novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

“Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju” (O. Tokarczuk): Ekološki triler ili nešto mnogo više?

olga tokarczuk
Vrijeme čitanja: 4 minute

„Ali zašto bismo trebali biti korisni i kome? Tko je podijelio svijet na beskorisne i korisne, i s kojim pravom? Zar čičak nema pravo živjeti ili Miš, koji jede zrno u skladištima, Pčele i Trutovi, korov i ruže. Čiji um se odvažio na drskost da prosuđuje tko je bolji, a tko lošiji?”

Pitanje „tko je podijelio svijet na beskorisne i korisne, i s kojim pravom” na neki način kičma je ovog romana. Nazivali su ga, između ostalog, ekološkim trilerom, ali neke dogovorene i ustaljene definicije još uvijek nema.

Prvi put objavljen sad već davne 2009. godine, roman „Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju” kod nas je u prijevodu Mladena Martića dostupan u izdanju Frakture. Knjiga je opremljena fotografijama iz filma „Pokot” („Tragovi”) iz 2017. godine, napravljenog upravo prema ovom romanu u režiji Agnieszke Holland.

Ekscentrična protagonistica

Radnja se odvija u jednom poljskom selu na granici s Češkom. Tamo je svega nekoliko kuća u kojima preko zime nitko ne živi, ali o njima brine stanovita Janina Duszejko, pomalo ekscentrična starija gospođa koja se bavi astrologijom i živi sa svoje dvije kujice koje naziva „djevojke”. Janina također smatra da imena koja ljudi dobiju po rođenju nikako ne odgovaraju njihovim osobnostima, pa tako svoje jedine susjede naziva Veliko Stopalo i Mutavi, a sama nikako ne voli da ju se zove vlastitim imenom. Kako kroz tekst saznajemo, ona je vegetarijanka i borac za prava životinja, a kao takvu ju najčešće okolina doživljava kao napornu i za nju nema previše razumijevanja.

Jesu li za bizarna ubojstva krive – životinje?

U naoko mirnom seoskom kraju stvari se počnu komplicirati kad Mutavi i gospođa Duszejko otkriju mrtvo tijelo Velikog Stopala. Nakon te neobične smrti gušenjem srnećom kosti počinju se događati bizarna ubojstva, a policija nema pojma tko bi mogao biti počinitelj. Kako je riječ sve redom o lovcima iz sporta, ljudima koji ne poštuju životinje i prirodu, gospođa Duszejko nudi svoju teoriju da su za te smrti zapravo odgovorne – životinje. Nudi i dokaze, ali nitko je ne shvaća ozbiljno. Kad u priču još uplete astrologiju i raspored planeta, vjerodostojnost joj rapidno opada.

Priželjkivala sam osvetu lisica

Kao u pravom, čistokrvnom krimiću do kraja nismo sigurni u identitet ubojice, a čak se u par navrata pitamo nije li riječ o djelomično fantastičnom književnom djelu pa su možda doista životinje i odgovorne za ubojstva. Ja znam da je dio mene i priželjkivao takav ishod: osvetu lisica za jezive uvjete na farmi na kojoj su držane u malim kavezima, u vlastitom izmetu, a onda bivale žive oderane kako se prethodnim „milosrdnim” ubojstvom ne bi oštetilo njihovo skupocjeno krzno. Osvetu veprova za sporu i bolnu smrt sa sačmom u tijelu dok ih zasipa sitni snijeg. Osvetu srna, jelena, zečeva i svih ostalih bića koja su pretrpjela strašnu patnju samo kako bi nekome bili zabava na jedan trenutak.

Uživanje u jeziku, a ne samo u radnji

„Tjeraj svoj plug…” bio mi je roman-osvježenje jer Olga Tokarczuk vrlo pitkim jezikom progovara o ne tako pitkim temama. Dugo već nisam naišla na tekst koji jezik koristi kao građevni materijal. Danas, u moru novih naslova i u zamoru materijala sve je teže odrediti što je dobra književnost i zašto je dobra pa kad u ruke dobijete jedan ovakav roman stvari se ipak malo iskristaliziraju. Tokarczuk ne gradi samo dinamičnu radnju, ona ju gradi poigravanjem jezikom. Između ostalog, primjećujemo da su neke riječi napisane velikim slovima, a nisu osobna imena, imena lokaliteta niti bilo kakva imenica koja iziskuje takav tretman. Kapitalizacijom se očito koristi kako bi naglasila važnost određenih elemenata i to onih elemenata koji su važni pripovjedačici, a to je gospođa Duszejko.

Izvor fotografije: Olga Tokarczuk (Facebook)

Prepoznavanje

Ono što mi je bilo posebno zanimljivo u iskustvu čitanja ovog romana jest osjećaj prepoznavanja. Prepoznavanje je to ono o kakvom piše Rita Felski u svojoj knjizi „Namjene književnosti”. Riječ je o prepoznavanju dijelova sebe kojih nismo ni svjesni ili smo na njih zaboravili pa se onda događa određeno osvještavanje, nešto poput spoznaje o sebi. Ne vjerujem da ću se ikada baviti izradom natalnih karata i horoskopa, ali dio Janine Duszejko zatitrao je negdje u mojoj dubokoj nutrini. Bijes na čovjekovu bahatost u odnosu s prirodom, prava za koja duboko u sebi znam da bi životinje trebale i morale imati, neodređeni osjećaj povezanosti sa šumom, drvećem i prirodom generalno… sve je to isplivavalo tijekom čitanja, do te mjere da nisam znala što bih točno s nekim osjećajima učinila u tom trenutku.

Zašto je jedno ubojstvo sport, a drugo zločin?

Kako sam već spomenula, ovaj roman nazivali su ekološkim trilerom, zbog određenih stvari mnogi su ga optuživali da opravdava ekološki terorizam, ali to je vjerojatno isti tip ljudi koji optužuje Novakovu „Črnu mati zemlu” za promoviranje pedofilije. Ovaj roman duboko je potresna, na momente čak i zabavna priča koja razmatra pitanje s početka: „tko je podijelio svijet na beskorisne i korisne”, koja se kasnije također proširuje i na pitanja tko ima pravo suditi? Tko mjeri vrijednost života neke jedinke? Zašto se ubojstvo jedne smatra sportom, dok se za ubojstvo druge ide na doživotnu robiju? Čak i ako ta druga jedinka vrijedi manje od prve i svijet ne gubi ništa njezinim odlaskom…

Nitko od nas neće čitati istu knjigu

Na sva ta pitanja Olga Tokarczuk sa svojom gospođom Duszejko, Mutavim, Dyziom i ostalima ne nudi konkretan odgovor. Ostavlja čitatelju prazne prostore da upisuje svoje spoznaje i emocije. Sigurno je da netko tko se bavi lovom i netko tko je vegetarijanac neće pročitati istu knjigu, iako će fizički uzeti istu u ruke, ali i jedni i drugi iz nje imaju mnogo toga naučiti. Nećemo nužno promijeniti svoje navade i navike, prehrambene sklonosti ili nešto treće, ali svatko od nas, u kojem god se „taboru” nalazio, bit će primoran razmisliti o odnosu koji gajimo s prirodom, s mjestom koje je dano za život nama i drugim živim bićima. Možemo li biti malo manje sebični, malo manje pohlepni i graditi svijet u kojem bi ipak bilo ljepše živjeti. I nama i drugim životinjama jer smo, na kraju krajeva, i mi samo životinje.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari