“Tales From the Forest” (J. R. August): Basne u glazbenom ruhu

S dolaskom proljeća, putevi nekako sami od sebe vode u šume i na livade, veselimo se nicanju prvog cvijeća i prvim razdraganim cvrkutima ptica koje pozdravljaju sunčane dane. Proljeće ljude vraća u doba djetinjstva, kad se jedva čeka lijepo vrijeme i igranje na otvorenom. Uz to, naravno, i više nego dobro idu bajke, basne i ostale priče. Dolaskom proljeća J. R. August počastio nas je još jednim svojim EP-em čija se tematika ogleda u samom nazivu: “Tales From the Forest”. Kako sam kaže, EP je posveta njegovom djedu Augustu Truhanu koji mu je za života ispričao na stotine priča i basni u kojima su glavni likovi životinje.

J. R. Augusta ne treba posebno predstavljati jer je na ovim prostorima poprilično poznata glazbena ličnost. Pravim imenom Nikola Vranić, ovaj mladi talentirani glazbenik iz Zaboka do sad je objavio tri EP-a (“Change of Seasons”, “Tea Party With Mrs. Death”, “33”). Iako se čini kako se iz EP-a u EP J. R. August mijenja i glazbeno i tematski, analiziraju li se njegove pjesme dubinski, vidi se kako je zapravo u potpunosti konzistentan te nadograđuje svoje priče i povezuje ih u smislenu cjelinu. Miješanjem žanrova koje zapravo “ugrađuje” u čvrsti temelj klasike glazbi daje novi smisao, a slušatelja upoznaje s mnoštvom glazbenih mogućnosti.

Glazbu, tekstove i aranžmane pjesama potpisuje sam J. R. August, dok je Dražen Završki bio tonski snimatelj te odradio mix i mastering. Uz J. R. Augusta na klaviru (ali i midi oboi i flauti), na ovom EP-u sviraju i Miro Lehpamer (bubanj), Jura Herceg (kontrabas), Dražen Završki (perkusije), a vokalnu pratnju čini zbor (Sebastijan Jurić, Ana Anić, Katarina Matković, Livija Zgurić, Tinka Bulić, Lana Veljačić, Neven Petrović). Popratne ilustracije za EP djelo su Magdalene Modrić, dok je za dizajn naslovnice EP-a zaslužna Katarina Matković.

Lupus in fabula

Kao što mnoštvo stilskih figura čini dobru, kvalitetnu priču, tako i mnoštvo glazbenih stilova kojima se vješto barata spajajući ih u nešto novo i nečuveno, čini dobru, kvalitetnu glazbu. Recenzirati J. R. Augusta ne znači pisati samo o glazbi, već analizirati i interpretirati i tekstove pjesama koji obiluju metaforama i mnogo dubljim značenjima nego što se to na prvu čini.

Pjesme bi, čak i da nisu vokalno-instrumentalne, nego samo instrumentalne, imale iznimnu narativnu snagu jer vješto poigravanje tempom, dinamikom i izmjenama ritma te ubacivanje zanimljivih instrumenata u svrhu onomatopeje već samo po sebi priča i vizualizira priču, ali na jedan posve elegantan, nenametljiv način.

Ono što uvelike određuje ovaj EP jesu likovi šumskih životinja koje su, kao u svim basnama, personificirane. Glavni je lik Vuk koji se pojavljuje u svim trima pjesmama EP-a – u I’m Afraid the Bird Will Die plače jer se boji da će ptica umrijeti (“With a tear in his eye even the wolf began to cry”), u Little Red Ridin’ Hood postaje negativac koji ubija malu Crvenkapicu te takvim ostaje u The Wolves.  Primjećuje se određena gradacija negativnosti od prve do treće pjesme, a to se ponajviše ogleda u atmosferi koju pjesme stvaraju i prikazuju.

Homo homini lupus

I’m Afraid the Bird Will Die govori o zabrinutosti svih šumskih životinja za pticu jer misle da će umrijeti. Mekši tonovi, lagani ritam koji na trenutke podsjeća na zvono koje odzvanja i upozorava na opasnost, flauta u službi onomatopeje ptičjeg pjeva –  sve to fino se isprepliće u četiri i pol minute pjesme, da bi najzad kulminiralo jačom dinamikom i bržim tempom koji se ipak na kraju smiruje i pjesmu zaokružuje tugaljivim notama na midi oboi.

Little Red Ridin’ Hood pjesma je nešto drugačijeg tona. Od samog početka zvuči čvršće i odrješitije, što je i više nego prikladno s obzirom na tematiku koja se obrađuje u tekstu. Zborski dijelovi savršeno se uklapaju u pričanje priče. Podosta zaboravljena originalna radnja Crvenkapice ovdje je prikazana u modernome smislu i nimalo uljepšana.

Kritiziraju se ne samo pedofilija i sveprisutna disperzija odgovornosti, već i nezainteresiranost društva uopće za goruće probleme koji su postali naša unormaljena realnost (“But how many more times do we have to see the story end, oh, the way it shoudn’t end?”). Pjesma također ukazuje na neučinkovitost osvete (“Yeah, the Bad Wolf got shot, but the girl, she was dead”), a sveukupno šalje jaku poruku. Koju – odredite je sami.

The Wolves zaokružuje priče iz šume. Već prvim tonovima pjesma kod slušatelja izaziva nespokoj jer započinje onomatopejom zavijanja vuka. Hobbesovsko “čovjek je čovjeku vuk” toliko je lijepo opisano ovom pjesmom te toliko je živopisno dočarano kako se čovjek osjeća bivajući prevaren od strane “svojih”, da pjesma na kraju ne ostavlja toliko negativan utisak koliko se to na početku čini da će biti slučaj, već čovjeka potiče na razmišljanje.

Quidquid id est

Iako se može činiti kako je naporno slušati pjesme koje traju duže od prosjeka (ovaj EP koji se sastoji od triju pjesama sveukupno će vam uzeti 16 minuta života, a dati vam mnogo, mnogo više), pjesme su toliko živopisne, toliko primamljivo zanimljive i protočne da će vam slušanje proći čak i prebrzo. Naročito ako se odlučite dublje uroniti u njihovu analizu i baviti se skrivenim značenjima tekstova, kao što sam to ja učinila jer mi se činilo kako kritiku drugačije ni ne mogu napisati.

Očigledno je kako J. R. August svakim svojim glazbenim uratkom raste te iako mogu reći da manje od njega nisam ni očekivala, ovaj EP ipak me dočekao nespremnu. Na kraju svega preostaje mi reći samo sljedeće: “Tales From the Forest” glazbeni je uradak koji bi svakako trebao biti na repertoaru svake osobe koja se imalo smatra ljubiteljem glazbe, proze ili obojega, ali i onih koji vole poučne priče servirane na nesvakidašnji način.