Seven That Spells: Psihodelija 23. stoljeća u kojem rock više ne postoji

Pulsirajuća rock psihodelija zagrebačkog benda Seven That Spells, unatoč svojoj kvaliteti i začuđujućoj muzičkoj strukturi, još uvijek na neki način putuje ispod radara kod većine domaće publike. Njihovi albumi rijetko da se gdje uopće mogu i nabaviti za kupiti u Hrvatskoj, iako ih je bend u dosadašnjoj karijeri izdao čak jedanaest, doduše za razne internacionalne diskografske kuće kao što su ruski R.A.I.G., austrijski Hau Ruck! ili belgijski Sloowax.

Formirani sada već naizgled daleke 2003. godine, s vremenom su kroz bend prošli mnogi domaći i strani glazbenici, mijenjajući više ili manje izričaj Sevenove muzičke putanje, da bi se postava na kraju uobličila u današnji “power trio” kojeg čine frontmen Niko Potočnjak na gitari, bubnjar Nikola Babić te basist i povremeni vokalist Jeremy White.

“Seven That Spells su u ovih jedanaest godina objavili isto toliko albuma. Naravno da se kroz sve to vrijeme mijenjao i zvuk koji sam htio postići, mijenjali su se i ljudi s kojima sam surađivao, ali u ovom trenutku mislim kako su Seven That Spells došli do svog vrhunca. Mene je uvijek ustvari fasciniralo bogatstvo nevjerojatno velikog broja mogućih pravaca koji se otvaraju ako se želite igrati zvukom. To me još uvijek veseli i po tom pitanju nisam ništa drugačiji od male djece kad dobiju novu igračku. Problem mi je uvijek predstavljalo snimanje materijala u studiju i natezanje s kvazi producentima koji u pravilu bolje od mene znaju što ja hoću. To je nešto što te u startu ubije u pojam i dovede do zaključka kako u Hrvatskoj ne postoji kvalitetan producent koji bi ne samo od nas napravio nešto bolje, nego od cijele alternativne scene. Nažalost, iz svog iskustva znam da je to tako i zato smo zadnjih šest mjeseci proveli miksajući zadnji album.”, rekao je Potočnjak u intervjuu za sibenskiportal.hr o osnutcima benda. “Mi tada bolje nismo znali. Sa svakim albumom produkcija nam je bila sve bolja. U jednu ruku to je bilo i za očekivati jer sam uvijek nastojao izvući najviše od sebe. Međutim, u početku niti smo znali, a niti smo mogli bolje i to je u tom trenutku bio naš maksimum. Ali i to treba gledati s pozitivne strane, jer nas je tjeralo da radimo više i kvalitetnije što je kasnije i pokazalo rezultate na svakom sljedećem albumu.”

Seven That Spells nastupio je na brojnim festivalima u inozemstvu i regiji, kao što su domaći Superuho ili pak inozemni Roadburn Festival, Duna Jam i drugi. “Potpuno drugačiji pristup – tamo smo ‘turali’ s vlakovima koji idu 500 na sat, a u Europi nam za 500 kilometara treba cijeli dan s kombijem. Publika je u Japanu puno zahtjevnija, ali zato i dolaze na koncerte.”, dodao je Potočnjak u vezi s turnejom po Japanu koju je bend odradio 2008. godine, “U Europi je situacija puno teža i bizarnija što se toga tiče. Ali rock publika je svugdje na svijetu ista – najbolja! Turneje su uvijek naporne i sastoje se od konstantnog čekanja. To stvarno zna ubiti.”

Seven That Spells nosi karakterističan zvuk koji zaista jest nešto posebno i različito od svega ostalog na ovim prostorima, a njihova samoprozvana “psihodelija 23. stoljeća u kojem rock više ne postoji” masivno je teški blok zvuka s nebrojeno mnogo na sitno izrezuckanih slojeva različitih kolaža koji su ponovno, nekom naizgled neopisivom spontanošću, u potpunosti spojeni u jedno. Sevenova vibrirajuća zvučna talionica tako sasvim prirodno stapa gotovo oprečne žanrove tolikom lakoćom da se čini kao da nikada nije niti bilo razlike među njima, istovremeno ih oblikujući na samo sebi svojvsten način sklapanja golemog, šarenog glazbenog murala koji stane u samo nekoliko minuta pjesme. Oni su kao muzički Sandman, utjelovljenje iluzije i snova, ali histeričan i na dopu, plutajući negdje u svemirskom brodu koji autopilotom ide na rub neke dugo očekivane apokalipse.

