Recenzija – ‘Taktički praktično’: O crnjaku sve najbolje
Ponoć. Deezer. Ništa. Ponoć i jedna minuta. Klik refresh. I dalje ništa. Svi koji su 3. ožujka čekali Sassjin album “Taktički praktično” na Deezeru, najavljen za točno u ponoć, znaju koju scenu opisujem. Onu u kojoj album nije objavljen i nerviranje svih koji su ga čekali, uključujući samu Sassju. Album je međutim objavljen u 1 ujutro, zbog vremenske razlike. Prvi žuti karton za Deezer. Prva pjesma istog naziva kao i cijeli album nije bila dostupna dulje od promotivnih 13 sekundi. To je također nakon izvjesnog vremena trebalo biti uklonjeno i svi smo nestrpljivo čekali taj trenutak, a dočekali smo samo potpuni izostanak te pjesme na Deezeru jer ‘nije kodirana’. Drugi žuti karton za Deezer, ovoga puta je podbacio.
Bilo kako bilo, mladu Tuzlanku ni Deezer ne može pokolebati. Album je u cijelosti objavljen prije dva dana na YouTube kanalu FMJAM-a na radost svačijih ušiju, a u prodaju kreće 13. ovog mjeseca. Istoga dana Zagreb će moći poslušati album uživo na njezinom koncertu u KSET-u. Za miksetom će je pratiti DJ Indigo, a gosti su naravno Frenkie i Remi.
“Taktički praktično” debitantski je album Sanele Halilović, od milja zvane prvom ženom FMJAM-a, i malo je za reći da je pokorio regiju. Već dan poslije objave na Deezeru zasjeo je na sva prva mjesta, uključujući MTV-evu Domaćicu, a sve više se vrti na radio postajama. Album je najavljen prošle godine, izlaskom pjesme i spota Clash, a na velika vrata i crveni tepih dovela ju je suradnja s Remi i pjesmom Etikete. Osim Remi, na albumu gostuje i već spomenuti Frenkie, te dvojac Who See, a glazbu većinski potpisuju Kantriman i Koolade.
U 13 pjesama, koliko ih album broji, našlo se poprilično mjesta za eksperimentiranje s različitim žanrovima i temama, a to je upravo ono što je Sassja i učinila. Prava riječ za opisivanje ovog albuma jest razigran – mješavina opuštenog flowa reggaea i naglašenih beatova dubstepa dala je Sassji poseban pečat koji, usuđujem se reći, nema nitko na ovim prostorima, a raznolikošću i aktualnošću tema pokazala je (i dokazala) svoju sposobnost kao tekstopisca.
Puno mjesta na albumu zauzelo je sebeljublje – očita je potreba za dokazivanjem da je jednako dobra, ako ne i bolja, kao muška populacija na alternativnoj glazbenoj sceni, ali se savršeno ogradila od pljuvanja po tuđem radu. Realno, od kada je hip hop glazbe, reggaea i rapa, muškarci tu drže monopol. Sassjin je potez tu savršeno opravdan i ni malo isprazan. Tako Etikete slikovito opisuju nadmoć snažnijeg spola u poslovnim vodama, a Sassju očito jako boli činjenica da žena danas, ako želi raditi, u ugovoru mora potpisati da određeno vrijeme neće imati djecu. Jer, profit tvrtke je bitniji od osobne sreće. Barem tako misle glave koje umjesto očiju imaju znakove dolara. Traka PMS samo je nadogradnja Etiketa – čista eksplozija estrogena, pa vi vidite na što je žena sve spremna kada popizdi – čak i predsjednika tjera na plač. Nitko ženu ne pozna bolje od druge žene. Ili Đorđe Balaševića.
Socijalna obojenost na ovom albumu itekako je prepoznatljiva. Dok nam podnevne vijesti pokazuju scene uništavanja religijskih ekstremista, a te iste vijesti zataškavaju zlodjela počinjena od druge strane (one koja ih valjda financira), Sassja donosi dašak optimizma. Vrlo vješto barata spajanjem crnih tema koje su aktualne i pomalo zastrašujuće upravo zbog svoje istinitosti, s chill taktovima i pozitivnim porukama. Tu je pokazala upravo koliko je velika i koliko će silna još postati – već na prvom albumu ogradila se od svih granica, od svih ladica u koje tako hladno svrstavamo ljude: po boji, po zastavi, po ruci kojom se krste ili ne krste uopće. To je veliki korak za izvođača, ali i za onoga koji to sluša. Usadi ti sjeme nade da postoji ono neko ‘bolje sutra’, da lijepo može biti i nama, ne samo u Utopiji, a to je upravo ono što glazba treba činiti – rušiti granice. To ne može svatko, a Sassja je uspjela iz prve. Ne kaže se badava da ‘što đavo ne može iz zaleta, žena napravi s mjesta’.
Ono što meni uvijek dođe kao ugodno iznenađenje jest podrška koju svi članovi FMJAM-a imaju jedni za druge. Podsjećaju na jednu malu pravu tuzlansku obitelj i osvježenje je vidjeti tuđu radost kada se netko drugi popne na prvo mjesto nekakve liste ili objavi novu traku, a koliko su si podrška, toliko su si i zdrava konkurencija. Nije čudno što je Ragga naš oda upravo toj familiji.
Iako je već duže vremena na sceni, ovo joj je prvi album nakon nekoliko izbačenih singlova, a ako joj ovo ne osigura trajno mjesto, zbilja ne znam što će. Ako nastavi snimati, naravno. Ovaj je album još jedan biser na alternativnoj sceni; na estradu neće dospjeti, što čisto sumnjam da je i cilj. Možda zvuči pretenciozno, ali ovakva vrsta glazbe se ne radi za svačije uši, ali redovnu publiku će uvijek imati. Možemo se samo nadati da će se nastaviti igrati sa žanrovima i pokazati koliko dobra može biti. Jer, sestra definitivno zna znanje.
