski odnosi, pa je valjda to i posljedica. Svjestan sam da među kvizašima ima i onih koji se doslovno pripremaju učeći informacije iz kojekakvih zbirki podataka, što je meni osobno besmisleno, jer se to onda pretvara u sposobnost pamćenja podataka, a ne u nekakav presjek osobnih iskustava i interesa.
Recimo, nisam nešto jak u filmu i likovnim umjetnostima, jer nemam pretjeranog interesa za tu tematiku. Naravno da određene stvari znam zbog opće kulture, ali nema mi nikakvog smisla napamet učiti toskanske renesansne majstore bez nekakvog konteksta. Ako se spletom okolnosti zateknem u turi Toskanom, pa onda posjetim nekoliko crkava ili muzeja, time bih eventualno stečeno znanje mogao povezati s nečim poznatim. To je moje razmišljanje, ovaj drugi pristup meni je pomalo kao dopingiranje.
Koja vam područja u kvizovima najbolje leže, a koja su za vas slaba točka?
Morana: Ja sam dijete Filozofskog fakulteta pa mi najbolje leže društveni predmeti. Odnosno, ono što me privatno zanima i što i sama konzumiram. To je kultura u širem smislu, književnost, glazba, film, gastronomija, u nekoj mjeri povijest i geografija. Slaba su mi točka sport, pogotovo bezbrojni detalji o nogometu, i prirodne znanosti.
Krešimir: Slabu točku sam već naveo, a najbolje mi leže geografija, jezici (ima i dosta pitanja iz drugih područja koja se mogu riješiti jezično, preko etimologije, npr.), pa i povijest. Općenito sam bolji u društvenim znanostima nego u STEM područjima, iako je činjenica da mi je supruga diplomirala biologiju utjecala na to da od nje doznam i velik broj podataka iz biomedicinskog područja.
Što radite kad se ne bavite kvizovima? Imate li neki hobi?
Morana: Kad se ne bavim kvizom, imam svoj običan, svakodnevni posao, koji također nije jednostavan jer sam freelancer i uvijek razbacana na više strana. Imam devetogodišnju kćer, što je također zahtjevan i odgovoran posao. Ako ostane slobodnog vremena, najviše se volim družiti uz dobru hranu i piće, a tu su i šetnje, putovanja, koncerti, piskaranje.
Krešimir: Moj su glavni hobi putovanja i svaki slobodan trenutak iskoristim da se maknem iz Zagreba. Nekako mi se čini da je ovaj svijet prevelik i prečudesan da bismo previše vremena provodili samo na jednom mjestu. Da mogu, živio bih u kamperu s kojim bih obilazio svijet. No, čovjek snuje, a Bog određuje. Trenutno kod kuće imam dvomjesečnu bebu, tako da će kamper pričekati dok dotični ne krene u školu. Ili na fakultet.
Što mislite, je li domaća kvizaška scena kvalitetna?
Morana: Nisam više aktivna kao nekad, a i scena je eksplodirala. Kad mogu, volim otići na dobar pub kviz, to mi je sad čista relaksacija. Stvarno ih je mnogo, po cijeloj Hrvatskoj, ima svega, iako kvaliteta nije uvijek razmjerna kvantiteti. Ipak, češće sam na individualnim kvizovima i turnirima, koji su ozbiljnija kvizaška disciplina, gotovo na razini sporta. Ne briljiram, ali nekako se još uvijek provlačim. Na sličnim natjecanjima na svjetskoj razini naši kvizaši svake su godine sve bolji i bolji, i redovito se pojavljuju odlični novi, mladi igrači. Kao veteranki, milo mi je što sam živ svjedok razvoja i procvata kvizaštva u nas. Daleko smo dogurali od opskurne sekte iz Bookse.
Krešimir: Domaća kvizaška scena sve je kvalitetnija, čemu doprinosi i velik broj lokalnih pub kvizova, te državnih natjecanja koja organizira Hrvatski kviz savez. On je u sedam godina postojanja napravio fenomenalan posao. Štoviše, čini mi se da je trenutno hrvatska kvizaška scena, nakon britanske i belgijske, najaktivnija u Europi. Ima nekoliko mladih lavova koji dolaze, tu su renomirana imena, imamo nekoliko godišnjih vikend okupljanja u različitim dijelovima Hrvatske.
Pitanja određuju kvalitetu kviza
Krešimir: Treba istaknuti i ekipu koja stoji iza kvizova, ne samo HKS, već i lokalne organizatore, jer kvalitetan i zabavan kviz čine prije svega pitanja. Nužno je napraviti dobru selekciju pitanja, a mi onda dođemo na gotovo i samo odgovaramo na njih. Mnogo mi je draže igrati kviz nego ga sastavljati, jer je meni vrlo teško ući u glavu drugih igrača, pa se trudim izbjegavati pitanja koja smatram banalnima, koja će „svatko znati”, iako kada netko postavi takvo pitanje vidim da im riješenost zna biti i manja od 50%. Što znači da očito imam previsoke kriterije i da mi posljedično kvizovi ispadaju preteški.
Kako privući mlade ljude da se prijave na pub kviz? Što biste im vi poručili?
Morana: Dođite i probajte! Ne poznajem osobu kojoj se nije svidjelo, osim ako sam kviz nije bio jako loše organiziran. Ljudi se obično boje da će se osramotiti i neće ništa znati, ali to je besmislica. Pub kviz stvoren je za zabavu i razbibrigu. Gledajte na to kao na standardni izlazak s ekipom, malo razgovora, pivce ili dva, ali nadograđeno zanimljivom igrom koja će aktivirati vaše moždane vijuge i naučiti vas nečemu novome.
Krešimir: Uvijek napominjem kako je pub kviz idealna zabava za cijelu obitelj. Pogotovo u manjim sredinama, gdje je broj igrača i ekipa relativno malen. Nedavno mi se javila jedna cura s Plitvičkih jezera, oni su baš kao obiteljska ekipa pobijedili na prvom pub kvizu u tom kraju. Obiteljima je često teško pronaći neku zajedničku aktivnost, a ovo je idealan način da se spoji i izlazak, i da svatko nečim doprinese. Različite generacije imaju različite interese i znanja te svakome leži nešto drugo.
Naizgled nebitne školske činjenice mogu odrediti pobjednika
Krešimir: Nužno je svakako i da kviz bude izbalansiran. Napravite li kviz s pitanjima o Harryju Potteru, internetskim memeovima i popularnim YouTube zvijezdama u regiji, bilo tko s više od 40 godina strašno će se dosađivati i neće se htjeti vratiti. Poručio bih mladim ljudima, pogotovo onima koji su još u školi ili su netom iz nje izašli – sjajan je osjećaj kada svi oni podaci koje su vas učili u školi, i za koje ste se pitali hoće li vam ikada u životu zatrebati, odjednom dobro dođu na pub kvizu i kada pomoću njih donesete presudan bod svojoj ekipi.
Odjednom ste zahvalni svom profesoru matematike što vas je tlačio formulom za volumen stošca ili profesorici povijesti za hetitskog kralja Šuppiluliumu II., zbog kojeg ste zvijezda večeri. Već idući petak možda naleti detalj iz nekog spota koji ste gledali kao osmogodišnjak. Kvizovi su divna stvar ako se volite nadmetati, a relativno ste lijeni da biste se bavili nekim sportom i niste toliko koncentrirani da biste igrali šah ili karte.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
