James Earl Jones
12. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Dana 9. rujna preminuo je James Earl Jones, kazališni, filmski i televizijski glumac, omiljen zbog svojih uloga kao što su ona Mufase u „Kralju lavova”, Dartha Vadera u serijalu „Star Wars”, Jacka Jeffersona u filmu „Velika bijela nada”, Jamesa Greera u serijalu o Jacku Ryanu, ali i brojnim drugim ulogama.

Adele
3. rujna 2024.

Vrijeme čitanja: 6 minute 10 koncerata, najveća pop-up arena ikad i najduža setlista koju je Adele otpjevala. Riječi još uvijek nisu dovoljne, bilo je savršeno.

Film

QUENTIN TARANTINO: Retrospektiva revolucionarnog filma

Quentin Tarantino
Foto: filmforlife.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 5 minute

Za Quentina, bilo je ili ogroman uspjeh ili službenik u videoteci. Nije postojala sredina.

                                                                                                                                   Roger Avary

Prema urbanoj legendi koja je otvorila vrata filmske umjetnosti, kada su braća Lumière početkom 1896. godine premijerno prikazala Dolazak vlaka na stanicu La Ciotat (L’arrivée d’un train en gare de La Ciotat) film je izazvao snažne reakcije nekolicine publike koja je, u bijegu pred dolazećim vlakom, napuštala projekciju.

Gotovo čitavo stoljeće kasnije jednaku je reakciju publike izazvao Tarantinov debitantski triler Reservoir Dogs (1992) premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu. Ukoliko se prvi slučaj može pripisati fascinaciji filmskim medijem koji je u stanju reproducirati zbilju, drugi reflektira nespremnost publike na nepodnošljivu stvarnost vulgarnog jezika i sirovog nasilja koja se pojavila pred vratima postmodernog Hollywooda.

Quentin Tarantino predstavlja refleksiju vlastitog vremena kroz prizmu masovno prepoznatljivog autorskog koncepta. Uvelike citirana i neponovljiva stilska obilježja probijaju zidove postmodernizma i smještaju ga u okvire fenomena post-postmodernizma evocirajući pritom kompleksan odnos filma i popularne kulture.

Tarantinov će rad prepoznati i prosječni poznavatelji filma, a gotovo ga je nepravedno svesti na formu kratke teorijske studije. Naime, riječ je o opusu čija stvarnost ne pripada nužno svjetovnoj stvarnosti, već stvarnosti filmske umjetnosti čiji se pomno odabrani i naizgled nespojivi elementi međusobno isprepliću.

Reservoir Dogs
Foto: 90smovies.tumblr.com

Enfant terrible

Quentin Tarantino nosi titulu jednog od najvećih filmskih entuzijasta u Hollywoodu. Njegov filmski proces funkcionira kao ”prepisivanje stvarnosti” – scenarij isprva ispisuje rukom na 250 stranica uredske bilježnice, a završnu verziju sastavlja na starom Smith Corona pisaćem stroju. Upravo je titula filmskog entuzijasta, koju si i sam dodjeljuje, ono što u obliku najveće zasluge formira njegov filmski identitet.

Tarantinov je osobni kanon nastao između zidova skučene Video Archives u kojoj su se po čitav dan na malom monitoru prikazivali filmovi. Dvije su mu police poslužile kao svojevrsna vitrina za koju je svaki tjedan odabirao naslove poput Bande à part, A Girl in Every Port, The Guns of Navarone i Dead Poets Society. Prisjećajući se dana provedenih u Video Archives, ondašnjih malih filmskih manifestacija i debata, Roger Avary se osvrće na Tarantinovo zapanjujuće znanje o filmu i naziva ga ”filmskom bazom podataka”. Isto nije promaknulo ni samom Tarantinu koji se počeo pitati hoće li život provesti u razgovorima o filmu ili, pak, u njihovom stvaranju. Konačna verzija scenarija za True Romance završila je u rukama Tonyja Scotta, a prethodno su je međusobno dodavali filmski studiji koji su se pitali zašto bi ikoga zanimala priča o tako priprostim i vulgarnim likovima.

Jedan od niže rangiranih studijskih čitatelja obratio se u kratkoj poruci Tarantinovoj agentici Cathryn Jaymes:

Dear Cathryn,

How dare you send me this fucking piece of shit. You must be out of your fucking mind.

You want to know how I feel about it? Here’s your fucking piece of shit back.

Fuck you.

Pulp Fiction
Foto: filmaticbby.tumblr.com

„Tarantinoesque“

Tarantino je neslužbeni ugovor za svoj debitantski triler sklopio s producentom Lawrenceom Benderom na papirnatoj maramici. Reservoir Dogs je proglašen kultnim klasikom i najboljim nezavisnim filmom u povijesti filmske umjetnosti. Osim što je izazvao snažne reakcije i potaknuo razgovor, ovaj je postmodernistički heist okupio elemente koji se protežu od tematike, preko naracije, sve do glumačke postave, a koji su u relativno kratkom vremenu postali sastavni dio jedinstvenog autorskog izraza.