“Zavisi od albuma do albuma…”, kaže Potočnjak o Sevenovu kreativnom procesu. “Neki su bili striktno improvizirani, a zadnji su podosta promišljeni i aranžirani. Isto zavisi o ljudima koji su u bendu za vrijeme stvaranja specifičnog albuma. Dosad sam ih promijenio 70-ak pa je to uvelike utjecalo na razvoj i raznolikost benda i albuma. Uvijek je zanimljivo i uvijek se ide naprijed velikim koracima. To je najbitnije načelo STS. U zadnje vrijeme smo malo usporili s izdanjima jer je glazba postala kompliciranija i konkretnija pa nam stoga i treba više vremena za pojedinačni album.”

Osim uhu očitog eklektičnog i strastveno estravagantnog zvuka, Seven That Spells svojim glazbenim strukturama često na neki način pletu i instrumentalne priče, od kojih je možda najraspoznatljivija konceptualna albumska trilogija “The Death and Ressurection of Krautrock IO”, čiji je posljednji dio u pripremi.

“Ta trilogija je trenutni vrhunac našeg glazbenog izražaja.”, pojasnio je u nedavnom intervjuu za portal muzika.hr frontmen Niko Potočnjak, “Potrošili smo masu vremena na aranžmane, produkciju i pristup. To je naša vizija kako moderan psihodelični rock mora i treba zvučati. Dobivamo i jako dobre recenzije po vani. Sljedeće godine idemo u Englesku, a možda i u SAD da malo i tamo predstavimo taj materijal. ‘IO’ je drugi dio trilogije i predstavlja arheološki pristup indoeuropskoj glazbi provučenoj kroz prizmu psihodeličnog rocka. Vinil je izašao prije mjesec dana i upravo smo se vratili s europske turneje gdje smo promovirali album. Bilo je dobro. Bili smo nemilosrdni prema našim već neosamnaestogodišnjim tijelima.”

Osim benda Seven That Spells, koji je polagano postao samostalna institucija i svojevrsna nepresušna tvornica glazbe koja neprimjetno lako stapa žanrove, stilove te oprečne emocije, Potočnjak i White trenutno rade na dva dodatna glazbena projekta. “Jedan se zove Jastreb, nešto je to drugačije od STS i bazira se na ponavljanju i sviranju jedne gitarske dionice oko koje se razvija priča, a drugi se zove Otrovna Kristina u kojoj po prvi put radim pjesme za vokal.”, kaže Potočnjak, “Do sad me to nije previše privlačilo ali nekako me povukla želja da krenem u tom pravcu. Nešto pjevanja ima na ovom zadnjem dijelu trilogije ali i to nije klasični način pjevanja, već više nakakvo istočno-indijsko mantranje na sanskrtu. Otrovna Kristina je opet nešto potpuno drugačije od svega ostalog i ukratko bi to bio spoj progresivnog rock zvuka nastalog na našim prostorima prije trideset, četrdeset godina.”

Impulzivni, ali istovremeno opsesivno predani, Seven That Spells su od zvučne agresije i ludila napravili umjetničku formu s vlastitim narativom, i to začudo vrlo često melodioznim i hipnotizirajućim.

Seven That Spells svoj će nastup održati u petak 19. prosinca u Tvornici Kulture, s početkom u 21 sat. Ulaznice za nastup mogu se nabaviti u pretprodaji po cijeni od 35 kuna u Dirty Old Shopu (Tratinska 18), Rockmarku (Berislavićeva 13), Dallas Music Shopu (Tkaličićeva 7), prodavaonici Dancing Beara (Gundulićeva 7) ili putem internetskog sustava Entrio. Na dan koncerta ulaznice će se moći nabaviti na blagajni Tvornice Kulture po cijeni od 45 kuna. Pročitajte intervju s vođom benda, Nikom Potočnjakom, ovdje.