Recenzija – Franz Ferdinand: Prava ideja, pravi smjer, pravi rezultat
Prošlo je već dobre četiri godine od posljednjeg albuma ”Franceka”, koji je dočekan s velikim očekivanjima i pompom, međutim krajnji produkt je bio više-manje nedorečen i nejasan, bez neke jasne vizije i smjera same glazbe na albumu ”Tonight: Franz Ferdinand”. Poučeni sa tim iskustvom Alex, Nick, Paul i Robert, krenuli su u izradu novog albuma, potiho bez velikih najava, još krajem 2010. godine. Nakon tri godine rada, stalnih ”miksanja” pjesama i čestih povrataka u studio na doradu pojedinih dijelova LP-a, novi album ”Right Thoughts, Right Words, Right Action”, ugledao je svjetlo dana u ljeto 2013. godine.
Za razliku od svog prethodnika, novi album vraća Franz Ferdinand na vrh piramide alternativne glazbe, što pokazuje podatak da su zauzeli dobro šesto mjesto na službenoj britanskoj album ljestvici, kao i prvo mjesto na britanskoj indie album ljestvici. Sam album sadrži deset pjesama, od koje su Love Illumination, Right Action i Evil Eye izdani kao singlovi u svrsi da najave novi album. Ono što je specifično na novom albumu ”Ferdinandovca” je povratak prema starim korijenima ranijih albuma, pogotovo drugog albuma ”You Could Have It So Much Better”, te uz taj retro zvuk, kombiniraju malo elektronske glazbe, što zvuči vrlo efektivno i ono što je za dečke iz Glasgowa najvažnije, pjesme zvuče vrlo plesno.
Dečki na novom albumu, preuzimaju i utjecaj pojedinih američkih bendova, primjerice Televisiona, koji se može posebno osjetiti i čuti na pjesmi Stand On The Horizon, gdje je međuigra gitara nadopunjena sa sveprisutnim klavijaturama. Right Action je pjesma koja otvara album, a struktura pjesme neodoljivo podsjeća na pjesmu Tell Her Tonight iz debitantskog albuma, budući da obje pjesme imaju zarazne dionice i vrlo efektivne refrene, koje potiču na plesanje. Bullet svojom energijom i punk podlogom daje jedan novi štih, već uobičajenim pjesmama škotskog sastava, te se uspješno unutar same pjesme miješaju već spomenuti utjecaji punka, art rocka, ali i britpopa. Pjesma koja se može smatrati kao svojevrsni ”fan favorite”, sudeći prema komentarima na pojedinim internetskim portalima, je Evil Eye, koja se s laganim tempom na tragu Charlatansa i klavijaturama sa ”spooky” pozadinskim melodijama dobro uklapa u čitavu ideju i viziju novog albuma. Svakako treba i napomenuti vrckastu, sexy i dinamičnu pjesmu Love Illumination, koja predstavlja vrhunac albuma.
Ono što se može prigovoriti Alexu i društvu je jedna repetitivnost kod pojedinih pjesama, gdje neupućenom slušatelju mogu sve zvučati, ako ne identično, onda previše slično. The Universe Expanded u pojedinim dijelovima ima eksperimentalne dionice nalik pjesmama iz prethodnog albuma, što ne zvuči uvjerljivo i zvuči dosta mlako. Brief Encounters koji smo imali priliku čuti ina Inmusicu 2012. , također je vrlo neuvjerljiva i na momente slaba, koja iako koristi neke motive i zvukove 70-ih ili funka, ne zvuči dobro naspram ostalih pjesma s albuma. Unatoč svemu, novi album se treba shvatiti kao povratak Franza Ferdinanda u središte zbivanja britanskih i svjetskih indie/rock krugova.
