Recenzija: Nakon šetnje galaksijom Lone nas svojim albumom dovodi nazad u stvarnost
Lone nakon Galaxy Garden albuma kojeg je izdao u sada već galaktički dalekoj 2012. godini, ako gledamo mjerila u elektronskoj glazbi u kojoj novi uradci iskaču kao iz pašteta i nitko ih više ne može pratiti. Nakon ovog velikog posta na koji nas je Matt, poznatiji kao Lone, stavio ove godine nas je usrećio sa svojim novim albumom Reality Testing. Nakon Galaxy Gardena u kojem je Lone zaplovio u neku neobičnu i svoju interpretaciju rave glazbe za koju sam kaže da je proizašla iz ničega, na Reality Testing vraća se svojim korijenima, odličnoj emulziji hip hop i house zvuka. Osobno, veliki sam ljubitelj njegove glazbe baš kao zaljubljenik u oba glazbena pravca koji Lone vrhunski komponira. Album ima predivan mistični, a opet jednostavan cover i potpuno se uklapa u cijelu ideju albuma. Restless City sa svojim vedrim tonovima definitivno priziva toplo vrijeme, sunce, plažu, more, badiće, koktele i lagani ples u nekom beach baru britanskog festivala na našoj obali. Aurora Northern Quarter je opet jedna osunčana pjesma u kojoj čak i pozadinski dječji usklici podsjećaju na dan proveden na plaži. Nevjerojatno je koliko je traka ujedno plesna, a u istom tom trenutku i chillerska čemu posebno donosi vokal koji otprilike na polovini pjesme jednostavno kaže Close your eyes i odvede nas u neku novu potpuno nepoznatu glazbenu sferu.
2 is 8 meni najdraža pjesma albuma, vjerojatno jer se najviše osjeća utjecaj hip hopa – groovy, mekano i jednostavno za primiti pod kožu. Mislim da čak i zadrti protivnici hip hopa ili elektronske glazbe ne bi mogli ovome reći ne. Airglow Fires je teško izbjeći, ona je već postala klasik, ma da je izdana kao EP prošle godine (uz Begin To Begin koja se također nalazi na albumu), svi je znaju – pogotovo onaj uzvik What?! Vengeance Video je futuristički orijentirana i možda me malo čak podsjeća na zvuk Todd Terjea u nekim njegovim pjesmama s albuma It’s Album Time , neki future disco zvuk. Za tu pjesmu bi ljudi možda pomislili da je zalutala na album, ali meni je nekako baš sjela kao neki rez na cijelom albumu. Nakon tog reza dolazi Stuck kao poruka cijelog albuma, traka se pretežno fokusira na iznošenje poruke vokalom i njime zapravo testira našu stvarnost.
Sam album je plesan i osunčan – taman za ljeto. Isto tako možete sjediti doma, poslušati ga i ostati paf zbog kompleksnosti svake trake i uočiti s koliko truda i kako promišljeno je svaka stavljena na album. Preporučujem da se album posluša u cijelosti, ma da svaka pjesma ima svoju vrijednost, kao cjelina zvuči još bolje i nekako vam je sasvim jasno zašto pjesme idu tim redom i zašto ovi vokali i samplirani zvukovi. Ovim albumom Madliba ne treba biti ni malo sram kada Lone kaže da mu je on jedan od najvećih uzora.
