Recenzija – Eels: Stariji brat Keysa se vratio bijesan i romantičan odjednom
Eels su kao stariji, ozbiljni brat koji ima popularnijeg i zgodnijeg mlađeg brata koji se u ovom slučaju zove The Black Keys. Pravi Lonely Boy su Eelsi u biti…
Njihov posljednji album “Wonderful, Glorious” u početku zvuči pomalo kao Beck na logorovanju s Keysima, osobito pjesma Kinda Fuzzy sa svojim plastičnim, elektronskim zvukovima ugrađenim između rock bubnja, rock gitare, i raspršenog, nezadovoljnog vokala. A onda se negdje oko sredine albuma Eelsi raspištolje na Peach Blossom, da bi ubrzo shvatili kako su oni ipak više “chillout dudes” koji rade muziku američkih benzinskih crpki od Los Angelesa do Las Vegasa, sa pit-stoppovima u svakoj birtiji uz put. Raspištolje se ponovno pri kraju albuma na Stick Together, da bi zatim otišli u mračnije vode na True Original i I Am Building my Shrine.
Sniman u Everettovom studiju u Vegasu, Mark E. i Eelsi napravili su ironično pozitivan album, oprezan i, na neki način, iskren album koji je istovremeno spontan i energičan. Nakon albuma “Hombre Lobo“ (španjolski za “vukodlak”) iz 2009., “End Times” i “Tomorrow Morning” iz 2010., te trogodišnje stanke, Eelsi su se vratili u svom zvuku jakog suhog duhana i temperamenta, iako bi im se moglo oprostiti i da nisu više snimili ništa te nastavili uživati u zasluženom odmoru negdje sa pivom uz bazen. Album “Homre Lobo“ je čak izgledom i podsjećao kutija cigara.
Album “Wonderful, Glorious” postaje sve bolji sa svakim slušanjem, gdje se njegovi čudni momenti sarkastične, sirovo-elegantne melankolije smisleno povežu u jedno, zvučeći optimistično i lagodno dok u biti govore o svemu od ljubavi i smrtnosti do gubljena i pronalaženja. Mark E je NME-u pokušao objasniti kako je Wonderful, Glorious album “...koji počinje tamo gdje netko nije u baš dobroj situaciji. I mislim da je poanta u tome da se čovjek treba potruditi, ne možeš samo sjediti i očekivati da se stvari same dogode.“, te da su pjesme na njemu u biti o “pokušavanju da se misli pozitivno“.
Eelsi su bend sposoban napraviti album sa slojevima značenja, koji se može slušati analitički kao knjiga, ili jednostavno pustiti kao zvučnu pozadinu. Stariji brat Keysa se vratio. I ljut je, prijeteći i romantičan odjednom, bijesan na slučajne nepravde istovremeno ih u potpunosti ignorirajući dok se utapa u suhom optimizmu.
Eels – Peach Blossom
