novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Seven That Spells: Rock utopizam!

[Seven That Spells] / facebook.com/good.vibrations.zg
Vrijeme čitanja: 4 minute
facebook.com/good.vibrations.zg
[Seven That Spells] / facebook.com/good.vibrations.zg

Malo je zaista dobrih hrvatskih bendova –pomislih prilikom ulaska u Vintage. Mislim na bendove koji konstantno rade, generalna su dobrobit hrvatske scene, ali prihvaćeni su i vani. Tražim neki bend prema istim kriterijima uz iznimku da su stariji, da im glazba više nije aktualna, međutim ne nalazim odgovor.Glazbeno smo zatvoren narod. Domaći izvođači, ako su htjeli biti slušani, svoju glazbu su izvodili na hrvatskom jeziku i za hrvatsku publiku, što ne bi bio pretjerani problem da je glazba bila dobra. Vrijeme takve glazbe na ovim prostorima trebalo je umrijeti s ratom, a ljudi mentalno odvojiti od šugavog novog vala. Nije mi to pretjerano jasno, ali nećemo se zamarati time, jer ako čitate ovaj tekst ne smatrate Prljavo Kazalište bendom.

Ove srijede, na već dobro poznatom eventu, Good Vibrationsu u Vintage Industrial Baru u Savskoj, imali smo priliku vidjeti sada već vrlo poznat Seven That Spells – nekada jedan od najperspektivnijih hrvatskih bendova, više slušan i cijenjen vani nego doma, što je vrlo žalosno, ali to je trenutno surova balkanska realnost. Prije njih nastupio je Jastreb, također projekt Nike Potočnjaka, jedinog originalnog člana i gitarista Seven That Spellsa.

facebook.com/good.vibrations.zg
[Jastreb] / facebook.com/good.vibrations.zg

Nisam očekivao da će Jastreb na pozornici imati čak šest članova. Izgleda da je Potočnjak za nastup okupio popriličan broj session izvođača, pa se tako na klavijaturama našao Albin Julius iz austrijskog benda Der Blutrausch, koje je Jastreb pratio na turneji prošle godine. Impresivno je koliko im glazba moćno zvuči live, jer audio snimke nisu toliko zanimljive, barem nije toliko evidentna slojevitost glazbe koja definitivno postoji. Netko od prisutnih opisao je Jastrebove pjesme kao „pjesme od dva rifa“, što je djelomično istina, ali ta dva rifa čine glavnu temu, glavnu mantru, na kojoj prosperiraju Potočnjakova gitara i Juliusove psihodelične klavijature, dajući pjesmi kompletnu priču. Sjećam se da je izvedena jedina stvar s debi albuma „Jastreb“, naslovljena Yggdrasil.

Trajanje pjesama nije išlo u korist duljini trajanja nastupa, dakle čuli smo samo tri pjesme, no i to je bilo dovoljno kako bi se zaključilo jedno, a to je da Jastreb ima veliku budućnost. Bend koji nije toliko avangardan kao Seven That Spells, puno je bliži trenutno vrlo popularnim sludge, drone i doom žanrovima – koristi repeticiju kako bi se naglasila moć rifova.Zato je i vrlo slušljiv, te pretpostavljam da će vrlo lako naći publiku.

[Seven That Spells] / facebook.com/good.vibrations.zg
[Seven That Spells] / facebook.com/good.vibrations.zg

Sa Seven That Spellsom je nešto drugačije. To je glazba budućnosti – budućnosti koju Balkan nikada neće doživjeti i prema tome je utopijska, ali ipak je tu, prihvaćena je i slušana. Tako da možemo reći da su ljudi koji su se u srijedu našli na koncertu proživljavali svojevrsnu rock utopiju, jer ova glazba nikada neće dobiti pažnju koju zaslužuje. Ne bih želio biti negativan i sitničariti, broj ljudi koji se okupio na koncertu napunio je dvoranu, a to je za naše prilike vrlo velik broj za koncert usred tjedna. Jedina kritika na koncert koja je bila aktualna kompletnu večer jest cijena karte koja je bila, dakle, 40 kuna. To je 10 kuna više od cijene koja bi bila normalno prihvaćena. Gotovo zanemariva promjena, međutim Potočnjak je na facebook event nekoliko dana prije koncerta zalijepio sliku gdje mu na sunčanim naočalama piše „40 kn“, a kao obrazloženje istog naveo je kako mora srediti vrt. Ukoliko imate barem malo smisla za humor, ovakav potez naći ćete vrlo zabavnim, iako je đubretarski – barem je zabavno. Mada, stao bih u obranu benda ovdje, vrijeme je da se ista glazba počne i cijeniti, a koliko je određeni koncert cijenjen određuje između ostalog i cijena karte. Pogledajte malo koliko novaca naplaćuju smiješni domaći bendovi, kao primjer možemo uzeti skorašnji koncert Brkova u Tvornici koji je procijenjen na čak 65 kuna, iako je glazba degradirajuća i prilično nazadna.

[Seven That Spells] / facebook.com/good.vibrations.zg
[Seven That Spells] / facebook.com/good.vibrations.zg

Osvrnimo se malo na glazbeni dio koncerta. Ono što Seven That Spells trenutno svira opisano je od njih samih kao psihodelični zid zvuka s vikinškim pogrebnim napjevima. Upravo ti napjevi koji su prisutni od kada je bendu pristupio basist Jeremy White, nisu samo vikinški – isti napjevi lako su mogli biti zagorski, odnosno tibetanski, nitko ne bi ni shvatio. Toliko je ono što sviraju svjetsko, a istovremeno neopisivo domaće, inspirirano generalno europskim folklorom. Ne možete se oteti dojmu koliko istočno zvuči glazba, kompletna je oprečnost trenutno popularnom, prašnjavom i pustinjskom stoner rocku, te je dokaz koliko smo regionalno bliži upravo toj kulturi, nego zapadnoj kojoj se oduvijek guramo (bez političkih konotacija).

Dinamični trio predstavio je svoj nadolazeći album „The Death And Ressurection Of Krautrock: IO“, drugi dio albumske trilogije, koji bi trebao izaći 30. lipnja. Upravo su na njemu i na prethodniku vrlo zastupljeni Whiteovi napjevi, koji uživo zvuče neopisivo bolje, jer svaka napeta žila na basistovom vratu upriličuje intenzitet trenutno produciranog zvuka. Ne bih nabrajao setlistu – vrlo je nevažna. Važan je doživljaj ovog benda uživo, a ako ste u prilici, nemate ispriku za ne vidjeti ovaj bend. Odličan i vrlo nestašan bubanj, basist koji pjeva i velebna Potočnjakova disonanca ocrtavaju rock utopiju. Rock kakav je nekad bio i kakvim će postati za 100 godina, iako možda i neće. Vrlo mi se svidio opis benda od strane jednog fana na njihovoj bandcamp stranici. Isti tvrdi da je Seven That Spells za rock ono što je Ornette Coleman bio za jazz, time bi se dobio free rock – avangardni rock žanr bez granica i nametnutih ritmova i melodija.

Koncert je bio magičan, zbunjujuć i prosvjetljujući istovremeno. Glazbena genijalnost na djelu. Ubijte me, ali ovo je najbolji rock bend koji je Hrvatska imala ili će imati.

Be social

Komentari