Recenzija – “In This Town Lies a City” (The Black Room): U tom kutku inspiracije
Moćan zvuk vokala i instrumentala otvara već prvu numeru albuma “In This Town Lies a City”. Zvuk pjesme samo na prvu podsjeća na The Black Keys, dok zadržava autentičnost i originalnost svoje interpretacije garage i blues rocka. To je zvuk benda The Black Room. Novoformirani riječki bend ovih je dana izdao debitantski album imena “In This Town Lies a City”. Četveročlani bend (Jakov Katalinić – vokal i gitara, Leo Ventin – gitara, Miljen Sirotić – bass i Ivan Ritoša – bubnjevi) ugodno nas je počastio svojim albumom, za kojeg mogu i želim reći da je jedan od boljih na hrvatskom glazbenom tržištu. U mnoštvu bendova koji su zarobljeni u vlastitim marginama i u ofsajdu čuče ne usudivši se prekoračiti tu crtu, The Black Room ne samo u instrumentalnom pogledu, već i svojom energičnošću, populističkim koracima, tekstualnim i vokalnim doprinosima debelo odskaču od mnogih. Doza mračnosti kao lice i ogoljenost kao naličje benda prožeti su kroz svih dvanaest pjesama. Ako mene pitate kako bi trebao zvučati dobar garage–blues rock bend, rekla bi tako kao The Black Room i nikako drugačije.
Closer je prva pjesma na albumu za koju su dečki snimili i video spot. Već u prvoj pjesmi Riječani intrigiraju slušatelja, i to instrumentalnim zvukom natučenim žustrinom u kojem su posložili koncept požude u nemoći kao niti vodilje za vlastito izražavanje kroz album. Istim tonom i tekstualnom težinom prelaze u numeru The Show is Calling. Početne pjesme s albuma nešto su jače i glasnije, dok postepeno dolazimo i do laganijih pjesmama. No, ne zadugo. Notesi Jakova i Ivana zasigurno su bili puni sanjivih, mučnih i anksioznih črčkarija koje su pretvorili u pjesme – Modern Time, T.D.K. (Tears, Drums and Kisses), The Viper Room – koje se ne bi postidjeli ni svjetski značajni bendovi. Moji osobni favoriti su Tonight, My Stranger i Autumn City u kojoj su nositelji svih bitnih zbivanja u pjesmama akordi gitare i priča. Općenito gledano teško je izdvojiti neku pjesmu jer svaka u određenom trenutku utiskuje različito rezoniranje i emociju. Silovanje bubnjeva, buntovni urlik, dionice gitare i basa u numerama Dead Queen Rolling i Closer mogu stvoriti apsolutne hitove globalnih razmjera, samo da ih ne sabotira nacionalna barijera.
Kada bih pokušala drugoj osobi objasniti kako zvuči The Black Room, spomen The Black Keysa bio bi jalov odgovor. Kompilacija vokala Toma Meighana (frontmen benda Kasabian) i Mikea Kerra (vokalist Royal Blooda) prošarana instrumentalnim zvukom Queens of the Stone Agea, Black Rebel Motorcycle Cluba i The White Stripesa bio bi detaljniji odgovor. Da ne kompliciram – s tom bojom glasa vokala i fantastičnim dionicama gitare i bas gitare, prodrmane bubnjevima koji drže cijelu izvedbu na okupu, dečki imaju svjetsku perspektivu i izvedbu. Njihov novi album možete besplatno preuzeti na Bandcamp stranici The Black Rooma i uvjeriti se u njihovu kvalitetu.
U bogatoj riječkoj rock sceni, uz rame značajnijim bendovima – Urban & 4, Let3, Jonathan i Pasi, ovaj relativno mladi bend polako, ali sigurno puže prema velikanima. Jedino pitanje ostaje kako pobliže čitatelju-slušatelju pojasniti tko su The Black Room, tko je veći fanatik, umjetnik, buntovnik, egoman, maštalac, kad se tako malo o njima zna. Vrijeme je da se to promijeni.