Reservoir Dogs reflektira netrepeljivost prema filmskom nasilju, a ironija njegovih završnih scena je analogna klasičnom pljačkaškom noir filmu. Tarantino pritom revitalizira žanr i poigrava se s njegovim zasebnim elementima u nastojanju da ga ”obnovi” na vlastiti način. Njegovi su filmovi gotovo bolno osobni, premda o tome ne želi obavijestiti gledatelja. Naime, kada se prvi puta susreo s režijom vlastitog scenarija shvatio je da Reservoir Dogs tematizira odnos oca i sina, a Mr. White je metaforički sin Joea Cabota i metaforički otac Mr. Orangea. Nadalje, Tarantinova majka, figura ostavljene mlade žene koja je odlučila dijete odgajati u tajnosti i bez prisutnosti oca, odgovara protagonistici osvetničke odiseje Kill Bill: Vol. 1 (2003.) i njezinog nastavka što izravno potvrđuje redateljevu težnju da osobno sakrije u žanrovsko.

Precizna i studiozna naracija postaje dom likovima koji, prema riječima samog redatelja, nastaju iz neiscrpnog primanja podataka iz vlastite okoline. Tarantino posvećuje posebnu pažnju ljudima, upija njihove obrasce ponašanja, priče i anegdote čiji fragmenti pronađu svoje mjesto u njegovim scenarijima. Svojim likovima dopušta da ga iznenade, nerijetko upravo nakon što scenu privede kraju, pa tako, primjernice, ni sam nije znao da će Mr. Blonde iz čizme izvući britvu i izazvati masovni odljev publike prema izlazu iz kino dvorane.

Jackie Brown
Foto: filmaticbby.tumblr.com

Tarantinov homage filmskoj umjetnosti

Tarantinov filmski entuzijazam prelazi granice ega, stoga njegovi filmovi nastaju kao sinteza filmskih citata i odraz vlastitog gledateljskog iskustva. Ponavljao je da „veliki umjetnici kradu“, a prvi je film snimio s iskrenom namjerom da ispuni vlastiti san. Devedesete godine bile su razdoblje destruktivnih uličnih odiseja i oštrog verbalnog humora koje je snimao gerilski poput Nicka Gomeza u Laws of Gravity (1992), a zatim se posvetio avanturističkim burleskama iz povijesnog žanrovskog filma poput Inglorious Basterds (2009) i Django Unchained (2012).

Dok bliskim suradnicima čita završnu verziju scenarija, Tarantino izražava snažne karakterne linije svojih likova, njihovo samopouzdanje u vlastito verbalno izražavanje i skrivenu želju da budu shvaćeni. Riječ je o likovima koji imaju svoje podrijetlo i svoju prošlost, koje redatelj potiče na razgovor i improvizaciju. Želja da snimi antologijski film čije su priče višestruko obrađene u povijesti filma javila se već u danima provedenim iza pulta u Video Archives. Pulp Fiction (1994) funkcionira kao privremena postaja likovima koji će iz nje izići jednakom brzinom kojom su i ušli, a Tarantino je za sve tri priče preuzeo obrasce iz pulp časopisa dvadesetih i tridesetih godina.

U uvodnim minutama kriminalističke drame True Romance Clarence Worley u baru upoznaje djevojku, a zatim je poziva na ciklus borilačkih filmova koji su se, između ostalih, pronašli na Tarantinovom popisu. Jednom je prilikom za Vanity Fair izjavio da su ”pravi” redatelji oni koji znaju režirati akciju, a svoju je režijsku kvalitetu opravdao filmovima Kill Bill: Vol. 1 (2003.) i Kill Bill: Vol. 2 (2004.). U središtu je tih epskih manifesta borilačkih umjetnosti jedan od najsnažnijih ženskih likova suvremenog filma, a svaka je nova borba snažnija i veličanstvenija od prethodne.

The Hateful Eight
Foto: cinemasource.tumblr.com

9/10

Povijesna okrutnost je neiscrpna inspiracija umjetnosti, a posljednja se tri Tarantinova filma bave njezinim fragmentima smještenim u okvire povijesnog žanrovskog filma. Premda mediji iznova podliježu mantri kritike katarzičnog nasilja koje Tarantino prakticira u svojim završnim minutama, ovi filmovi potiču dijalog o ratu, ropstvu i tradicionalnim američkim vrijednostima. Nakon dvije epske parafraze westerna, Tarantino se okrenuo ka modernoj američkoj povijesti. Once Upon a Time…in Hollywood (2019) je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu i čeka svoju kino distribuciju.

Quentin Tarantino nerijetko govori o svojoj želji da završi karijeru nakon što snimi svoj deseti film. Postavljanje previsokog broja ciljeva u ovom je slučaju jednako opasno kao i strah da će ga njegova publika morati opravdavati zbog filmova koji su nastali u poodmakloj dobi, što je 2013. godine i sam priznao Hollywood Reporteru.

Ipak, između činjenice da su Inglorious Basterds izvorno zauzimali daleko veći broj stranica i želje da snimi barem tri westerna te dječji filmu stil u Howarda Hawksa, doista je teško predvidjeti sljedeći korak autora čiji je život obilježen čistom ljubavi prema filmskoj umjetnosti.

Be social

Komentari