Recenzija – Noel Gallagher: Definitivno možda
Noel Gallagher sa svojim je bendom High Flying Birds izdao već drugi album. Prvi self – titled album “Noel Gallagher’s High Flying Birds” izašao je još 2011. godine, a ovom se albumu i Noelovu opusu pridružio album “Chasing Yesterday” čije je izdavanje bilo rezervirano za kraj veljače. Prvi album pokupio je mnoge pohvale, kako publike tako i kritike, te potvrdio da je Noelu doista i mjesto na samom vrhu glazbenog svijeta. No, je li ovaj album nastavio s tradicijom s kojom smo se upoznali na prvom albumu?
Dvije su pjesme s ovoga albuma dobile i spot i bile prozvane singlovima. Koliko mi je jasno zašto je pjesma In The Heat Of The Moment dobila taj status, toliko mi nije jasno zašto ga je dobila zadnja pjesma na albumu The Ballad Of The Mighty I. Prva je pjesma doista jedna od najkvalitetnijih i najprepoznatljivijih pjesama cijelog albuma zbog čega je svoj status i zaslužila, dok je The Balad Of The Mighty I, iako također kvalitetna, pjesma koje nije toliko prepoznatljiva kao neke druge pjesme s albuma. Cijeli album odlično je ukomponiran i jedna pjesma logički slijedi drugu zbog čega i oba dva singla dobivaju na težini i značaju. No ipak balada koja zatvara album kosi se s cijelim albumom. Prvo zato jer je balada i kao takva nema veze s ostatkom pjesama,a onda i zato jer je u toj mjeri instrumentalno drugačija od ostatka albuma i nema onaj prepoznatljivi, catchy refren. Zapravo ova pjesma me zbunila i cijelu sam proveo očekivajući neki refren kojega nikada nisam dočekao. Bar ne onakvoga kakvom sam se nadao.
U zadnje vrijeme kao da vlada sveopća epidemija proglašavanja ‘pogrešnih’ pjesama singlovima, a ovu sam boljku primjetio na velikom broju albuma koji su izašli u posljednje vrijeme. Vjerujem da je ovdje posrijedi neki marketinški trik kojeg ne razumijem niti me iskreno zanima ali, po svemu sudeći, Noel se pridružio dugačkoj klupi bendova koje primat daju, naizgled, slabijim pjesmama na albumu.
Osim dva singla, album je prepun odličnih pjesama. U ovu kategoriju spadaju The Dying Of The Light, While The Story Remains The Same i You Know We Can’t Go Back kojima bi, po mojem mišljenju, znatno bolje pristajao status singla umjesto pjesme The Balad Of The Mighty I. Ove tri pjesme moji su favoriti s ovog albuma i najviše se približuju glazbi s kojom nas je Noel upoznao na svojem prvom solo albumu. Ove pjesme razveselile su me jer se Noel nije previše odmaknuo od svojeg prepoznatljivog stila, ali ga je opet uspio isfurati na orginalan način. Ove pjesme moji su favoriti upravo iz razloga što imaju sve na što me Noel navukao prvim albumom – zanimljiv tekst i nevjerojatan ugođaj tokom cijele pjesme.
Ostale pjesme poput uvodne pjesme Riverman ili pjesama Lock All The Doors, The Mexican i The Girl With X – Ray Eyes iako su kvalitetne pjesme ipak im nedostaje ono nešto malo da ih otisne na sam vrh zajedno s prije spomenutim pjesmama. Vjerojatno je to onaj prije spomenuti ugođaj koji niti jedna od ovih pjesama nije uspjela postići u potpunosti. Tek o jednoj pjesmi ne mogu reći previše pozitivnoga. To je pjesma The Right Stuff. Pjesma kao da se ne uklapa u album (zajedno s The Ballad Of The Mighty I), već je jednostavno toliko drugačija da će je svatko tko posluša album zamijetiti, ne zato jer je pretjerano dobra uspoređujući je s ostatkom pjesama na albumu, već zato jer je drugačija kako kompozicijski tako i instrumentalno. Zapravo ova me pjesma više podsjeća kao da pripada na posljednji album Charlatansa – Modern Nature koji sam nedavno recenzirao, nego na posljednji Noelov album.
Za kraj ostaje odgovoriti na važno pitanje postavljeno u uvodu ovoga teksta – je li ovaj album nastavio hodati stazom koji je prvi album utabao i radi li Noel doista nešto novo i svježe u glazbi? Moj odgovor je definitivno možda. Glazba starijeg Gallaghera na očigled se promijenila nakon izlaska iz Oasisa što je, vjerujem Noelu bio i najvažniji cilj – stvoriti vlastitu prepoznatljivu glazbu i što više se odmaknuti od zaraznih brit pop melodija. U ovome pogledu Noel je to doista i uspio i već drugim albumom predstavlja svoj orginalan i jedinstven zvuk. Time je riješeno pitanje definitivnog i slijedi odgovor na ono možda.
Pitanje koje sam postavio i sam sebi nakon nekoliko preslušavanja albuma, a postavljam ga i Vama. Je li Vam ijedna pjesma nakon poslušanog albuma ostala u sjećanju? Naravno, ako izuzmemo dva singla, postoji li pjesma koju ste zapravo zapamtili i pustili je opet? Meni se takvo nešto s ovim albumom nije desilo i već mi je nakon prvog slušanja do glave došlo pitanje – što sam ja upravo posluša i jesam li išta poslušao. Drugim se slušanjem to kristaliziralo, a trećim postalo nesmunjivo da nešto nije u redu. O kvaliteti ovoga albuma vjerujem da se ne može raspravljati, već da će se svi složiti kako je iznimno kvalitetan i zaslužuje pohvale. No razlog zašto je ovaj album teško prepoznati i zapamtiti pjesme je to što smo već nešto slično mnogo puta čuli. Koliko god mi se album dopao, ja iskreno ne mogu reći da sam čuo nešto novo, već ću reći da sam čuo nešto što sam već čuo upakirano na nov način. Zato je odgovor na drugi dio fraze možda. Noel Gallagher definitivno pripada na sam vrh svjetske glazbene scene, a radi li orginalnu glazbu – ovo pitanje, bar za sada, može ostati tek na možda.
Noel Gallagher trenutno je na turneji na kojoj predstavlja novi album, a na spomenutoj turneji posjetit će od London, Belgiju, Japan i Ameriku. Naše prostore zaobišao je, a najbliže što će se Balkanu približiti je nastup u Dusseldorfu, što ćete se odmah složiti da nije niti najmanje blizu. Osim ove turneje Noela čeka i radno ljeto na kojima će posjetiti i neke od najvećih europskih festivala među kojima valja spomenuti talijanski Rock in Roma i, jedan od najvećih europskih i svjetskih festivala, belgijski Rock Werchter.