novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Što želimo vidjeti kada (po)gledamo sliku?

Foto: Niko Goga
Vrijeme čitanja: 3 minute

Svakog se dana susrećem s mnoštvom ljudi koji sa zanimanjem odlaze posjetiti neku izložbu ili barem zaviriti unutar zidova muzeja. Umjetnost je danas, iako u teoriji iznimno cijenjena, društveni segment koji se, kao i većina kulturnih djelatnosti, sve više zanemaruje. Svakako se može spekulirati o sve manjoj zainteresiranosti javnosti za izložbe i muzejske postave, što potenciraju i mainstream mediji svojim minimalnim posvećivanjem medijske pažnje ovom važnom segmentu društva. Unatoč svemu ostala sam iznenađena brojem ljudi koje sam ovih dana zatekla u muzeju pa se u meni rodila nada da je gore izrečeno mišljenje samo produkt suvremenog ekonomski orijentiranog društva. Tema ovog članka ipak je nešto drugo, iako ova svakako zaslužuje zaseban.

Ono što mi se učinilo posebno zanimljivim, gledajući ljude oko sebe, način je na koji promatraju likovna djela odnosno svoj cilj pri dolasku u muzej ili galeriju. Jesu li došli uživati u vizualnim podražajima ili otkriti umjetnikove poruke? Samo nekolicina njih pažljivo obilazi prostoriju po prostoriju, promatra sliku po sliku, skulpturu po skulpturu, dok su većina oni koji ih samo obilaze i tumaraju prostorom bez cilja i potrebe da se zaustave i uistinu vide djelo.

Foto: siobhansullivan.tumblr.com

Činilo mi se kako se ljudi zadrže i najviše pažnje posvete tekstu koji prati pojedino djelo i objašnjava kontekst kojem ono pripada. Malo će ljudi nakon čitanja teksta uistinu pogledati djelo, za njih je čitanje teksta bio čin kojim su pokušali razumjeti i vidjeti djelo, ono vizualno će nakon čitanja dobiti tek letimičan pogled.

Upravo su me ova pojava i količina vremena koju u zadnje vrijeme provodim u muzeju potaknuli da se sjetim pitanja svoje profesorice o vremenu koje je potrebno provesti gledajući likovno djelo da bi ga se razumjelo.

Na jednom su nas od prvih kolegija na studiju učili gledati i analizirati likovna djela. Još se uvijek sjećam Kandinskog i njegove Kompozicije 5. Analizirali smo je i promatrali gotovo više od 40 minuta da bi nam tek na kraju sam profesor otkrio što nam je Kandinski htio poručiti, što smo mi kao studenti uspjeli tek natuknuti.

Foto: Flickr/RasMarley

Svakako je nerealno očekivati i smatrati da ljudi u muzej odlaze analizirati slike poput studenata umjetnosti, ali pitanje o tome koliko ljudi uistinu vide i dalje stoji. Promatrajući, na nedavno otvorenoj izložbi u Klovićevim dvorima, Klimtovu sliku Varljive svjetlosti i sama sam značenje shvatila tek kada sam se domogla konteksta koji prati sliku. Trebamo li uistinu imati znanja o umjetnosti te kontekstu kako bi uživali u umjetnosti? Koliko dugo je potrebno gledati?

Prema tvrdnjama Roberta L. Solsa umjetničko se djelo sastoji od tri razine. Prvu i drugu razinu, odnosno linije, boje i točke te ono što ti elementi predstavljaju prepoznaje gotovo svatko tko promatra neko umjetničko djelo. Treća je pak razina koja zahtijeva više od samog letimičnog pogleda. To je ona razina i shvaćanje koje previše puta ostane nedostižno, a čini upravo onu magičnost koju nam umjetnost pruža.

Na kraju se postavlja pitanje je li uistinu potrebno duboko i detaljno analiziranje i seciranje likovnih djela ili je njihova vizualnost ta koja nas treba hraniti svojom pojavom. Na to si pitanje odgovaramo sami, dok je umjetnost ta koja nam je dana kao komadić mističnosti koja nas podsjeća da je život puno više od materijalnosti i brojki u čije se okove zatvorilo današnje društvo.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari