Recenzija- ‘Heartbreak Pass’ (Giant³ Sand): Duga seansa nepredvidivog projekta

Davnih 70’tih (za neke zaista, za neke tek četrdesetak godina unazad) u Pennsylvaniji se događao niz promjena. Iako poznata kao konzervativnija državnica u sklopu federacije SAD-a, duh promjena koje su nosile te godine prošlog stoljeća, zahvatio je kulturni i glazbeni dio koji se oduvijek reflektirao u “državici” brojnih religija. Razlog spomena religija leži u činjenici da je Pennsylvania, unatoč povijesnim preprekama Amerike i konzervativnom pristupu težila različitosti oduvijek, što ju je gospodarski i dan danas postavilo na 6. industriju SAD-a.

U cijelom tom spletu okolnosti rođen je, čak i prije velikih promjena, frontmen benda Giant Sand Howe Gelb (1956′ prezicnije). Iako, vrlo nejasno određen u vlastitoj biografiji, sam tvrdi da su ga događanja u Pennsylvaniji i Scratonu, rodnom mjestu te velika poplava koja je uništila gotovo sve spomenuto dosad, nagnali da se kroz godine sve više okreće glazbi. Doduše, nije tajna da je velik dio svog života proveo u Arizoni, točnije Tucsonu pa je utjecaj i inspiracija za glazbu morala doći i iz tih smjerova. No u toj, neobično stastavljenoj web biografiji, utjecaj rodnog grada kao i Alvina Reya – glazbenika 50tih godina, poznatog po „Talking guitar“ – Gelb ističe kao vrlo relevantan, stoga smo vas i uveli ovim tempom u priču Giant Sanda. Čisto radi poticanja mašte i auditivnih osjetila, dame i gospodo Alvin Rey:

Sam Gelb tvrdi, a mi ćemo mu vjerovati, da je čarolija i temelj Giant Sanda zaista počela kada je upoznao pokojnog Rainera Ptaceka. Kako ne bi smo umanjili vrijednost samog Ptaceka, vrijedi spomenuti da je surađivao tijekom svog života s Robertom Plantom, a da mu ni nastupi na BBC-ju nisu bili strani. Kemija između njih dvojice, odnosno giant sandworms kako Gelb kaže, krenula je vrlo brzo. A kolika li je to samo brzina bila, govori činjenica da su gotovo u 2 godine proširili svoj opus djelovanja na cijeli SAD, a nedugo zatim su krenule i turneje.  I tu dolazimo do ‘nepredvidivog projekta’ zvanog Giant Sand.

Čarolija samog benda, leži u činjenici da Gelb voli koktetirati gotovo pa sa stalno prisutnim promjenama postave benda, pa se tako njihov modus operandi od osamdeset pete do danas svodi na promjenu gotovo dvadesetak članova, a čisto radi ubacivanja ljubavi; jer što je glazba bez ljubavi, njegova tada najveća muza, supruga i ex članica The Go Go’s-a Paula Jean Brown uplivala je u sam bend na određeno vrijeme. Početak drugog milenija, za bend je značio – golem broj turneja, a za Howea je označio skok u producentske vode. KT Tunstall bila je njegov prvi isključivo producentski projekt u kojem se našao i njezin hit Black horse and a cherry tree, a mislim da to dovoljno govori o njegovoj sposobnosti da napravi uspješnicu – barem za druge.

Kada bi smo izostavili činjenicu da Giant Sand ima preko dvadeset albuma, a “Heartbreak Pass” mu je posljednji, dvadeset deveti, vrlo bi smo griješili. Jer čak ni jedan Prince, koji ima preko trideset albuma u karijeri, a smatra se hiper-producentom i glazbenikom ne bi se, barem prema osobnom zaključku, ustručavao rukovati s Howe-om i ekipom. Moguće da bi to rukovanje bilo prilično ekscentrično i optočeno šljokicama i neobičnim rečenicama, no kako god bilo, izdati toliki broj albuma zaslužuje barem razmjenu toplih pohvala od bilo koga.

Spomenuti “Heartbreak pass” posljednji je u nizu kao što je već i naglašeno, a kritika osobna i svjetska kaže: najbolji je dosad.  Turneja je već započela, i iako Gelb završava svoju biografiju spominjući smrt benda koji vječno živi (jako voli paradokse dotični gospodin, provjerite i sami na official page-u), mislim da je riječ  o „alive and kicking“ turneji povodom novog albuma, koji u sebi ima i naše gore list (trenutak kada se i najliberalnijem poborniku društva razvuku usnice u barem polu-osmijeh). I to ni manje ni više nego Lovely Quinces. Dunja Ercegović poznatija kao lovely Dunja, opjevala je Hurtin habbit s bendom, a da nije tek puki gost u četiri minute albuma, pokazuje i činjenica da je sudjelovala na njihovoj turneji tijekom svibnja i lipnja ove godine.

Sve dosada spomenuto, u obliku novog albuma imat ćete prilike i sami poslušati uživo 30.11 u Močvari i na taj način potvrditi, a možda i opovrgnuti sav opus s kojim smo dosada baratali na temu Giant Sanda-a.  Obzirom na to da su već prije pet godina gostovali u našoj metropoli, a Howe solo na premijernom SuperUhu, onda već i sami pretpostavljate da će koncert biti minimalno sat vremena emulzije između benda i nove/stare publike, dok će njihov alt-country rock koji se pojavljuje na recentnom izdanju,  uz gostovanja brojnih glazbenika koji su pomogli u realizaciji projekta, biti i uživo pun iznenađenja.

Odnosno, na albumu je bend i ovaj put koktetirao s modernim produkcijskim elementima, koji su u live svirci ipak ublaženi , a naratorski, duboki Gelbov vokal koji na momente baca na Sweet sixteen“Billy Idola ostavlja vam glavu na nekim drugim mjestima. Tako da je vrlo moguće da ćete se na Every now and then zaletjeti mentalno iz Močvare do Mexica, a ne bi se iznenadio čovjek da padne i pokoji stiskavac, jer je ovo ipak tip smooth country rocka, pogodan za sve ljubavnike alternativne scene.

I za kraj, s moje strane ću vas nakon preslušavanja ovog diskografskog uratka svakako pozvati da izdvojite tih osamdeset pet kuna (ne zna se je li to simbolika i teorija zavjere, budući da je bend nastao upravo u toj godini) u Rockmarku, sustavima Eventima-a ili na blagajni i iskusite u Močvari melodije Giant Sand-a ili ih pak ponovno proživite.  Jer kada se čovjek pomalo odmakne od tehnikalija i same struke, može si pružiti jedan sasvim solidan izlazak i koncert u kojem će vas osim glazbe zasigurno zabaviti i šarmantan ‘ego’ ovog benda koji i nakon toliko godina pali maštu svim ljubiteljima country rocka. A za one koji se pitaju hoće li i Lovely Quinces pomoći u realizaciji koncerta, „idi pa vidi“ bi bio neumjesan komentar, pa je bolje završiti sa „Idi i uživaj, sve ostalo će doći samo“.