Recenzija – “White Album” (Weezer): Weezer se vratio jači, bolji, isti i super za Božić
Weezer je nastao davne 1992. godine, taman u periodu kada je nažalost preminuo Freddie Mercury i kada se osjetilo prijelazno razdoblje 90-ih. U narednim godinama objavili su “Blue Album” i osvjetlali obraz sa singlom Buddy Holly. Uslijedilo je čak devet albuma, od kojih treba spomenuti “Green Album” i hit Island in the Sun, te “Make Believe” koji nas je zadužio sa Beverly Hills. Nakon toga dolazi prijelazno razdoblje stvaralaštva gdje zalaze čak u južnjački rap i koriste mehaničke bubnjeve, što se može čuti na “Red Album” i singlu Pork and Beans. S izdanjem “Everything Will We Alright in the End” kalifornijski skate punkeri se vraćaju korijenima i objavljuju najnoviji “White Album”.
Tony Hawk’s Pro Skater
Moglo bi se reći da su Weezerovi albumi koji nose ime benda i dobivaju poznatiji naslov vezano uz boje koje su zastupljene na pozadini izdanja ujedno i najbolji uradci ovog kultnog benda, a takav je i trenutni “White Album”. Najnovija kreacija započinje zvukom valova, a svaka nova pjesma obilježena je početnim, vrlo inovativnim i uzbudljivim ritmom koji postižu na najrazličitije načine, od zabavnog klavira na Wind in our Sail i Jacked Up do zviždanja u Summer Elaine and Drunk Dori. Unatoč skepsi kultnog statusa koji su Weezer i više nego zaslužili tijekom godina postojanja, novi album uspijeva iznenaditi jako dobrim ritmom i bas dionicama koje mu daju posebnu i toliko potrebnu težinu i temelje. Sve su pjesme vrlo predvidive, a opet zadovoljavajuće vesele i inovativne s imaginativnom djevojkom u glavnoj ulozi.
Doći ćete na svoje ukoliko ste ikada igrali Tony Hawk’s Pro Skater video igru i uživali u glazbi koja je pratila svaku stazu. Sjetit ćete se vremena kada su ljeta trajala duže i svijet je počinjao nakon završene osnovne/srednje škole. Sve je bilo veselo i lagano, a jedina je briga bila ustati ujutro i preživjeti isparavajuću ljetnu vrućinu. (Girl We Got A) Good Thing definira taj dobar, uvijek sunčani kalifornijski osjećaj cijelog albuma, a ukoliko preživite banalnost Do You Wanna Get High, zanemarite da u jednom trenutku ne možete primijetiti deset razlika među pjesmama i uzmete u obzir da je to sreća, veselje i Weezer, ovaj album će vam biti potreban i u vrijeme Božića. Možda čak i više nego u ljetno doba.
Thank God for Girls
Weezer je uspio uzeti najbolje od skate/punk žanra, okružio ga maštovitom i kvalitetnom izvedbom te napravio dobar album koji se može slušati uvijek. Pogotovo ako vam treba pozitivne energije i volje za ustati ujutro kada je vani sivo i hladno. Jednostavno želite biti ta djevojka iz pjesme. Živjeti jednostavno, veselo vrijeme optimizma kada je kupaći kostim jedino što vas brine ujutro, a odlazite na spavanje s uzbuđenjem sljedećeg dana i brojanjem koliko je puta lokalni dečko pogledao u vas te što ćete sutra napraviti da vas primijeti. I da, za sve novo pronašle feministice, ovaj album je i više nego oda djevojci, onoj koja je više od kupaćeg kostima i laka na noktima, jer Thank God for Girls. Treba nam više albuma u kojem je život toliko jednostavan i potrebno zabavan.
