Recenzija – “The Statement of a Broken Mind” (Meant To Be): Bogatstvo motiva i energije
Mladi hrvatski metalcore bend Meant To Be pravo je osvježenje hrvatske scene. Dečki su se okupili 2014. godine te za početak objavili EP pod nazivom “Veni, vidi, vici” kojim su predstavili svoj zvuk, a sad su sve ljubitelje žešće glazbe počastili albumom prvijencem pod nazivom “The Statement of a Broken Mind“. Možda se jednom određene hrvatske diskografske kuće počnu baviti i glazbom pa uvide potencijal ovakvog rada. Ne događa se često da prvi albumi budu pun pogodak. Umažani Alen Hodović, Nola Filipović, Denis “Johnny” Nadarević, Marko Purišić i Martin Purišić u tome su uspjeli. Nadajmo se samo da će nastaviti tim tonom i da će nas svaki naredni album iznenaditi barem upola kao što nas je iznenadio ovaj.
Meant to be different
Ljubav i mržnja nikad nisu bili bliže nego u Raise Me Higher. Pratitelji benda su vjerojatno već upoznati s velikim uspjehom ove pjesme, koji je tu s razlogom: žestoki riffovi zagrijavaju nas za jedan divan i miran refren kakvog bismo inače očekivali u nekoj baladi (naposljetku, pjesma je originalno i zamišljena kao takva). Uz to, energija i struktura pjesme savršeno odgovara samom tekstu. Triologija “Songs Against Bombs” progovara o onome što vam i sam naslov sugerira – protiv rata. Psihička razorenost vojnika u After All i The Statement of a Broken Mind dočaravaju noćne more i halucinacije, dok Ladies and Gentlemen, Please Welcome… THE END! predstavlja i glavnog krivca za njihovo stanje.
Nježnijim dušama preporučam The Man Who Laughs, pjesmu koja predstavlja iznimno bogatstvo zvuka u mirnijim dionicama, dok u onim bržim pomalo prelazi granice svog žanra. Za sve fanove horor filmova, Edgara Allana Poea ili pak H.P. Lovecrafta, tu je Madness – The Emergency Exit. Psihološku nabijenost pjesme potvrđuju sami uvodni zvukovi od kojih se ježi koža, a daleko nije ni Laughing Out Loud. Alfa ovog albuma je pjesma Frankly My Dear, I Don’t Give A Damn!. Iako izrečena na puno brutalniji način nego što je to učinio Rhett Butler, poanta je ostala ista. Moj osobni favorit je pak omega albuma – Follow. Sam početak pjesme najavljuje da ćete čuti nešto sasvim drugačije, a ogromna energija koju ova pjesma sadrži odvest će vas sve od epskih scena do nježnih zagrljaja.
Snažno i posebno
Glavni problem većine žanrova, a naročito metalcorea, jest činjenica da pjesme postanu “sve na isti kalup”. Jedni se odluče posvetiti čitav album neuzvraćenoj ljubavi, dok drugi pjevaju samo o društvenim problemima, a sve pjesme imaju slični stil i zvuk. Ovaj se album sastoji od devet pjesama i svaka je priča sama za sebe. Kapitalizam, rat, bezosjećajnost, smrt, stradanje, mržnja, okrutnost, suosjećanje, paranoja, ljubav i strast samo su neki od motiva koje ćete pronaći u tih pola sata, a svaki će vas od njih posve obuzeti. Posvete metalu, popu i metalcore dropovima ne nedostaju. No bilo da se radi o tematici ili pak zvuku, svaka pjesma ima neku svoju posebnu čar i osjećaj.
Album je snimljen u Beton studiju uz pomoć Marka Matijevića Sekula, a za mix i mastering je zaslužan Goran Kovač. Dostupan je preko iTunesa, Amazona, Soundclouda, Groovea i Spotifya. Posebne zahvale upućene su Rihardu Lobenweinu te Mihaelu Veznaveru što je bendove misli pretvorio u artwork.
