“Woodstock” (M. Lang, H. George-Warren): Organizacija najvećeg festivala
Biti prvi danas je gotovo najvažnija stvar. Zadani ciljevi imaju sve kraći rok za realizaciju i utrka nikada ne prestaje. Woodstock je bila priča koja je po mnogočemu bila prva takva, a da njeni akteri nisu čak ni bili svjesni što točno rade i kakav će to odjek imati u budućnosti. U ovoj se knjizi nalazi pogled organizatora iznutra i daje drugu sliku, onu praktičnu i manje poznatu o najvećem festivalu u povijesti.
Ideja jednom mora pasti na pamet, iz čiste gluposti ili pomnog razmišljanja doći će. I možda će se činiti nemoguća ili suluda, ali dok se ne krene u ostvarivanje, ne može se znati. Tako je i Michaelu Langu na pamet pao Woodstock. U razgovoru s partnerom Artijem Kornfeldom tijekom jedne od njihovih, kako kaže, “meditativnih večeri” pokrenuli su se prvi kotačići festivala. Službeno ime bilo je An Aquarian Exposition: The Woodstock Music and Art Fair.
Misao vodilja je bila napraviti festival u prirodi kako bi ljudi mogli i kampirati i bacili su se u potragu za lokacijom. Ovogodišnja pedeseta obljetnica festivala Woodstock je otkazana zbog problema s lokacijom, a to se skoro dogodilo i originalnom izdanju. Prva lokacija je brzo otpala, druga je krenula u realizaciju kada su gradske vlasti ipak popustile pod pritiskom. Otkazale su ljubav organizatorima samo mjesec dana prije dogovorenog održavanja. Lang je odmah krenuo u novu potragu za lokacijom jer predaleko je sve skupa došlo da bi se odustalo. I tada u priču ulazi Max Yasgur koji pristaje iznajmiti svoj posjed za Woodstock.
Koliko WC-a je potrebno?
Sama organizacija festivala bila je strahovito zahtjevna, ali našli su se i investitori, izvođači i volonteri. Oni će, kako će se kasnije pokazati, spasiti stvar. Očekivani broj ljudi bio je procijenjen na puno manje od onog broja ljudi koji su stvarno došli, no i taj inicijalni broj je bio velik.
Toliko velik da su se organizatori obratili američkoj vojsci za savjet oko izgradnje malog grada za predviđenih 200 000 posjetitelja, no dogovoreni sastanak je ipak otkazan. Organizatori su se zato morali pouzdati u svoja rješenja. Tako je, na primjer, brojka o potrebnim prijenosnim toaletima izračunata “pješke”. Na način da je Stan Goldstein, audio inženjer zadužen za prostorno uređenje festivala, otišao na stadion Yankeesa te uz olovku i štopericu brojao ljude koji ulaze u WC i preračunao konačnu brojku.
Pozornica je također bila problem za sebe, jer tako velika nikada nije sagrađena. Kao takva zahtijevala je i razglas koji je bio napravljen po narudžbi. Kompletna infrastruktura je rađena od nule – struja, voda, telefoni, parking, heliodrom. Organiziran je autobusni prijevoz i regulacija prometa kao i osiguranje, smeće, WC, kamp, mini bolnički centar, punktovi za hranu i piće, putokazi i table s obavijestima. Sve to nastalo je radom oko tisuću ljudi. Hugh Romney, jedan od aktera rekao je “ Ono što je pokretalo Woodstock bio je duh volonterizma, taj instant sustav za održavanje na životu.“.
Početak problema za Woodstock
Zahvaljujući nadljudskim naporima radnika i volontera i nedozvoljenim supstancama, sve potrebno za održavanje glazbenog festivala je sagrađeno.
Problemi su krenuli kada su ljudi polako počeli pristizati u kamp nekoliko dana prije početka festivala. Nitko nije očekivao toliku brojku pa je postavljenje ograde bilo posao koji se nije mogao završiti. Pod pritiskom nadolazeće mase festival je od tog trenutka proglašen besplatnim za posjetitelje. Ograditi festivalski prostor se više nije moglo, pa tako ni naplatiti ljudima ulaz. A dostava kućica za prodaju karata je ionako zapela u prometu. Otpalo je i osiguranje dogovoreno s policijom. Ceste su kilometrima uokolo bile zakrčene automobilima pa je helikopter postao glavno dostavno sredstvo ljudi i stvari.
Postao je jasno da se financijska konstrukcija raspala i da o zaradi neće biti ni govora, ali otkazivanje nije dolazilo u obzir zbog straha od reakcije tolike mase ljudi. Zatim se i vrijeme počelo pogoršavati, početak festivala je kasnio, nitko se od izvođača nije usudio stati prvi na pozornicu.
Zbog nevremena koje je pratilo tu sredinu kolovoza postojala je konstantna opasnost od kvarova i strujnih udara. Iako ukopani u zemlju, strujni kablovi su isplivali zbog blata i pola milijuna posjetitelja. Helikopter imao problema jer nije imao gdje sletjeti pa se dobri duh Woodstocka tu pokazao spasonosnim. Ljudi su se primili za ruke i napravili okružen prostor za slijetanje helikoptera. Odmah zatim postali su i dostavljači donesenih potrepština. Saniranje toaleta je također propalo jer zbog zakrčenih cesta odvoz njihovog sadržaja nije bio moguć, pa je na licu mjesta iskopana duboka jama. Nije bilo idealno, ali je poslužilo svrsi. Još je puno takvih logističkih stvari krenulo po zlu, ali uvijek bi se našao netko tko bi stvari doveo do funkcionalnosti.
Dugovi i smeće
Nakon što je u ponedjeljak ujutro Jimi Hendrix odsvirao zadnje tonove, Woodstock je završen. Mnogi su odahnuli, ali tada je uslijedio drugi dio posla- sanacija. Oprema i blatnjavo smeće danima se skupljalo a ljude se nije imalo čime platiti na licu mjesta. Umjesto gotovine, za prvu ruku dobili su – cigarete i šampanjac. Dug od preko milijun dolara ostao je nakon tog vikenda mira i glazbe, a manje zanimljivim sastancima i ustupcima je i to riješeno.
Zahvaljujući prepoznatom potencijalu festivala i pozvanim snimateljima danas imamo video zapise nekih od najvećih nastupa u povijesti glazbe, ili im tako samo volimo tepati. Ova knjiga autora Michaela Langa i Holly George- Warren u izdanju knjižare Rockmark je zapis onoga što je do toga dovelo i nije ništa manje bitna.
